Zašto Židovi smatraju se najumnijima? Razbor mita i stvarnosti

To je jedan od najživućih i najspornijih stереotipova. Važno je odmah razlikovati dvije stvari: sebično osjećanje unutar židovske kulture i spoljni stereotip, koji često ima antisemitsku prirodu.

Kratki odgovor: većina Židova ne smatra se «najumnijima» u smislu biološkog nadmoćnosti. To je više vanjski etiket. Međutim, unutar zajednice postoji stvaran kulturni i intelektualni kult, koji je i proizveo taj mit.

Evo detaljnog razbora izvora tog predstava.

1. Stereotip kroz oči antisemita

Paradoks je da ideja o «židovskom umu» — to su dvije strane ene medalje. Za antisemite to je dokaz «židovskog zavera». Oni vjeruju da ako Židovi su svugdje (u znanosti, finansima, pravosuđu), znači da su oni mudri, zlonamjeri i ujedinjeni protiv ostalih. Za samih Židova to je često objašnjenje njihovog preživljavanja: u svijetu gdje im je bilo zabranjeno vlasništvo zemlje i znanje poljoprivrede (kao u srednjovjekovnoj Europi), jedini put do postojanja je bio gramotnost, trgovina, pravosuđe i medicina.

2. Kulturalni činilac: «Moraš učiti»

U judaizmu učenje svetih teksta (Tore, Talmuda) nikada nije bilo isključivo pravo izabranog svećenstva. Gramotnost i umješnost čitanja su bila dužnost svakog muškarca. To je stvorilo jedinstvenu kulturu. Uzajamno poštovanje knjige: u kršćanskoj Europi su se dugo vremena kraljevi nisu bili gramotni. U Židovima je ravvin (učitelj) bio počitan više nego bogati trgovac. Talmudski metod: učenje Talmuda nije bilo samo zubrezanje, nego složene logičke rasprave, traženje proturečenja, argumentacija. Vekovima su židovski dječaci treningirali mozak tako, kako su drugi narodi treningirali tijelo u ratnim turnirima.

3. Historijski činilac: zabrana na «fizički» rad

U srednjovjekovnoj Europi je često bilo zabranjeno Židovima vlasništvo zemlje i pristup remeslima (kršćanima je bilo zabranjeno dati novac u rost pod procenatima). Imali su samo «intelektualne» profesije: zanatstvo, trgovina, pravosuđe, medicina. To je «prirodni odabir» kroz mnoga generacija je zaključio vezu «židov — intelektualni rad».

4. Znanstveni podaci: jesu li stvarno umni?

Pručavanja IQ pokazuju da Židovi-ashkenazi (europski Židovi) u prosjeku postizaju 0,5–1 standardno odklonjenje iznad prosjeka (oko 110–115 protiv 100). Posebno visoki su verbalni i matematički intelekt.

Zašto to? Postoje dvije glavne verzije.

Bolesti kao plaća za genijalnost. U ashkenazima često se javljaju genetičke bolesti (npr. bolest Teja-Saksa). Otkriveno je da nositelji mutanata gena u jednom primjerku imaju viši nivo inteligencije (bolja mjeleinizacija živaca). U uslovima života u getu i progona je prirodni odabir mogao zaključiti te mutacije.

Sociokulturalni odabir. Najsavršeniji i najobrazovaniji muškarci u židovskim zajednicama su bili naj željeniji ženiti (često siromašni, ali genijalni «iešebotnici» su ženili se za kćeri bogatih trgovaca). Socijalna mobilnost je krenula kroz intelekt, a ne kroz fizičku snagu ili bogatstvo.

Važno «no»: druge grupe su također mudre

Ako uzeti globalnu statistiku, onda su ashkenazi doista na vrhu po Nobelovim nagradama. Ali ako uzeti današnje testove PISA, najviše bodova pokazuju Kinezi, Singapurci, Korejci. Inteligencija zavisi od kulture i sustava obrazovanja, a ne od krvi.

Zaključak

Židovi ne smatraju se «najumnijima» u šovinističkom smislu («mi smo najviša rasa»). Ali oni (i svijet) su primijetili da su stoljećima uspostavljeni uslovi (zabranu na rat i poljoprivredu + kult učenja) učinili ih iznimno konkurentnim u svijetu ideja, tehnologija i novca.

Najtočniji odgovor: oni smatraju da ih okoliš i tradicija su naveli da razvijaju mozak kako bi preživjeli, a to je isplatilo.

Permanent link to this publication: