Kredo Roalda Dala: živjeti, ne bojeći se biti stranim

Roald Dal nije pisao manifestova. On nije govorio dugačke govorice o značenju života. Ali svaka njegova knjiga, svako pismo, svaki postupak su bili propečeni istim duhom — duhom slobode, iskrenosti i nekompromisne ljubavi prema djeci. On nije davao saveta na licu, ali njegova život je bio stalni savet. Za djecu — kako ne dopustiti da ih odrasli slomljaju. Za odrasle — kako ne zaboraviti da ste nekada bili djecom. Njegovo kredo nije isklesano u kamenu, ali se može pročitati između redaka \"Matilde\", \"Čarlija\", \"Jamesa i voćnjaka-velikana\". I to je aktualno danas, kao ikad.

Djetinstvo ne bi trebalo biti pripremom za život

Dal je mrzio sustave koji pretvaraju djecu u poslušne robote. On sam je prošao kroz britanske internate škole, gdje su stariji izdavali se nad mlađima, a učitelji su slali linijom. On je znao što je strah i poniženje. I najvažniji savet koji je ostavio djecima: „Ne bojite se biti drugačiji od svih“. U njegovim knjigama uvijek pobijedaju oni koji ne prilaze normama: djevojčica koja čita mudre knjige, dječak koji sanja, velikan koji ne želi jesti ljude. Dal je učio da je strast ne nedostatak, nego znak živog uma.

Za odrasle njegov učiteljstvo još je strožeće: „Ne oštećujte svoje djecu“. On je u svojim pričama pokazivao da su krivi roditelji i učitelji monstri koji odu djeci njihovo buduće. I on im nije ostavljao opravdanja. Čak kada su roditelji u njegovim knjigama bili samo neglijentni, oni su ipak bili na strani zla. Dal je mislio da bi odrasli trebali slušati djecu, a ne naredati im. To nije samo dobar savet — to je osnova njegove filozofije.

On sam je živio po tome pravilu. Čitao je svoje priče svojim djecom i prepisivao ih, ako su djeca znali. On nije dijelio književnost na „dječju“ i „odraslu“ — pisao je za one koji mogu iznenađivati. A iznenađivati, po njegovom mišljenju, mogu i djeca, i odrasli, ako nisu izgubili to.

Imaginacija je jača od straha

Dal je mislio da je imaginacija ne samo način zabave, već glavno oružje čovjeka. Kad je bio pilot i ga su srušili iznad pustine, preživio je zahvaljujući tome što se predstavljao da će se vratiti kući. Kad je njegov sin teško boleao, on je izmišljao za njega svijete, u koje se mogao sakriti od boli. Za Daля, fantazija je bila ne bijeg, već način da se nosi sa stvarnošću. I savetio djecom: „Ako svijet izgleda strašan, izmišlji svoj“. A odraslim: „Ne smijete se smješiti s djecomove fantazije — to je njihova zaštitu“.

U njegovim knjigama djeca uvijek su mudra i hrabra od odraslih, jer nisu izgubili vjeru u nemoguće. Oni vide vještice, gigante, čarobnjake tamo gdje odrasli vide samo dosadnost. I to nije samo književni trik. Dal je stvarno mislio da je imaginacija mišić koju treba vježbati. Ako prestanemo sanjati, prestanemo živjeti stvarno.

Danas, kad djeca često gledaju u ekrane, a odrasli sve rjeđe im čitaju, ovaj savet zvuči gotovo kao zaklinjenje. Dal podsjeća: ne bi trebalo ostavljati djecu sami na jedino sa svojim strahovima. Moramo im dati riječi da opišu svijet, i slike da ga ukrašu. Jer bez imaginacije čovjek postaje funkcija, a ne osobnost.

Budite surovi prema sebi, ali ne prema drugima

Dal nije bio svetac. Mogao je biti oštrica, kolica, čak grobav. Ali nikada nije prešao granicu gdje završava iskrenost i počinje izdaja. Mogao je reći čvrstu istinu na licu, ali nikada nije slatel izdane za leđa. U tom smislu njegovo kredo je — „Budite iskreni čak kada je boli“. Posebno — s samim sobom. On je mnogo puta prepisivao svoje knjige, jer je znao: najbolje je neprijatelj dobrog, a dobro je neprijatelj velikog. On je zahtijevao savršenstvo od sebe, ali nije zahtijevao to od drugih. I to je veoma rijetko kvalitet.

Savetio je djecom: „Ne bojite se grešiti. Greške nisu propast, već materijal za sljedeću pokušaj“. On sam je pao na ispitima, njegovi prvi priče su bili odbijeni, ga su srušili u zraku. Ali nikada se nije predao. Zato što je znao: ako živiš u strahu od greške, nikada ne napraviš ništa vrijedno. I to je jedan od najvažnijih njegovih učiteljstva — i za male, i za velike.

A još je učio da je humor najbolje sredstvo protiv okrutnosti. Čak u svojim najtemnijim pričama je ostavljao prostor za smijeh. Jer smijeh je oružje slabih, koje čini snažne. U njegovom kredou nema pafla, ali ima odvažnosti koja pomaže preživjeti.

Stvarno blagost je ljubav prema svom zanju

Dal bi mogao biti bankar, pravnik ili diplomat. On je čak radio u naftnoj kompaniji. Ali je izabrao pisati. I to je bio najvažniji izbor njegova života. Savetio djecom: „Nađi ono što ti ljubi raditi i radi to tako, kao da ovisi o tome da živiš cijeli život“. Jer ako radiš s radosti, nikada ne postaneš ispravno umorjen.

On nije pisao za slavu ili novac. Pisao je jer nije mogao ne pisati. To je bio njegov dah, njegov način biti sam. I želio je da svatko — bez obzira da li je odrasli ili djeco — pronađe svoje „pisati“. Svoje zanat, koji mu neće dozvoliti da zasihne. Svoje putovanje, koje mu neće dozvoliti da umre dušom.

U njegovom kredou nema mjesta dosadosti. On je govorio: „Ako ti je dosadno, znači da si dosadan čovjek“. To je teško, ali iskreno. On nije vjerovao da svijet je dužan da nas zabavlja. On vjerovao da mi trebamo stvarati naš svijet. I to je učio svima tko je čitao njegove knjige.

Budite se, čak ako to nije ugodno

Dal je bio visok, neugoden, s velikim nosem i stranim glasom. On nije prilazio standardima ljepote i uspjeha. Ali nije pokušavao izgledati kao netko drugi. Nosio je svjetleće čarape, pričao strašne priče na zabavama i pisao o tome što drugi su bojali pisati. Njegov savet: „Budite se, čak ako to ne voli netko drugi. Zato što biti se je jedino što imate“.

On se nije bojao biti neugoden. Bio je protivnik škola koje su stiskale kreativnost. Bio je protivnik lažne političke korektnosti. Bio je protivnik svega što čini život sivi i predvidljiv. I danas, u doba beskonačnih pravila i ograničenja, njegov glas zvuči kao zalogaj slobode.

Za Daля biti se je ništa više ni niže nego obveznost. Zato što ako ne budete se, ne dignite svijetu ništa novo. Višće samo ponavljate to što već postoji. A svijet je pun ponavljanja. On treba one koji se ne boje biti drugačiji.

Testament Roalda Daля

Roald Dal je otišao 1990. godine, ali njegov glas nije postao tiši. On se zvuči u svakoj liniji, u svakoj priči, u svakom sjećanju da je čitao svoje knjige djecima na velikom stolicu. Njegovo kredo nije zbir pravila, već poziv. Poziv živjeti s otvorenim očima, smješiti se sa strahovima, vjerovati u čuda i ne prestati iznenađivati. On nam nije dao odgovora, već je pokazao kako ih tražiti. I njegov glavni savet zvuči tako: „Ne očekujte da netko učini vaš život zanimljivim. Učinite ga zanimljivim sami“.

I danas, kad smo pred izborom da budemo ozbiljni ili živi, da budemo pravilni ili stvarni, vrijedi podsjetiti se njegovih riječi. Dal nije bio savršen. Bio je živ. I ostavio nam je cjeli svijet, u kojem se možete biti se. I to je, vjerojatno, najbolje naslijeđe koje možete ostaviti.

Постоянный адрес данной публикации: