Opće ljudske vrijednosti u filozofiji Bertranda Russella: između skepticizma i kosmopolitskog humanizma

Uvod: kritika dogmatizma i potraga za racionalnim temeljem

Bertrand Russell (1872.–1970.) — britanski filozof, logičar, matematičar i društveni djelatnik — pristupao je pitanju općih ljudskih vrijednosti ne kao moralist koji proglašava gotove istine, nego kao skeptic-racionalist. Odbacivao je natprirodno utemeljenje morala (vjerske dogme) i intuicionističke teorije, nastojeći pronaći čvrst temelj za vrijednosti u ljudskim potrebama, zdravom razumu i empirijskom znanju. Njegov pristup može se nazvati znanstvenim humanizmom ili kosmopolitskim racionalizmom, gdje se univerzalne vrijednosti izvode ne iz autoriteta, nego iz analize uvjeta ljudskog prosperiteta i suživota.

Kritika apsoluta i relativizam činjenica nasuprot univerzalizmu ciljeva

Russell je bio oprezan s pojmom „apsolutnih vrijednosti“. U djelu „Znanost i religija“ tvrdio je da je pogrešno pripisivati vrijednost stvarima same po sebi, izvan odnosa prema tuđim željama. Međutim, to nije značilo moralni relativizam. Njegovu poziciju može se formulirati ovako: vrijednosti su relativne prema ljudskoj prirodi i uvjetima opstanka vrste, ali, uzimajući u obzir sličnost tih uvjeta za cijelo čovječanstvo, one de facto dobivaju univerzalni karakter.

Russell je izdvojio dva izvora morala:

Društveni instinkti (simpatija, suradnja), koji imaju korijene u biološkoj evoluciji.

Razum, koji omogućava razumjeti da zadovoljavanje želja drugih i suradnja vode do potpunijeg zadovoljenja i mojih vlastitih želja na dugoročnoj osnovi.

Stoga su za Russella opće ljudske vrijednosti ne božanske zapovijedi, nego racionalni principi opstanka i dobrobiti ljudske zajednice.

Ključne opće ljudske vrijednosti: jezgra Russellove etike

Iz ovog pristupa moguće je izdvojiti nekoliko ključnih vrijednosti u Russellovoj filozofiji.

1. Razum (Reason) kao najviša vrlina

Razum za Russella je glavni alat za rješavanje ljudskih problema i temelj svake istinske morale. Vrijednost razuma leži u njegovoj sposobnosti:

Ugušiti destruktivne strasti (fanatizam, žeđ za moći, agresiju).

Pronalaziti kompromise i nepristrano ocjenjivati činjenice.

Poslužiti kao temelj za znanstveno upoznavanje svijeta, koje pak treba voditi ka poboljšanju ljudskog života.

Primjer: U svom poznatom članku „Zašto nisam kršćanin“ Russell kritizira vjerski dogmatizam ne s pozicije druge dogme, nego upravo s pozicije razuma, empirizma i logičke dosljednosti, tvrdeći da slijepa vjera sprječava slobodnu potragu za istinom i često služi opravdanju patnji.

2. Suosjećanje (Compassion) i smanjenje patnje

Russell je smatrao da temeljni cilj etike treba biti smanjenje patnje u svijetu. Pisao je: „Dobar život je život nadahnut ljubavlju i vođen znanjem“. Pri tome je „ljubav“ shvaćao ne samo kao osobni osjećaj, nego i kao aktivno, univerzalno suosjećanje (benevolencija) — želju dobra za druge. Ova vrijednost proizlazi iz sposobnosti za simpatiju i racionalnog razumijevanja da je patnja zlo, gdje god se dogodila.

Zanimljivost: Tijekom Prvog svjetskog rata Russell je zauzeo pacifistički stav, zbog čega je otpušten s Cambridgea i zatvoren. Njegova antiratna aktivnost bila je izravna posljedica vrijednosti suosjećanja i uvjerenja da razum treba tražiti načine rješavanja sukoba, a ne njihovu eskalaciju.

3. Sloboda (Freedom) mišljenja i samoizražavanja

Sloboda za Russella je nužan uvjet za ostvarenje razuma i osobni razvoj. Prijetnju slobodi vidio je u tri oblika: vjerski dogmatizam, politička tiranija i ekonomska eksploatacija. Njegovo klasično djelo „Sloboda i organizacija“ istražuje te prijetnje. Posebno je inzistirao na slobodi mišljenja i govora, bez kojih nije moguće ni znanstveno upoznavanje ni zdravo društvo.

4. Pravda (Justice) kao nepristranost

Russell je pravdu shvaćao ne u platonskom ili religijskom smislu, nego kao princip nepristranog uzimanja u obzir interesa svih uključenih strana. Razuman i suosjećajan čovjek, po Russellu, neće davati prednost svojim interesima ili interesima svoje grupe samo zbog pripadnosti njoj. To je univerzalna vrijednost koja proizlazi iz sposobnosti racionalnog generaliziranja.

5. Znanstveni duh i sumnja (Scepticism)

Vrijednost sumnje i spremnosti na preispitivanje uvjerenja u svjetlu novih dokaza dio je kulta razuma. Dogmatizam, po Russellu, izvor je većine društvenih zala (ratova, progona). Znanstvenu metodu, utemeljenu na dokazima i falsifikabilnosti, smatrao je etički superiornom u odnosu na bilo koji drugi pristup potvrđivanju istina.

Utemeljenje univerzalnosti: kroz što ove vrijednosti prolaze?

Russell nije smatrao ove vrijednosti „urođenim idejama“. Njihov univerzalni status počiva na dva stupa:

Zajedničkost ljudske prirode: Svi ljudi teže izbjeći patnju, u različitoj mjeri posjeduju sposobnost za simpatiju i ovise o suradnji za preživljavanje.

Utilitarno-racionalni proračun: Razumno biće koje razumije međusobnu povezanost svijeta vidi da život u društvu izgrađenom na razumu, suosjećanju i pravdi više doprinosi zadovoljenju njegovih vlastitih dubokih potreba za sigurnošću, razvojem i srećom nego život u društvu nasilja, prevare i ugnjetavanja.

Praktična realizacija: politički i društveni aktivizam
Russellova teorija vrijednosti nije bila kabinetna. On ju je provodio u život kao javni intelektualac i aktivist:

Borba za sekularno obrazovanje i prava žena.

Aktivna antiratna i antiimperijalistička pozicija (protiv Vijetnamskog rata, za nuklearno razoružanje u okviru Paguoškog pokreta).

Podrška društvenim reformama usmjerenim na smanjenje ekonomskih nejednakosti (simpatizirao je s gildijskim socijalizmom).

Njegov poznati manifest, napisan zajedno s Albertom Einsteinom, pozivao je vlade da odustanu od rata i rješavaju sukobe mirnim putem, što je bilo izravno izražavanje njegovih vrijednosti razuma, suosjećanja i pravde u međunarodnim odnosima.

Zaključak: humanizam bez iluzija

Opće ljudske vrijednosti u teoriji Bertranda Russella su projekt racionalnog humanizma, lišenog metafizičkih temelja. One nisu dane odozgo i nisu tajni zakoni svemira. To su razumni konvencionalni dogovori koje je čovječanstvo (i dalje ih razvija) kako bi zajednički život na ograničenoj planeti nije postao pakao. Njihova snaga nije u svetosti, nego u praktičnoj korisnosti i usklađenosti s onim aspektima ljudske prirode koji vode ka stvaranju, a ne uništenju.

Russellova filozofija podsjeća da su vrijednosti krhke i zahtijevaju stalnu zaštitu razuma od iracionalnih strasti. U suvremenom svijetu, razderanom novim oblicima fanatizma i iracionalnosti, njegov poziv na razum, suosjećanje, slobodu i pravdu, utemeljen ne na vjeri, nego na hladnoj analizi ljudskih potreba, zvuči jednako aktualno kao i prije stoljeća. To je humanizam za odrasle, koji preuzimaju odgovornost za svoje vrijednosti i spremni su ih braniti snagom argumenta, a ne oružja.

Permanent link to this publication: