Rèdo Roalda Dala: živjeti, ne bojeći se biti stranim

Roald Dal nije pisao manifestova. Ni nije govorio dugih govorova o značenju života. Ali svaka njegova knjiga, svako pismo, svaki postupak su bili prokisani istim duhom — duhom slobode, iskrenosti i neraskidačne ljubavi prema djeci. On nije davao savjeta izravno, ali njegova život je bio cjelokupan savjet. Za djecu — kako ne dopustiti da te stariji slomljaju. Za odrasle — kako ne zaboraviti da si nekada bio dijete. Njegovo credo nije izrisano na kamenu, ali se može pročitati između redaka «Matilde», «Charlie», «James i rajčica-velikana». I to je važno danas više nego ikada.

Djetinstvo ne bi trebalo biti pripremom za život

Dal je mrzio sustave koji pretvaraju djecu u poslušne robotove. On sam je prošao kroz britanske internate, gdje su stariji izdavali se nad mlađima, a učitelji su bili slomljavali linijskima. On je znao što je strah i slava. I najveći savjet kojeg je ostavio djecima: «Ne bojite se biti drugačiji od ostalih». U njegovim knjigama uvijek pobjeđuju oni koji se ne prilagođavaju normama: djevojčica koja čita mudre knjige, dječak koji sanja, velikan koji ne želi jesti ljude. Dal je učio da je stranost ne nedostatak, već znak živog uma.