Uzajemljivosti iz francuskog jezika u ruskom jeziku nakon rata 1812. godine: Paradox kulturnog utjecaja

Uvod: Od antagonizma do adaptacije

Rat 1812. godine, perceivana kao nacionalno-oslobodilačka i patriotska, stvorila je snažan ideološki trend za odbacivanje svega francuskog kao neprijateljskog. Međutim, lingvistički procesi su pokazali paradoks: unatoč službenoj i javnoj francofobiji, francuski jezik i njegovo leksičko utjecaj nisu samo nestali, nego i adaptirali, dublje se uvlačuju u rusku rečnu tkivu. Poslijeratni period je postao vrijeme ne prestanka uzajemljivosti, nego njihove kvalitetne transformacije: iz sfere svjetovnog etiketa one su prešle u sfere života, umjetnosti, politike i društvene misli, često gubitavši otvoreno «gallicki» kolorit i dobivajući status neutralne ili čak visoke leksike.

1. Historijski kontekst: promjena kulturnih paradigma

Do 1812. godine francuski je bio jezik aristokracije, nešto poput latinske jezika višeg svijeta. Otetska vojna drastično je promijenila njegov status: javno korištenje je postalo znak loše etike, a čak i nepatriotizma. Međutim, do 1820-ih, s otvaranjem granica nakon Zagraničnih pohoda ruske vojske, plemstvo (posebno oficirstvo) su se ponovno susretali s francuskom kulturom, ali već ne kao etalon, nego kao objekt kritičkog osmišljanja. To je stvorilo dvostruko odnos: jezičko odbacivanje na javnosti i nastavljajuće privatno i intelektualno usvajanje u privatnoj sferi i književnosti.

2. Glavni tematski slojevi poslijeratnih uzajemljivosti

Uzajemljivosti su išle ne toliko iz salonskog žargona, nego iz sfera, aktualnih za poslijeratno i preddecembrističko društvo.

A) Vojni posao i administracija:
Rusija, postala vodećom europskom državom, je uzajemljivala termini vezani za novu vojnu i građansku realnost. Na primjer:

«Эшелон» (фр. échelon — уступ, ступень) — izvorno vojni izraz za izgradnju vojske, kasnije — za željeznički sastav.

«Сапёр» (фр. sapeur), «мина» (фр. mine) — termini inženjerijskih postrojbi, koji su dobili poseban značaj nakon rata.

«Режим» (фр. régime) — u značenju državnog sustava ili postavljenog reda.

Б) Politika i društvena misao:
Tada počinje aktivno usvajanje leksike vezane za revolucionarne i liberalne ideje, koje će doći do vrhunca krajem stoljeća.

«Парламент» (фр. parlement), «буржуазия» (фр. bourgeoisie), «пролетариат» (фр. prolétariat — kroz francusku socijalističku književnost).

«Интеллигенция» — iako riječ ima latinske korijene, u ruski jezik je došla kroz poljski, koji, u svom jeziku, je zaimala iz francuskog (intelligentsia).

«Коммунизм» (фр. communisme), «социализм» (фр. socialisme).

В) Književnost, umjetnost i moda:
Francuska je ostala zakonodavac ukusa. Novi termini su opisivali realnosti kulturnog života:

«Водевиль» (фр. vaudeville), «репертуар» (фр. répertoire), «пьеса» (фр. pièce).

«Авангард» (фр. avant-garde) — izvorno vojni izraz, ali već u 19. stoljeću je počeo biti korišten u prenosnom smislu.

«Бульвар» (фр. boulevard — široki bulvar na mjestu nekadašnjih utvrda), «тротуар» (фр. trottoir).

«Модель» (фр. modèle), «манекен» (фр. mannequin), «корсет» (фр. corset).

Г) Stvarna leksika i kuhinja:
Ove riječi su brzo obrusile, prestavši se smatrati stranim.

«Мармелад» (фр. marmelade), «майонез» (фр. mayonnaise), «омлет» (фр. omelette), «бульон» (фр. bouillon).

«Мебель» (фр. meuble), «гардероб» (фр. garde-robe), «туалет» (фр. toilette — izvorno «umivanje», «prijedvođenje u red»).

3. Lingvistička sudbina uzajemljivosti: asimilacija i semantički pomaci

Nakon 1812. godine, uzajemljivosti su prolazile kroz stroži filter nacionalnog svijesti.

Semantička adaptacija: Riječi često su dobile novo, specifično rusko značenje. Na primjer, «шаромыжник» — od francuskog pozdravlja cher ami («drah taj prijatelj»), s kojim su tražili hranu povlačeni iz Rusije francuski vojnici. Riječ je dobila uračunati nijansu «poprošajke».

Fonetičko i morfološko obrusenje: Riječi su aktivno podložne pravilima ruske gramatike: «ресторан» (фр. restaurant) je dobio rusko sklonenje, «кофе» (фр. café) — muški rod, suprotno izvornom srednjem.

Funkcionalna promjena: Ako je do rata gallicizmi bili oznakom društvenog statusa, onda su nakon rata češće postali nominalna nužnost, popunjavajući lukune za nova pojam.

Interesantan činjenica: Samo riječ «gallicizam» (фр. gallicisme) — oznaka francuskog uzajemljivanja — je proširno ušla u ruski znanstveni obrat u prvoj polovini 19. stoljeća, u periodu aktivnog osmišljanja tog jezičkog fenomena.

4. Uloga književnosti: od Karamzina do Gogola

Ruski pisaci su odigrali ključnu ulogu u sudbini francuskih riječi. Ako je N.M. Karamzin na kraju 18. stoljeća svjesno uveo kalke iz francuskog («trogati» od touchant, «industrija» od industrie), onda je nakon rata odnos postao više kritičan. A.S. Gribojedov u «Gore od uma» (1824) je ismijao mješavinu «francuskog s nizhegorodskim». Međutim, sam je jezik komedije sadržavao mnogo prочно usvojenih uzajemljivosti («restauracija», «publika», «каламбур»). V.G. Belinski u 1840-ima je aktivno koristio i propagovala novu društveno-političku leksiku francuskog porijekla, videvši u njoj alat za izražavanje progresivnih ideja.

zaključak: rezultat neoimperskog perioda

Rat 1812. godine nije zaustavio proces uzajemljivosti, nego ga je radikalno promijenio i ideološki obilježio. Iz jezika-simbola strane, ali i poštovane, kulture francuski se pretvorio u jedan od ključnih kanala pristupa u Rusiju modernih europskih političkih, društvenih i znanstvenih koncepta. Većina uzajemljivosti tog perioda nisu bile površinska moda; one su označavale realnosti za koje nije bilo ekvivalenata u ruskom jeziku i stoga su se pridržale, postavši neodvojivim dijelom ruskog leksikona.

Također, poslijeratni period je pokazao da su jezički procesi imaju značajnu inerciju i slijede logiku kulturno-intelektualne potrebe, koja može suprotstavljati trenutnim političkim trendovima. Francuski uzajemljivosti nakon 1812. godine su jasni primjer kulturne resilijenosti i sposobnosti jezika da se bogati čak i kod «poraženog» u ideološkom sukobu izvora.

Permanent link to this publication: