Шоколад у центру priče: književnost, umjetnost i kino, gdje slatost postaje glavnim junakom

Šokoladа nije samo proizvod. To je simbol užitka, privlačnosti, utješe i čak i bunovanja. Nič iznenađujuće da se često pojavljuje u središtu pažnje umjetnika, pisaca i režisera. U kulturi je šokolada dugo prestala biti samo hranom — postala je metafora, pokretač priče i čak i puno vrijedan junak. Od magičnog realizma Joan Harris do surrealističkih svjetova Roalda Dala, od iskrasnih narativnih slika starih majstora do hollywoodskih blokbasta — šokoladа inspirira stvaraoce već nekoliko stoljeća. U ovoj članku ćemo krenuti putovanjem kroz djela u kojima šokoladа igra glavnu ulogu.

Književnost: kada riječi topnu u ustima

U književnosti šokoladа često postaje ne samo detalj, već centralna metafora, oko koje se događa akcija. Najpoznatiji primjer je bez sumnje roman Joan Harris “Šokolad” (1999). To je priča o Vianne Roché i njevoj kćeri, koje otvaraju čokoladnicu u konzervativnom francuskom gradu Lansquenet-sous-Tannes. Šokoladа ovdje postaje simbol slobode, privlačnosti i otpora lažnoj pravednosti. Knjiga, koja kombinira magični realizam i gastrointestinalnu osjetljivost, istražuje kako malo užitak može uništiti ustaljene redove. Harris je stvorila priču u kojoj šokoladа nije samo slad, već oružje u borbi za čovječnost i sreću.

Drugi književni velikan, čiji djelo šokoladа zauzima središnje mjesto, je Roald Dahl. Slavna priča “Charlie i čokoladna tvornica” (1964) postala je klasičkom djelom dječje književnosti. U središtu priče je ekcentrični čokoladni majstor Willy Wonka i njegova čarobna tvornica, gdje teku čokoladne rijeke, rastu sladkovišni drveće i događaju se nevjerojatne čude. Šokoladа ovdje nije samo hranu, već realizaciju sanova, magije i nagrade za dobroću. Knjiga Dala, poput romana Harris, koristi šokoladu kao snažan simbol: za jedan lik to je put do ostvarivanja želja, za druge — isprobavanje pohlepa i iskrenosti.

Ali književna geografija šokolada se ne ograničava na ova dva bestseleri. Postoji cijela “šokoladna” zbirka knjiga, gdje ovaj proizvod izlazi na prvo mjesto. Među njima su “Čokoladni deda” Valentina Postnikova i Narne Abgarjan, “Gorji čokolad” A. Voronove, “Čokoladno srce” Jelene Nesterove i čak i detektiv “Čokoladno ubojstvo” Galine Kulikove. Postoje i pjesničke zbirke, potpuno posvećene sladostima, npr. “Čokoladni pjesmi” Lukaševe. Kao što navode kritičari, u ovim djelima riječ “šokolad” često postaje tematski motiv, koji pročišćava cijelu teksturu priče.

Kinematografija: od magičnog realizma do biografskih drame

Film, kao najosjetljiviji od svih umjetničkih rodova, nije mogao prezvesti šokoladu stranu. Najpoznatija ekranizacija je film “Šokolad” (2000) režisera Lasse Hallströma s Juliette Binoche i Johnny Deppom u glavnim ulogama. Film, nominiran na pet “Oskara”, uključujući “Najbolji film”, prenosi na ekran magičnu atmosferu romana. Šokoladа ovdje nije samo pozadina, već puno vrijedan sudionik događaja: njezin miris i okus mijenjaju živote junaka, probudujući u njima hrabrost i želju biti srećni. Film, poput knjige, istražuje temu otpora dobra i hanžestva, ali, po mišljenju kritičara, to čini više holivudski i optimistički nego izvorni izvor.

Druga kultna priča o šokoladu je “Charlie i čokoladna tvornica” (2005) Tima Burтона. Ovaj vizualno zadivljujući film, snimljen po motivima knjige Dala, ponudi gledatelju da se potopi u surrealistički svijet Willyja Vonka, gdje šokoladа nije samo hranu, već materijal za stvaranje cijelih svjetova. Godine 1971. izšla je i prva ekranizacija — “Willy Wonka i čokoladna tvornica” s Geneom Wilderom. A 2023. je izišao film-pretkomad “Wonka” s Timothym Chalametom, koji priča o mladosti slavnog čokoladnog majstora. Ovaj muzikl prikazuje kako Wonka, početni čarobnjak i izumitelj, dolazi u Europu kako bi otvorio svoj čokoladni trgovac. Šokoladа ovdje je simbol talenata i genija.

Vrijedno spomenuti je i manje poznat, ali ne manje značajan film — francuska biografska drama “Šokolad” (2016) režisera Rochdi Zemaa. U središtu priče je stvarna priča klauna po imenu Šokolad, sina roba s Kube, koji u kasnom 19. stoljeću postao zvijezda cirkusa, a zatim prvi crni glumac koji je igrao ulogu Otella. Ovdje šokoladа nije slad, već nadimak, koji odražava boju kože i ujedno tragičnu sudbinu čovjeka koji je pokušavao izić iz sjene svog bijelog partnera.

U kinematografiji postoji i niz filmova, gdje šokoladа igra važnu pričuću ulogu, npr. detektiv “Ona je ispekla ubojstvo: misterija čokoladnog pišćeta” ili romantična komedija “Anonimni romanти”. A takvi likovi, kao što je savjetnik Diana Troi iz “Zvjezdanih staza” ili Forrest Gump, postali su simbolima ljubavi prema šokoladi u masovnoj kulturi.

Izražavajuće umjetnost: šokolad na slici

U izražavajućem umjetnosti šokolad također našla je svoje mjesto, posebno u žanru narativne slike i svakodnevice. Najpoznatija slika, vezana za šokoladu, je “Čokoladnica” švicarskog umjetnika Jean-Etiennea Liotara, napisana u XVIII vijeku. Na njoj je prikazana mlada služavka, koja nosi podnos s čašom vrućeg čokolada. Ova djela je postala tako kulturološki značajna da je 1862. godine američka kompanija Baker’s Chocolate kupila prava na korištenje ovog lika kao trgovačke marke.

Šokolad često se pojavljuje u narativnim slikama španjolskih i nizozemskih majstora. Na primjer, na slici Luisa Egidia Melendesa “Narativna slika: čokoladni desert” u središtu kompozicije je masivni kovani posud za pripremu čokolada. U Raimundo de Madrasa postoji slika “Gorji čokolad” gdje vidimo aristokratkinju koja uživa ovom pićem. Postoje također cjelokupne zbirke slika posvećene šokoladi i njezinom upotrebi.

U 20. i 21. vijeku nastalo je i takvo fenomen kao što je “šokoladna slika” — tehnika u kojoj se umjesto boja koristi rasut šokolad. Jedna od minskih umjetnicica, na primjer, stvara teške slike od mliječne i gorke čokolade, tešine do 15 kg. Ovo umjetnost zahtijeva ne samo umjetnički ukus, već i znanje svojstava šokolada, što ga čini jedinstvenim hibridom kuhinje i slikarstva.

Završetak

Šokolad u književnosti, umjetnosti i kinu nije samo gastrointestinalna detalj. To je snažan narativni alat, sposoban prenijeti cjelokupnu gamu osjećaja: od slatke radosti do gorke tužbe. On postaje simbol slobode u romanu Harris, magičnim svijetom u priči Dala, vizualnim užitkom na slikama starih majstora i čak i tragičnom metaforom u biografskom filmu. Šokolad je univerzalni jezik, na kojem umjetnost govori o užitku, iskušenju, nade i čovječnosti. I dok postoje stvaratelji, ovaj “hrana bogova” će ostati u središtu najrazličitijih priča, darujući nam nove priče i nove prilike za udivljenje.

Постоянный адрес данной публикации: