Takav scenarij je iznimno malo vjerojatno hipotetičko događanje, ali njegov analiz omogućava razumjeti balans snaga i potencijalne katastrofalne posljedice. Potapanje američkog avijatora bilo kojim državom, uključujući Venecuelu, bi bilo jedan od najtežih vojnih akata od Drugog svjetskog rata i dovelo bi do odmah i teških posljedica.

Ovo je analiza mogućeg razvoja događanja, predstavljena u obliku scenarija.

Immediatecni vojni odgovor SAD-a

Odgovor SAD-a bi bio brz, uništavajući i višestruki. Avijator nije samo brod, to je simbol američke vojne moći i ključni element njihove strategije pročišćavanja snage. njegovo uništenje bi dovelo do gubitka tisuća mornara (posada avijatora tipa «Nimitz» — oko 5000 ljudi), što bi bilo najveći jednovremeni gubitak života u američkim ratnim snagama u decenijama.

1. Supresija protivzračne i protiraketne obrane. Prvo bi SAD i njihovi saveznici uništili sve sustave protivzračne i protiraketne obrane Venecuele, koji bi mogli ugrožavati njihove avione. To bi bilo napravljeno s pomoću krilatih raketa, lansiranih s podmornica, brodova i strategskih bombardera, a također i udarima mornaričke avijacije s drugih avijatora u regionu.
2. Uništenje vojnog potencijala. Slijedili bi masovni udari na sve značajne vojne objekte Venecuele: vojne baze, aerodromi, raketske postavke, komandne centri i skladišta oružja. Cilj je bio potpuna neutralizacija sposobnosti Venecuele za vođenje borbi.
3. Eskalacija sukoba. Venecuela, vjerojatno bi pokušala dati odgovorne udarce, koristeći ostale mogućnosti, možda pokušavajući napasti baze SAD-a u regionu (npr. u Guantánamu na Kubi) ili saveznike SAD-a u Latinskoj Americi. To bi vodilo do daljnjeg proširenja razmjera sukoba.

Międzynarodowe konsekwencje polityczne

1. Consolidacija NATO i saveznika SAD. Većina zemalja NATO bi vjerojatno osudila akcije Venecuele i, možda, se pridružila odgovornim mjerama ili pružila SAD logističku i obavještajnu podršku. Članak 5 Ustava NATO (o kolektivnoj obrani) formalno ne bi bio aktiviran, jer napad nije dogodio na teritoriju zemlje-chlapca saveza, ali politička podrška bi bila bezuvjetna.
2. Reakcija Rusije i Kine. To bi bila najteža diplomatska problema za te zemlje. Iako su saveznici Venecuele i pružali joj oružje, direktna vojna podrška u sukobu s SAD, započetim Venecuelom, je malo vjerojatna. To bi ih stavilo na rub direktnog vojnog sukoba s SAD. Vjerojatno bi se ograničili na oštre diplomatske proteste u Ujedinjenim nacijama, osuđujući «američku agresiju» i pozivajući na prestanak oružja, ali ne bi se uključili u rat na strani Carakasa.
3. Politička izolacija Venecuele. Čak i tradicionalni saveznici Venecuele u regionu (npr. Kuba ili Nikaragva) vjerojatno ne bi pružili joj direktnu vojnu pomoć, shvaćajući katastrofalne posljedice. Režim u Carakasi bi se našao u potpunoj međunarodnoj izolaciji.

Unutarnje političke posljedice za Venecuelu

1. Propast režima. Vojni poraz bi vodio do neizbježne propasti vlade Nikole Maduroa. SAD i njihovi saveznici bi vjerojatno vidjeli svoj cilj ne samo u neutralizaciji vojne prijetnje, već i u zamjeni vlasti u zemlji.
2. Humaničarska katastrofa. Vojni djelatnosti bi nanijele katastrofalan udar na već uništenu infrastrukturu Venecuele. To bi pojačalo postojeći humanitarni krizis, vodeći do novih valova izbjeglica u susjedne zemlje.
3. Okupacija i prekidni period. Vjerojatno bi nakon vojnog poraza SAD i njihovi regionalni saveznici postavili kontrolu nad ključnim objektima i pokrenuli proces političke promjene, što bi vodilo do dugogodišnjeg perioda stranih prisutnosti i upravljanja.

Završetak

Propast američkog avijatora Venecuelom je scenarij nacionalnog samoubistva. Nema nikakvih vjerojatnih pozitivnih ishoda za režim u Carakasi. Rezultatom bi bila brza i potpuna vojna katastrofa, potpuna međunarodna izolacija, propast države i humanitarna katastrofa za civilno stanovništvo.

S vojne točke gledišta, Venecuela ima iznimno malo šanse na uspjeh u takvoj operaciji. Avijatorski napadneke su jedni od najzaštićenijih objekata na svijetu, posjedujući višestruku sustav protivzračne obrane, podmorsko očuvanje i sustave radioelektroničke borbe. Proboj takve obrane je zadaća neizmjerno teška.

Tako ovaj hipotetički scenarij služi ilustracijom toga da čak i u uvjetima hipotetičkog analiza neke akcije su tako uništavajuće za balans snaga da su politički i strategski nemoguće za bilo koje vodstvo koje djeluje racionalno.

Постоянный адрес данной публикации: