Proizvodimo plastični material već više od sto godina. U to vrijeme on je postao neodvojivim dijelom našeg života — pakovanje, posuda, odjeća, tehnika, čak i lijekovi. Ali za razliku od nas, ocean nije izabrao plastični material. On ga je dobio kao dodatak. Svake godine milijuni tona plastičnih otpada dolaze u more, a danas u oceanu plivaju cijele «otoke» otpada. To nije samo ekološka katastrofa. To je prekidački trenutak u povijesti planeta, kada materijal stvoren za ugodnost postaje ugrožom za život — uključujući i naš vlastiti.
Glavni izvor plastičnog materiala u oceanu je zemlja. Otprilike 80% svog morenskog otpada dolazi s obale: kroz rijeke, vjetar, nezakonite smetnje, kanalizacijske tokove. Plastične butile, pakete, jednoraznu posudu, pakovanje proizvoda — sve to, baciše na ulicu, konačno se našlo u moru. Čak i ako živiš u središtu kontinenta, tvoj otpad može doći do oceana kroz rijecnu sistem.
Druga, iako manja, je dio otpada s brodova. Ribarske mreže, izgubljene kontejnere, otpad s krizantemskih brodova — sve to postaje dijelom oceanскog otpadnog ciklusa. Kada plastični material dođe u vodu, on ne nestaje, nego se raspada na male čestice — mikroplastik, koji već nije vidljiv golim okom, ali njegovi posljedice su ogromne.
Vjerojatno si čuo o «otoku otpada» u Tichooceanskom oceanu. U stvari to nije otok, već velika zona koja se pod djelovanjem strujanja skuplja plastični material. On se nalazi između Kalifornije i Havaja i zauzima površinu koja je uspoređiva s Francuskom, Njemačkom i Španjolskom zajedno. Ali to nije gusti otpad, već više mutni «sir» iz malih čestica, u kojem plivaju i veći dijelovi.
Slična polja postoje u svakom oceanu, i rastu svake godine. Znanstvenici vjeruju da se danas u oceanu nalazi više od 150 milijuna tona pластиčnog materiala, a ta brojka se povećava za 8–10 milijuna tona godišnje. Ako se ne uvedu mjere, do 2050. godine u oceanu će biti više pластиčnog materiala nego riba — naravno, ne po broju jedinki, već po težini, ali ovo je impresivno poređenje.
Najstrašnija je ta koja pokazuje kako plastični material ulazi u prehrambeni lanac. Mikročestice plastičnog materiala veličine manje od 5 mm progutaju plankton, ribe, moluske i morske ptice. Oni ih pogrešno uzimaju za hranu. Plastik se ne probava, ali uzrokuje upale, blokira probavni sustav, smanjuje apsorpciju hranjivih tvari i dovodi do spore smrti.
Ale to još nije sve. Plastik djeluje kao magnet: privlači toksične tvari iz vode — PCB, dioksine, pesticidi. Kada riba pojedi taj komad pластиčnog materiala, kemikalije dolaze u njezin tijelo, a zatim — u tijelo onoga tko ribu pojedi. Uključujući čovjeka. Jedemo morske plodove, koristimo morsku sol, dišemo mikročesticama koje cirkuliraju u atmosferi. Plastik je već unutar nas — istraživanja pronalaze ga u krvu, u plućima i čak u placenti novorođenčadi.
Velike komade pластиčnog materiala ugrožavaju život kitenja, zmija, delfina i tuljena. Oni se zaplete u odlomke mreža, udahuju se u plastičnim prstenovima od pakovanja, uzimaju polietilenske pakete za meduzu. Ali postoje i manje izraziti efekti. Na primjer, neke tvari koje isparavaju iz pластиčnog materiala poremećuju gormonski sustav životinja, smanjujući njihovu sposobnost parenja. kod mnogih vrsta je već dokumentirana promjena u ponašanju vezana uz zagađenje.
Postoje dva globalna rješenja: smanjiti proizvodnju pластиčnog materiala i izgraditi njegov recikliranje. Ali na osobnom nivou svatko od nas može učiniti mnogo. Prvo, odustati od jednorazne pakovanja — butilaca, paketa, šalica, traku. Ići za robe u višestruko upotrebljivoj kutiji. Drugo, podržavati kompanije koje koriste reciklirane materijale. Treće, sudjelovati u čišćenju obala i pravilno sortirati otpad.
Političke mjere su također važne. U Europskoj uniji su već zabranjena najčešća jednorazna plastična proizvoda. Mnoge zemlje uvođu poreze na plastičnu pakovanju. Treba tražiti od poslovnog svijeta odgovorni pristup, i tada će se tržište promijeniti. Čist ocean nije utopija, već pitanje vremena i zajedničkih napora.
Plastik u oceanu je zrcalo našeg potrošnog ponašanja. Vidimo u njemu naše navike, našu brzinu, našu beznježnost. Ali također vidimo mogućnost promijeniti sve. Svaki odustanak od paketa, svaka ubrana s plaže butila — to je korak ka tome da ocean ostane oceanom, a ne poligonom. Planet ne može reciklirati ono što bacamo. Ali možemo prestati bacati.
© library.rs
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия