«Ležućnost spašava svet»: od proročačkog paradoksa Dostojevskog do estetske utopije Marcuse

Poznatna, često izvučena iz konteksta fraza «Ležućnost spašava svet» iz romana F.M. Dostojevskog «Idiot» (1868) prošla je složenu filozofsku evoluciju, postavši krajem XX veka osnovom za radikalno različite, ali zajednički motivisane estetske projekte. Njen put od religiozno-ekzistencijalnog imperativa kod Dostojevskog do političko-revolucionarne programe u neomarksističkoj teoriji Herberta Marcuse pokazuje fundamentalni preklop u shvaćanju uloge estetskog u svetu: od spašavanja dushe do spašavanja društva.

F.M. Dostojevski: ležućnost kao Isus i tragički razlom

U «Idiotu» fraza pripada mladom Ippolitu, koji je prenosi kao misao princa Miškina: «…princ tvrdi da svet spašava ležućnost!». Važno je da u romanu ostaje nerazrešenom antinomijom, paradoksom koji otkriva tragizam ljudskog postojanja.

Ležućnost kao iskustvo Isusa: Za Miškina (a mnogo toga i za samog Dostojevskog) najviša ležućnost je lice Isusa, «u kojem se nebeski ideal spustio na zemlju». To je ležućnost žrtvovne ljubavi, sмиrema i patnje. Ona je spašavajuća, jer je sposobna preobraziti dušu, otvoriti joj put do sostrada i vjere. Primjer — uticaj slike Hansa Holbeina «Mrtvi Isus» u romanu, koja svojim naturalizmom postavlja pod sumnju samu mogućnost vaskrsenja, uzrokujući duhovni krizis.

Ležućnost kao uništavajuća sila (ležućnost Anastasije Filippovne): Ovdje je antiteza. Oslепljiva, «žrtvovna» ležućnost Anastasije Filippovne ne spašava, već uništava živote (njezin, Miškina, Rogožina). Ona postaje oružje za osvete svetu, simbol nepomjerenih patnji i ponosa. «Ležućnost je strašna i užasna stvar!» — kaže Dmitrij Karamazov u «Bratima Karamazovima».

Spašavanje kroz patnju i sostrada: U Dostojevskom ležućnost sama po sebi je ambivalentna. Svijet spašava ne estetsko užitje, već ležućnost, preklapljena kroz moralni akt, kroz žrtvovnu ljubav,podobajuću čovjeka Isusu («Ležućnost je harmonija, u njoj je zaključan mir…»). Spašavanje je proces unutrašnjeg preobrazovanja, mogućeg samo kroz susret s Ležućnošću-Idealom i prihvatavanje patnje kao njezinog neodvojivog dijela.

Nikolaj Berdjaev: ležućnost kao stvaralaštvo i pobeda nad urođenošću sveta

Ruski religiozni filozof razvio je ideju Dostojevskog u egzistencijalno-tvrdošćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćušćuš
© library.rs

Permanent link to this publication: