«Sloboda. Ravnost. Braća» protiv svastike: kako francuski deviz postao oružje otpora

U 1940. godini Francuska je pala za šest tjedana. Nemački tenkovi su prošli po Elysejskim poljima, a na kulaima Pariza umjesto plavih bijelih crvenih zastava, iznadali su zastave sa svastikom. Činilo se da zajedno sa republikom je pao i njen veliki deviz — «Sloboda. Ravnost. Braća». Okupatori su učinili sve da izbrisu te riječi iz sjećanja Francuza. Ali pogriješili su. Baš tijekom Drugog svjetskog rata ovaj ljevak, rođen u vatri revolucije 1789. godine, je dobio novi, tragičan i herojski život. On je prestao biti samo deklaracijom — on je postao zastavom borbe, simbolom nade i parolom za one koji nisu se predali.

Deviz koji su otimali, ali nisu mogli uništiti

«Sloboda. Ravnost. Braća» (Liberté, Égalité, Fraternité) nisu samo lijepa riječ. To su tri grla na kojima stoji Francuska Republika. Ljevak je rođen u plamenu Velike francuske revolucije, bio je potvrđen u Deklaraciji prava čovjeka i građanina 1789. godine i postao je zvanični deviz republike 1792. godine. Ali njegova povijest je imala i periodе забвения. Deviz je otimao tijekom Druge imperije i drugih perioda otvorenog reakcije. Ali najtežim isprobom za njega je postala nemačko-fašistička okupacija Francuske 1940–1944. godine. Okupatori su izrazito razumjeli snagu ovih trije riječi. Nisu mogli dopustiti da Francuzi sjećaju na slobodu, ravnost i braću, kada su sami nosevi ropstvo, neravnost i mržnju.

«Jedan narod, jedan reich, jedan furer» protiv «Slobode, Ravnosti, Braće»

Simbolično protivstavljanje dva svijetopsa je jasno ispoljavilo se na granici između Francuske i Njemačke. Kako se sjeća poznati povjesničar Anatolij Utkin, kad Winston Churchill je posjetio granicu na Rajni, vidio je zapanjujući kontrast. Na francuskoj strani je visio veliki plakat s natpisom: «Sloboda, ravnost, braća». Na njemačkoj strani — drugi plakat: «Jedan narod, jedan reich, jedan furer». Ova dva štampana su stajala jedan naprotiv drugoga, kao dva nepomirljiva svijeta. Jedan — svijet ljudskog dostojanstva, drugi — svijet potpune subordanacije. Francuski deviz je postao izazov nacionalsocijalističkoj ideologiji, podsjetnik o tome da čak i pod okupacijom duh slobode ne umire.

Braća kao posljednji bаstion

U godine okupacije dva prva riječi deviza — «Sloboda» i «Ravnost» — su, u stvari, ukradene od Francuza. Nijemci su otimili slobodu, popili ravnost, osnovavši režim rasnog nadmoćstva. Ali bilo je jedno riječ koje su nisu mogli zabraniti. To je riječ — «Braća». Slavna francuska sudionica otpora Luci Obrik, jedna od herojinе podzemne borbe, je rekla: «Nijemci su nam ukradli slobodu i ravnost, ali nisu mogli zabraniti braću». U tim riječima je svuda srž francuskog otpora. Kad je država pala, a zakoni su prestali djelovati, braća — solidarnost, međusobna pomoć, spremnost za riskiranje života za drugoga — je postao taj ključ koji je skratio narod. Podzemnici su spašavali Židove, prenosili begunce preko granice, širili nezakonite novine. I radili su to ne za nagradu, već jer su smatrali se drugima braćom.

Rečenica Obrik je postala ne samo lijepa metafora — ona je postala pravilo za djelovanje za tisuće Francuza koji, rizikujući život, sakrivali su izbjeglice, prenosili izvještaje i sudjelovali u diverzijama. Braća u uvjetima okupacije je postala oblik otpora koji su okupatori nisu mogli potisnuti. Mogli su zarobiti, mučiti i strijeljati, ali nisu mogli zabraniti ljudima pomoć jedan drugom.

Deviz na barikadama i u podzemlju

Movement otpora u Francuskoj, poput mnogih drugih okupiranih zemalja, je postao jedan od najjačih manifestacija antifašističke borbe. Baš tijekom rata deviz «Sloboda. Ravnost. Braća» je prestao biti samo zvaničnim ljevkom republike. On je postao živ simbol koji je ujedinio ljude najrazličitijih političkih smjera — od komunističara do konzervativaca. Svi su ih jedino cilj: iskopati nacionalsocijaliste i vratiti republičanske vrijednosti.

Neodgovorno je da je 14. srpnja 1942. godine u New Yorku izišao broj podzemnog listača « otpor» sa člankom pod nazivom «Liberté, Egalité, Fraternité: Fighting France and the Jewish Problem». U sredini rata, za oceanom, francuski patrioti su podsjetili svijetu da njihova borba je borba za te iste vrijednosti koje su nekada inspirirale cijelu Europu.

Od okupacije do oslobođenja: vraćanje deviza

Kad je u kolovozu 1944. godine savezničke trupe ušle u Paris, a general Šarl de Gol je prošao Elysejskim poljima, deviz «Sloboda. Ravnost. Braća» je vratio na fasade državnih zgrada. Ali sada je zvao drugačije. On je bio iskušan. Za njim su stajali godine okupacije, mučenja u Gestapu, strijeljavanja zatvorenika i herojskih podviga sudionika otpora. Ljevak, koji je tijekom Treće republike često bio smatran formalnošću, sada je dobio pravi, krvični smisao.

Poslije rata je definitivno uspostavljena ideja da su tri riječi nerazdvojive. Sloboda bez ravnosti — to je privilježba, ravnost bez slobode — to je ropstvo. A braća — to je ono što ih povezuje u zajednoću, činijoći republiku ne samo političkim sustavom, nego zajednicom solidarnih ljudi.

Moderni smisao: učenci rata

Danas, kad govorimo «Sloboda. Ravnost. Braća», često ne razmišljamo o tome koji je put prošli te riječi. One su bile svjedoci revolucija i restauracija, imperija i republika. Ali baš tijekom Drugog svjetskog rata su prošli probu na izdržljivost. I izdržali. Taj ljevak, formulisan slobodoljubnim francuskim narodom tijekom borbe s absolutizmom, danas dobiva novi smisao u kontekstu međunarodnih odnosa. On nas podsjeća na to da su sloboda, ravnost i braća ne samo francuske vrijednosti. To su međunarodne vrijednosti, za koje su borili ljudi diljem svijeta protiv zajedničkog neprijatelja — fašizma.

Završetak

Deviz «Sloboda. Ravnost. Braća» je preživio Drugi svjetski rat ne kao muzejni eksponat, već kao živo oružje. Bio je na plakatima otpora, na zidovima zatvora, na zadnjim stranicama prošćanskih pisama smaknutih patriota. Bio je ono što je pomoćno tijekom vremena kada je sve ostalo izgubljeno. I danas, u svijetu gdje ponovo zvuče pozivi za mržnju i djelovanje, ta tri riječi ostaju najjačim protivom. Jer podsjećaju nas da čak i u najtemnijim vremenima čovjek može sačuvati ljudsko dostojanstvo — ako se sjeća slobode, vjeruje u ravnost i ne preda braću.

Permanent link to this publication: