Sloboda u slikama Marka Šagala: umjetnost kao bijeg iz ćelije stvarnosti

Marko Šagala — umjetnik kojeg se ne može zamijeniti s nikom drugim. njegove slike su prepoznatljive s prve pogleda: leti vjeljene, okrenuti domovi, zelene lice, ljubičasti skripaci na krovovima. taj svijet, podredjen ne zakonima fizike, nego zakonima osjećaja, izgleda nam ujedno fantastičnim i nevjerojatno domaćim. ali ako se odmaknemo od predmeta i uvidimo u stvarnost, postane jasno: glavni junak Šagala nije ljubav ni Vitbeška, nego sloboda. Sloboda od vremena, od stvarnosti, od smrti, od granica — i čak i od umjetnosti.

Sloboda od gravitacije: letenje kao stanje duše

Najpoznatiji motiv Šagala — leti ljudi. Oni ne samo krše zakone fizike — oni ih ignoriraju s lakošću, kao da gravitacija za njih nije ništa više od dosadnog nesrećnog događaja. U njegovim slikama leti vjeljene, leti koze, leti glazbenici i čak i cijeli gradovi. Ali to nije magija ni surrealistička igra uma. To je stanje duše.

Za Šagala letenje je način postojanja. On nije crtao leteće ljude kako bi iznudio gledatelja. On ih je crtao, jer se sam osjećao tako — slobodnim od ogrlica domaćinstva, od obaveza, od vremena. U njegovom svijetu ljubav podiže iznad zemlje, sjećanja paruju iznad grada, a molitva postaje krila. To nije metafora, već izraz unutarnjeg iskustva. Sloboda u Šagala nije pravo, već sposobnost biti sobom, što god.

Sloboda od stvarnosti: kako Šagal je prepisao zakone svijeta

Šagal nije samo kršio pravila — on je stvorio vlastiti svijet. U tom svijetu čovjek može biti plavi, krava zelena, a kuća okrenuta. U tom svijetu prošlost i budućnost postoje ujedno, a mrtvi nastavljaju razgovarati s živim. To nije ludost, to je sloboda.

On je rekao: «Nisam vidio svijet drugačije nego s visine». ta visina nije fizička, već duševna. To je pogled koji se izdiže iznad uslova, iznad straha, iznad toga što «je pristojno». Šagal nije ilustrirao stvarnost — on ju je prekrećao po svojim zakonima. I u tom smislu njegova umjetnost je akt otpora. otpora surokoj, svakodnevnoj, tiraniji činjenica. On je pokazao gledatelju da svijet ne mora biti tako kakav smo navikli vidjeti. I to je glavni učitelj njegove slobode.

Sloboda od vremena: Vitbeška kao vječno sada

U slikama Šagala vrijeme teče posebno. Vitbeška njegova djetinjstva nije grad na karti, nego grad u duši. On ne stari, ne uništava se, ne mijenja se. Šagal se vraćao do nje ponovno i ponovno, čak i kad je živio u Parizu ili New Yorku. Za njega Vitbeška nije bila mjesto, već stanje — vječno «sada», u kojem se mogao biti sobom.

To je također sloboda — sloboda od vremena. Šagal se nije bojao anahronizama: na jednoj slici mogu se susresti haskijski rabin i avangardni kazalište, stari židovski kvart i kosmički prostori. On se nije podredio kronologiji, jer njegova umjetnost je bila iznad vremena. On je znao da prava umjetnost ne zastarijeva jer govori o vječnom. I ta vjera u vječnost je također oblik slobode.

Sloboda od pravila umjetnosti: između kubizma i surrealizma

Šagal je bio suvremenic avangarda, ali nikada nije bio njegovim sljedbenikom. On se ne uklapao ni u jednu grupu: ni u kubizam, ni u futurizam, ni u surrealizam. André Breton, «otac» surrealizma, priznavao je njegov utjecaj, ali Šagal je uvijek ostao sam po sebi. On je uzimao od strujanja ono što mu je trebalo, a odbacivao ostalo.

To je također sloboda — sloboda od umjetničkih dogma. Šagal nije tražio novi jezik zbog novosti. On je tražio jezik koji bi mogao izraziti njegov unutarnji svijet. On se nije podredio stilovima, nego ih je prisiljavao raditi za sebe. To je rijedak kvalitet — ostati sobom kad oko tebe se formiraju epohe. On je bio slobodan od mode, kritike, očekivanja. I zato ostaje njegova umjetnost živa.

Sloboda od nacionalnih granica: židovski umjetnik svijeta

Šagal je bio Židov, ali njegova umjetnost nije bila «nacionalna» u užem smislu. Da, koristio je židovsku simboliku, biblijske slike, jezik idš. Ali se nije ograničavao ramkama etničke umjetnosti. On je učinio židovski iskustvo univerzalnim. njegov skripac na krovu nije samo židovski glazbenik, već simbol slobode i žalosti bilo kog čovjeka. njegovi leti vjeljene nisu samo Bella, nego svatko tko zna što je ljubav.

Šagal je proveo dugu životu punu skitavanja: Rusija, Francuska, SAD, ponovno Francuska. bio je slobodan od privrženosti jedinoj zemlji, ali ujedno je nosio svoju domovinu unutar sebe. I to je ključ do njegova svijetopisnog pogleda: sloboda nije odsustvujući korijenima, već sposobnost stvarati korijene gdje god je. njegova umjetnost govori na jeziku koji je razumljiv svakom, jer govori o čovjeku.

Završetak: sloboda kao disanje Šagala

Sloboda u slikama Marka Šagala nije tema, već zrak. Ona prožima svaku liniju, svaki boj, svaki obraz. On nije pisao o slobodi — pisao je slobodno. To je umjetnost koja se ne boji biti smiješna, naivna, sentimentalna, tragična. Umjetnost koja se ne boji biti sobom.

Šagal je pokazao nam da sloboda nije kad nema ograničenja, već kad prestajesmo ih primjećivati. Kad možemo uzletjeti iznad grada u kojem smo odrasli i vidjeti ga prvi puta. Kad možemo crtat zelenu kravu, jer ona je zelena u našoj duši. Kad možemo miješati prošlost i budućnost, život i smrt, stvarnost i san. To je prava sloboda — biti sobom, što god. I dok se sjećamo Šagala, možemo osjetiti nju — barem na trenutak.

Постоянный адрес данной публикации: