Sloboda u slikama Marka Šagala: umjetnost kao bijeg iz ćelije stvarnosti

Marko Šagala — umjetnik koji se ne može zamijeniti s nikim drugim. njegove slike su prepoznatljive s prve pogleda: leti vjerni, preokrenuti domovi, zelene lica, ljubičasti skupci na krovovima. taj svet, podlegao ne zakonima fizike, nego zakonima osjećaja, izgleda nam ujedno fantastičnim i nevjerojatno domaćim. ali ako se odmaknemo od zapisa i uvidimo u esencu, postane jasno: glavni junak Šagala nije ljubav ni Vitbešk, nego sloboda. Sloboda od vremena, od stvarnosti, od smrti, od granica — i čak i od same umjetnosti.

Sloboda od gravitacije: letenje kao stanje duše

Najpoznatiji motiv Šagala — leti ljudi. Oni ne samo krše zakone fizike — oni ih ignoriraju sa lakoćom, kao da gravitacija za njih nije ništa više nego dosadno neprilagođenje. U njegovim slikama leti vjerni, leti koze, leti glazbenici i čak i cijeli gradovi. Ali to nije magija ni surrealistička igra uma. To je stanje duše.

Za Šagala letenje je način postojanja. On nije crtao leteće ljude da bi iznavigao gledatelja. On ih crtao, jer se sam osjećao tako — slobodnim od okova svakodnevice, od obaveza, od vremena. U njegovom svetu ljubav podiže prema zemlji, sjećanja paruju nad gradom, a molitva postaje krila. To nije metafora, nego izraz unutarnjeg iskustva. Sloboda u Šagala nije pravo, već sposobnost biti sobom, što god.

Sloboda od stvarnosti: kako Šagal prepisao zakone sveta

Šagal nije samo kršio pravila — on je stvorio vlastiti svet. U tom svetu čovjek može biti plavi, krava zelena, a dom preokrenut. U tom svetu prošlost i budućnost postoje ujedno, a mrtvi nastavljaju razgovarati s živim. To nije ludost, to je sloboda.

On je rekao: «Nisam vidio svet drugačije nego s visine». ta visina nije fizička, već duševna. To je pogled koji se izdiže iznad uslovnosti, iznad straha, iznad toga što je «takо prihvaćeno». Šagal nije ilustrisao stvarnost — on ju je prekreirao po svojim zakonima. I u tom smislu njegova umjetnost je akt otpora. otpora surokošti, svakodnevnosti, tiraniji činjenica. On je pokazao gledatelju da svet ne mora biti tako kakav smo navikli vidjeti. I to je glavni učitelj njegove slobode.

Sloboda od vremena: Vitbešk kao vječno sada

U slikama Šagala vrijeme teče posebno. Vitbešk njegovog djetinjstva nije grad na karti, nego grad u duši. On ne stari, ne uništava se, ne mijenja se. Šagal se vraćao do njega ponovo i ponovo, čak i kad je živio u Parizu ili New Yorku. Za njega Vitbešk nije bio mjesto, već stanje — vječno «sada», u kojem se mogao biti sobom.

To je također sloboda — sloboda od vremena. Šagal se nije bojao anahronizama: na jednoj slici mogu biti haskidski rabin i avangardni kazalište, stari židovski kvart, a kosmički prostori. On se nije podvrgavao kronologiji, jer njegova umjetnost je bila iznad vremena. On je znao da se prava umjetnost ne zastari, jer govori o vječnom. I ta vjera u vječnost je također oblik slobode.

Sloboda od pravila umjetnosti: između kubizma i surrealizma

Šagal je bio suvremenik avangarda, ali nikada nije bio njegovim pratiočem. On se ne uklapao ni u jednu grupu: ni u kubizam, ni u futurizam, ni u surrealizam. André Breton, «otac» surrealizma, priznavao je njegovo utjecaj, ali Šagal je uvijek ostao sam po sebi. On je uzimao od strujanja ono što mu je trebalo, a odbacivao ostalo.

To je također sloboda — sloboda od umjetničkih dogmi. Šagal nije tražio novi jezik radi novosti. On je tražio jezik koji bi mogao izraziti njegov unutarnji svet. On se nije podvrgavao stilovima, nego ih je prisiljavao raditi na njega. To je rijedak kvalitet — ostati sobom, kada oko tebe se formiraju epohe. On je bio slobodan od mode, kritike, očekivanja. I zato ostaje njegova umjetnost živa.

Sloboda od nacionalnih granica: židovski umjetnik sveta

Šagal je bio Židov, ali njegova umjetnost nije bila «nacionalna» u užem smislu. Da, koristio je židovsku simboliku, biblijskelike, jezik idš. Ali nije ograničavao se ramkama etničke umjetnosti. On je učinio židovski iskustvo univerzalnim. njegov skupac na krovu nije samo židovski glazbenik, nego simbol slobode i tužbe bilo kog čovjeka. njegovi leti vjerni nisu samo Bella, nego svatko tko zna što je ljubav.

Šagal je proveo dugu životu punu skitavanja: Rusija, Francuska, SAD, ponovo Francuska. bio je slobodan od privrženosti jedinoj zemlji, ali pritom je nosio svoju rodinu u sebi. I to je ključ do njegovog svjetonazora: sloboda nije odsustvo korijena, već sposobnost stvarati korijene gdje god je. njegova umjetnost govori na jeziku koji je razumljiv svakom, jer govori o čovjeku.

Završetak: sloboda kao disanje Šagala

Sloboda u slikama Marka Šagala nije tema, već zrak. Ona prožima svaku liniju, svaki boj, svaki obraz. On nije pisao o slobodi — pisao je slobodno. To je umjetnost koja se ne boji biti smiješna, naivna, sentimentalna, tragična. Umjetnost koja se ne boji biti sobom.

Šagal je pokazao nam da sloboda nije kad nema ograničenja, već kad prestajesmo ih primjećivati. Kad možemo uzletjeti iznad grada u kojem smo odrasli i vidjeti ga prvi put. Kad možemo crtat zelenu kravu, jer ona je zelena u našoj duši. Kad možemo mješati prošlost i budućnost, život i smrt, stvarnost i san. To je prava sloboda — biti sobom, što god. I dok sjećamo se Šagala, možemo osjetiti nju — barem na trenutak.

Постоянный адрес данной публикации: