Rosa u slikarskom umjetnosti — to nije samo cvijet na naratmoru. To je kod, šifra, poruka. Umjetnici doba renesanse su stavljali u listiće religiozni smis, impresionisti su tražili u njima igru svjetlosti, a surrealisti — tamne strane nesvjesnog. U ovoj članku ćemo proći kroz muzeje (ne spominjući ih) i vidjeti kako se obraz roze mijenjao od freske do instalacije.

Starije doba i ranje renesanse: simbol Djevice Marije

U gotičkim katedralama se rosa često pojavljuje u vitrajima — kao «misticna rosa», simbol Bogorodice. Listići su asocirani s pet radosti Marije, grmovi s njezinim patnjama. U slikarstvu kватроченто (Fra Angelico, Botticelli) Madonna često se slikala u rožnjaku ili s rožom u ruci. To nije samo ukrašavanje, već teološki znak. U slici «Rođenje Venere» Botticelli rože padaju s neba, simbolizirajući ljubav koja se rodi iz morske pene — ovdje se spajaju antički i kršćanski simbolizam.

Baroko i rokoko: čuvanje i bogatstvo

U XVII–XVIII stoljeću rosa je postala atribut svjetovnih užitaka. Na slikama Rubensa i Wattea rože su zasipavale nimfe i ljubavnike. One su pune, svjetle, gotovo osjetljive. Umjetnici rokoko (Fragonard, Boucher) često su stavljali rože u scene flerta: kavaljer daruje dami bujon, što znači nagađanje osjećaja. U naratmorima rože su bile pored peršina, vina i krvljenog mesa — podsjećajući na kratkost života (vanitas). Zanimljivo je da su u to isto vrijeme pojavljive «rožete» u arhitekturi — gipsana ukrašavanja u obliku rože.

Rosa u japanskoj i kineskoj slikarstvu

U istočnom umjetnosti rosa (posebno peon, koji se često meša s rožom) simbolizira bogatstvo i čast. Ali i prava rosa se pojavljuje na svitcima i širmima perioda Edo. Tamo je ona više suzdržana, asketska. Često se slikao jedan cvijet na praznom pozadini — kao objekt meditacije. Japanski umjetnici su istakli liniju stabla, izbočinu listića, teksturu grmovija. Rosa se ne pojavljuje kao simbol strasti, već kao znak kratkoće i ljepote trenutka (mono-no avare).

Impresionizam i postimpresionizam: svjetlost i boja

Impresionisti (Monet, Renoir) su iznijeli rose na pleiner. Zanimali su ih kako sunčev svjetlost mijenja nijansu rožičaste boje. Monet je napisao cjelokupnu seriju slika s rožama u svom vrtu u Giverni. Rosa ovdje nije objekt, već dio svjetlozračne sredine. Van Gogh u «Rose» (1890) je izradio buket na zelenom pozadini, i cvjetovi su poput pulsiranja energijom. Matiss u svojim «crvenim sobama» je koristio rože kao dekorativni ornament, gotovo apstraktni. Postimpresionisti su također okrenuli se simbolizmu: kod Odilona Redona rože su mistične, parijo u kosmičkom prostoru, s očima ili bez.

Surrealizam i XX stoljeće: rosa kao trauma

Salvador Dalí je izradio sliku roze koja pari iznad pustare («Meditativna rosa», 1958). To je cvijet san, cvijet sjećanja. Rosa kod surrealista često se suprotstavlja stvarnosti — ona može biti plastička, ranjena, rastući iz trake u betonu. Frida Kahlo u autportretima je upleću rože u kose, ali one su susjedne s oštrim grmovima, raneći njezinu vrat. Ovdje rosa je simbol ujedno ljubavi i boli, strasti i patnje. U pop-artu (Warhol) rosa se ponavlja kao print, gubitajući individualnost, postajući simbol masovno iskopirane ljepote.

Rosa u kiparstvu i instalaciji

Rosu su izrezali iz mramora (Antonio Canova, «Amor i Psicheja», gdje rosa u ruci Psicheje), otaljivali iz bronze, stvarali iz stakla (Dale Chihuly). U suvremenoj umjetnosti velike rose iz papir-mache i plastičnog napunjavaju izložbenice, pozivajući gledatelja razmisleti o umjetnosti ljepote. Instalacije iz živih roža (Ilya Kabakov, «Crveni vagončić») stvaraju aromatičan, ali brzo sušeći svijet. Rosa odlazi iz slikarstva u prostor, ali ne gubi svoju magiju.

Rosa u heraldici i emblematici

Nije moguće ne spomenuti heraldičku rosu. Bijela i crvena rosa su simboli suprotstavljajućih klanova u Engleskoj (Rat bijele i crvene rose). Rosa također ukrašava grbove mnogih gradova (Litva, Firenca). U masonstvu rosa se kombinira s križem (Rosa i Kruž). U sovjetskom umjetnosti rosa je gotovo nestala ( kao buržoaski simbol), ali je zaista začela cvjetati na «albumnim» otiscima za djevojke — kitsch, ali također umjetnost.

Tehnika prikaza roze: od freske do piksela

Umjetnici stoljećima su tražili način da prenesu teksturu listića. Ulje omogućava stvaranje glatkih prijelaza, akvarel zračnost. Nizozemski majstori naratmora su slikali rože tako da se želi sletjeti kapljica roze. Impresionisti su koristili razdvojene otmjere, stvarajući vibraciju. Danas digitalni umjetnici slikaju roze na tabletima, ali problem ostaje: kako prenesti njezinu nježnost? Možda u tome i leži tajna roze — ne može se potpuno kopirati, možda samo osjetiti.

Obraz roze u umjetnosti ne umire. On se mutira, preobražava, ali ostaje prepoznatljiv. I dok umjetnici traže odgovor na pitanje o ljepoti, oni će slikati roze. Zato što rosa je i umjetnost: lijepa, oštra, kratkotrajna i besmrtna.

Постоянный адрес данной публикации: