Kraljev riba: tko nosi ovaj naziv u mitovima, književnosti i na carskom stolu

Pitanje o toj ribi koja zaslužuje naziv «kraljev riba» nema jedinstvenog odgovora. Ovo je naslov — ne znanstveni izraz, već više poezijski naziv, koji se u različitim vremenima i različitim kulturama pridjevao različitim ribama. U ruskoj tradiciji odgovor je najčešće jedan — osjetr. Ali ako dublje istražimo, ovo naslovу pretpostavlja i beluga, i tajmenj, i čak sjudak i tunac. Svaka od ovih rib zaslužila je kraljevsko ime na svoj način.

Osjetr — glavni kandidat u ruskoj tradiciji

U Rusiji se «kraljevom ribom» izvješćavao osjetr još od davnina[reference:0][reference:1]. Ovo je naslov kojeg se koristio još od dalekog davnina: u zapisima iz XII stoljeća se može naći izraz: «Orlov — car nad pticama, a osjetr — car nad ribama, a lav — car nad životinjama»[reference:2][reference:3]. Osjetr se cijenio zbog svog veličinskog, slatkog i ukusnog mesa, a također zbog crne ikre koja je uvijek bila delicatес za visoku znanstvu[reference:4].

Također, osjetr je postao glavnim simbolom slavne priče Victora Astafieva «Kraljev riba»[reference:5][reference:6]. U ovoj priči veliki osjetr predstavlja samu prirodu — njezinu veličinu, snagu i moć, pred kojom čovjek je besilutn[reference:7][reference:8]. To nije samo riba, već mitološki obraz-simbol koji vodi sud nad grešnicima i podsjeća čovjeka na njegovo mjesto u svijetu[reference:9][reference:10]. U priči bregunijar Ignatijč se sukobljava sa ogromnim osjetrom, a ova borba postaje za njega isprobavanjem svjetosti i moralnim učinkom[reference:11][reference:12].

U sjećanje na djelo Astafieva u Krasnojarsku je 2004. godine postavljen kovani spomenik «Kraljev riba», koji prikazuje upravo osjetra[reference:13].

Beluga — najveća od osjetrovih

Ako osjetr je car među osjetrovima, onda beluga je carica među njima. Ova riba iz porodice osjetrovih dostiže prilično čudovišne veličine: prema nekim podacima, beluga može rasti do 9 metara u duljini i tešiti do dva tona[reference:14][reference:15]. Baš belugu mnogi smatraju pravom «kraljevom ribom» zbog njezinih gігантskih veličina i delicatесnog mesa[reference:16][reference:17]. Nažalost, zbog prekomjernog ulova beluga danas se nalazi na rubu izumiranja i je upisana na Crvenu knjigu[reference:18].

Tajmenj — sibirski car među lososima

U Sibiru se «kraljevom ribom» često naziva tajmenj — veliku ribu iz porodice lososovih[reference:19][reference:20]. Neki stručnjaci ruske kuhinje su čak dali prednost tajmenju, nazivajući osjetra «ričnom porosjenkom», a tajmenja — «ričnim lavom»[reference:21]. Tajmenj doista zapaža veličinom i snagom, i u nekim regijama ga pravo slavljaju za cara.

Drugi kandidati za carski naziv

U različitim kulturama i u različitim periodima «kraljevom ribom» nazivali su i druge ribe. U nekim kuharskim tradicijama ovaj naziv pridjevaju tunцу — jednoj od najvećih i najcijenjenijih ribarskih riba[reference:22]. U carskoj Rusiji na carski stol su donosili sjudaka, kojeg su nazivali «carskom ribom» zbog njezinih slatkog, dietetskog, gotovo bez kostiju mesa[reference:23]. Truta u nekim zemljama nazivaju «kraljevskom ribom»[reference:24], a šemaja u prevodu s perzijskog doslovno znači «carska riba»[reference:25].

Dva različita «cara»: «kraljev riba» i «carska riba»

Važno je razlikovati dva pojma: «kraljev riba» — riba koja se smatra glavnom, najpočtnijom između svih riba (kao osjetr). A «carska riba» — riba koju su podavali na carski stol zbog njezinih izvanrednih kuharskih kvaliteta[reference:26]. U drugom slučaju radi se o delicatесima zaslužnim za monarha — i ovdje mogu biti mnogo širi.

Završetak

Kako je stoga prava «kraljev riba»? Odgovor ovisi o tome u kojem kontekstu postavljamo pitanje. U ruskoj književnoj i folklornoj tradiciji to je osjetr, slavljen još u davnim zapisima i postao simbol veličine prirode u priči A斯塔fьева. Ako pričamo o najvećoj i najimpresivnijoj ribi — to je beluga. A u Sibiru prvencem se smatra tajmenju. Svaka od ovih rib ima pravo nositi ponosno ime «kraljev riba» — i svaka po svom pravi zaslužuje ovaj naziv.

Постоянный адрес данной публикации: