Starije godine nisu samo godine. To je društveni konstrukat koji u različitim doba i kulturom je imao potpuno različit smisao. Gdje su starije osobe poštovale kao čuvarice mudrosti, gdje su ih izгонili iz zajednice kada su prestali biti korisni. Odnos prema starijim ljudima je ogledalo koje odražava ne toliko samu godinu, koliko vrijednosti društva.

Staro doba: mudrost ili teret

U starim kulturom starije godine su bile perceivane dvosmisleno. U Egiptu, Indiji, Kini i Grčkoj su starije osobe bile poštovane. Njihov iskustvo se smatralo neocjenjivim, njihovim savetima se slušalo. U Bibliji se kaže: «Stajte pred ljudima s bijelim dlakama» — to je formula poštovanja. Međutim, u Sparti su starije osobe koje nisu mogle boriti se bile prezirene. U Rimu je starost dala političku vlast, ali filozof Seneka je pisao: «Starije godine — neizliječiva bolest». Sustojale su i poštovanje i prezrenje.

Srednje doba i Renesansa: između svetosti i šale

U kršćanskoj Europi su starije godine često bile povezane s približavanjem Bogu. Stariji monasi, samostalci, starci su bili autoritetni. Međutim, u narodnoj kulturi su starije žene često prikazivane kao vještice. Renesansa je donijela kult mladosti, ljepote i razuma. Starije godine su bile perceivane kao pad, gubitak snage. Starije osobe u umjetnosti i književnosti su često bile komične figure ili tragični likovi.

Novo doba: starije godine kao problem

Industrijska revolucija je učinila starije godine «problemom». U agrarnim zajednicama su starije osobe bile dio obitelji i gospodarstva. U gradovima, na tvornicama, od ljudi se zahtjevala brzina i fizička snaga. Starije osobe su bile perceivane kao teret. U 19. stoljeću su nastali prvi domovi za starije osobe — ne kao mjesta poštovanja, već izolacije. Međutim, u književnosti i filozofiji su zvučale glasove u obrani starije godine. Lev Tolstoj je tražio smisao u starijenju. Čehov je pisao o dostojanstvu.

20. stoljeće: borba za prava i samostalnost

20. stoljeće je postalo vijekom borbe za prava starijih. Pojavile su se pensije, društvene osiguranja, medicinska pomoć. Ali u isto vrijeme je porastao samostalnost. Urbana život, razdvajanje generacija, brzi tempus promjena su učinili starije osobe «stranima». U kulturi je nastao kult mladosti. Reklama, film, moda — sve je bilo obrnuto prema mladima. Starije godine su postale nešto što treba izbjeći, sakriti, obojati.

Starije godine danas: izazov i preosmišljanje

U 21. stoljeću počinjemo preosmišljavati starije godine. Dužina života raste, i postaje više starijih osoba. Društvo više ne može zanemariti njih. Pojavljivaju se novi termini: «aktivno dugovječnost», «bonus godina», «srebrna ekonomija». Međutim, odnos ostaje dvosmišljen. S jedne strane, poštujemo iskustvo, s druge strane, bojimo se starije godine, odmičemo je u budućnost, raspravljamo o trajnim vrijednostima.

Odnos prema starijim ljudima u kulturi uvijek je odražavao odnos prema smrti i smislu života. Društvo koje poštuje starije osobe poštuje i vlastito prošlost. Društvo koje ih odbacuje odbacuje i vlastitu neizbježnu sudbinu. Svaka era je stvorila vlastiti obraz starijeg: mudraca, šutca, tirana, žrtve. Danas stvaramo novi obraz. Možda konačno — obraz čovjeka koji nije završen, već se nalazi u drugom vremenu.

Permanent link to this publication: