Starić nije samo godina. To je društveni konstrukat koji je u različitim epohama i kulturom imao potpuno drugačiji značenje. Gdje su starike poštovale kao čuvara mudrosti, gdje su ih izgonjale iz zajednice kada su prestali biti korisni. Postojanje prema starijim ljudima je ogledalo u kojem se odražava ne toliko sam starenje, nego vrijednosti društva.

Staro doba: mudrost ili teret

U starim kulturama starića su percepirali dvojno. U Egiptu, Indiji, Kini i Grčkoj su bili poštovani. njihov iskustvo je smatralo se bescenim, njihovim savetima su se prислushivali. U Bibliji kaže: «Vstanu pred ljudem srijednjim» — formula poštovanja. Međutim, u Sparti su starike, koje nisu mogle boriti se, nisu poštovale. U Rimu je starost dala političku vlast, ali filozof Seneka je pisao: «Starićstvo — neliječiva bolest». Sustojale su i poštovanje i prezrenje.

Srednje doba i Renesansa: između svetosti i šale

U kršćanskoj Europi se starićstvo često povezivalo s približavanjem Bogu. Stariji monah, izobličnici, starci su bili autoritetni. Međutim, u narodnoj kulturi su starije žene često prikazivale kao vještiце. Renesansa je donijela kult mladosti, ljepote i uma. Starićstvo je postalo percepirano kao pad, gubitak snage. Starije ljudi u umjetnosti i književnosti su često izgledali kao komične figure ili tragični likovi.

Novo doba: starićstvo kao problem

Industrijska revolucija je učinila starićstvo «problemom». U agrarnim društvima su starije bile dio obitelji i gospodarstva. U gradovima, na tvornicama, od ljudi se zahtijevala brzina i fizička snaga. Starije su postale percepirane kao teret. U 19. vijeku su se pojavili prvi domovi za starije — ne kao mjesta poštovanja, nego kao mjesta izolacije. Međutim, u književnosti i filozofiji su se čuli glasovi u obranu starićstva. Lev Tolstoj je tražio značenje u starjenju. Čehov je pisao o dostojanstvu.

20. vijek: borba za prava i samotnost

20. vijek je postao vijekom borbe za prava starijih. Pojavile su se pensije, društvene osiguranja, medicinska pomoć. Međutim, narastao je i samotnost. Urbana život, razlaz generacija, brzi tempus promjena su učinili starije «strancima». U kulturi je nastao kult mladosti. Reklama, film, moda — sve je bilo obrnjeno prema mladima. Starićstvo je postalo nešto što se treba izbjeći, sakriti, obojiti.

Starićstvo danas: izazov i preosmišljanje

U 21. vijeku počinjemo preosmišljavati starićstvo. Dužina života raste, i postaje više starija. Društvo više ne može ignorirati njih. Pojavljivali su se novi termini: «aktivno dugovječnost», «bonus starosti», «srebrna ekonomija». Međutim, postojanje ostaje dvojno. S jedne strane, poštujemo iskustvo, s druge strane, bojimo se starićstva, odmičemo ga u budućnost, raspravljamo o vječnim vrijednostima.

Postojanje prema starijim ljudima u kulturi uvijek je odražavalo postojanje smrti i smisla života. Društvo koje česti starike, česti je i vlastito prošlost. Društvo koje ih odbacuje, odbacuje i vlastitu neizbežnu sudbinu. Svaka epoha je stvorila vlastiti obraz starijeg: mudraca, šutca, tirana, žrtve. Danas stvaramo novi obraz. Možda konačno — obraz ljudi koji nisu završeni, nego koji se nalaze u drugom vremenu.

Постоянный адрес данной публикации: