Žorž Bataj o umjetnosti: sakralno, žrtva i nemoguće

Žorž Bataj (1897–1962), francuski filozof, pisac i marginalac od akademije, predstavljao je radikalnu, «prokletu» teoriju umjetnosti, udaljenu od estetike lijepog ili uтиlitarnog. Za Bataja je umjetnost — ne harmonija, već eksplozija, ne stvaranje oblika, već njihovo uništavanje, ne primirenje s svijetom, već proboj do nemogućeg. Njegova misao, hrana antropologijom, psih analizom i iskustvom mističkog, vidi u umjetnosti ključ za razumijevanje sakralnog u sekularnu dobu.

1. Umjetnost kao iskustvo «interno iskustva» i kršenje tabua

Bataj suprotstavlja klasično pojam umjetnosti kao mimetičkog (podrijetljenog prirodi) i stvaranja lijepih iluzija svom pojmu «interno iskustva» (expérience intérieure). To je iskustvo, koji izlazi izvan diskusivnog razmišljanja, iskustvo ekstaza, užasa, smeha, erosa i smrti — svega onoga što postavlja pod pitanje samu subjektivnost.

Umjetnost, vrijedna tog imena, mora izazivati takvo iskustvo. Ona je povezana s kršenjem fundamentalnih tabua, koji, po Bataju, leže u osnovi ljudskog društva: tabua na smrt, na nasilje, na tijelsku nizost (ekskrementi, razlaganje). Zadatak umjetnika nije sakriti te tabue pod maskom ljepote, već ih obnaći, vratiti umjetnosti njegovu izvornu, arhačku vezu s sakralnim. Sakralno za Bataja nije dobrobit, već dvosmišljenjska sila, ujedno privlačna i otuđujuća, čista i nečista.

Primjer: Španski slikar Francisko Goya. njegove kasnije «Crne slike», posebno «Saturn, pojedajući svog sina» — ne prikaz mita, već direktna vizualizacija užasa, uništavanja oblika, životinjskog nasilja. Ovdje nema estetske distancije — postoji direktno sudar s svetim užasom, što odgovara battajskoj ideji umjetnosti kao žrtvopričanja (ovdje — žrtvopričanja samog kanona i razuma).

2. «Prokleti dio» umjetnosti: rasporod, nadmjer i negativna ekonomija

U glavnom ekonomiko-filozofskom djelu «Prokleti dio» (1949) Bataj iznosi ideju općeg gospodarstva, osnovanog ne na akumulaciji i proizvodnji (pozitivna ekonomija), već na beskoličnoj trošku, rasporodu (dépense) i žrtvi. Umjetnost pripada upravo ovoj sferi «prokletog dijela» — ona je beskorisna, neproduktivna, akt čiste rasporode energije, vremena i resursa.

Stvarna umjetnost, po Bataju, je «potlak» duha (odnosi se na ritual Indijanaca sjevernog zapada, gdje poglavari natječu se u uništavanju svog imovine). Ona ne proizvodi ništa osim samog trenutka ekstaze. Ovo je njegova najviša vrijednost: umjetnost suprotstavlja se utilitarnoj, sivilnoj logici kapitalističke proizvodnje, podsjećajući na suvereni, «prokleti» nadmjer života.

Primjer: Jackson Pollock i apstraktni ekspresionizam. njegov metod «živописnog djelovanja» — ne stvaranje prikaza, već fizički akt rasporoda: razbijanje, razmazivanje boje, direktno uloženje tijelske energije u materijal. Slika postaje ne objekt za promatranje, već sled žestka rasporoda, arena, gdje umjetnik troši sebe bez ostavke.

3. rupčica, formless (besformeno) i nizak materializam

Bataj uvodi ključno pojam «besformenog» (informe). To nije jednostavno nedostatak oblika, već aktivna operacija koja «ponižava» visoke, visoke pojmova, stavljajući ih u vezu s niskim, tijelskim, materijalnim. Zadatak umjetnosti nije stvarati savršene oblike, već ih razlaži, otkrivajući «rupčice» i šupljine u uređenoj realnosti.

Veza s tim konceptom «nizkog materializma» odbacuje idealizam i klasični materializam. Bataj je zainteresiran ne za čvrste tijela, već za heterogenu materiju: mrtvu, gnilu, ekskrementalnu, smješnu — svime onim što je isključeno iz racionalnog svijeta. Umjetnost treba se baviti tom «prokletom» materialnošću.

Primjer: Skulptura Alberta Jakometti. njegove suvite, izmoćene, gotovo razlagajuće figure — to nisu slike ljudi, već vizualizacija međusobnog stanja između biti i nebiti, između oblika i njegovog raspada. To nije oblik, već njegovo iscrpljenje, «rupčica» u prostoru. njegova umjetnost pokazuje ne tijelo, već «prosvjet» u biti, što je duboko battajsko.

4. Smeh, eros i smrt: umjetnost kao granično iskustvo

Visokim manifestacijama battajske umjetnosti su one koje stavljaju subjekta na rub izumiranja: iskustvo smeha, erotskog i susreta s smrti. Smeh kod Bataja nije humor, već konvulzivna reakcija na absurd biti, uništavajući logiku. Erotski — ne užitak, već kršenje granica individualnosti, mala smrt. Umjetnost treba provokovati ta granična stanja.

Primjer: Markiz de Sade i književnost. Za Bataja de Sade je ključna figura, jer njegove tekstove — ne pornografia, već sistematsko, gotovo znanstveno istraživanje kršenja svih mogućih tabua kroz nasilje i erotski. To je književni eksperiment dovođen do absurdnog i užasnog ruba suverenosti (odustanak od svih društvenih zakona).

Primjer: Performativ i bodi-umjetnost 1960-70-ih godina. djela Gilberta i Georgea ili ranija djela Vito Akcončija, gdje tijelo umjetnika je izloženo riziku, poniženju, istražujući njegove granice, — izravno nasljeđe battajske programe. To je umjetnost kao ritual bez vjere, gdje žrtva (umjetnika) se izvodi radi proboja do «nemogućeg».

Nasljedje i utjecaj: od «Documents» do suvremnosti

Bataj nije bio sistematski teoretičar umjetnosti, ali njegove ideje, izložene u časopisu «Documents» (1929-1930) i drugim djelima, su imale ogroman utjecaj na postmodernizam, posebno na misliocima Jacquesa Derride (pojam «besformenog») i Jean-François Liottara (ideja visokog). Može se smatrati prethodnicom anti-estetike, art-praktika, koji rade s tijelnošću, nasiljem i tabu (Pina Bausch, Mark Quinn, Damien Hirst).

Završetak: Umjetnost kao žrtvopričanje smisla
© library.rs

Постоянный адрес данной публикации: