Volonteri u toploj vremeni: nevidljivi junaci, spašavajući živote

Kada sunce pali neškodoće, a zrak postaje gust i težak, većina nas traži bijesanje u sjene, kod klimatizera ili u hladnoj vodi. Ali postoje ljudi koji u to vrijeme izlaze na ulicu — ne za šetnju, već za pomoć drugima. Oni raznašu vodu bezdomnim, vode psa, čiji su vlasnici ne mogu nositi vrućinu, službe na gradskim plažama i razdaju vodene butile prolaznicima. To su volonteri. Oni ne dobivaju plaću za svoj rad, ne očekuju nagrade i ne traže slavu. Ali oni postaju ta sama spašavajuća solominka za one koji u znoju postaju u nesreći.

Tko su volonteri u vrućini i zašto su oni potrebni

Anomalna vrućina nije samo neugodnost, to je izvanredna situacija, posebno za osobe ranjive skupine. Stari ljudi, bezdomnici, ljudi s kroničnim bolestima, mali djece i kućni ljubimci — svi oni patte od visokih temperatura mnogo jače nego zdrav naročnik. Volonteri u takvim uvjetima preuzimaju funkcije socijalnih službi, hitne pomoći i čak psihologa.

Njihova radnja počinje dugo prije nego što termometr pokazuje kritične brojke. Još proleća volonterске organizacije počinju pripremu za ljetni sezon: sakupljaju donacije, kupuju pićuću vodu, dogovaraju s apotekama o popustima na lijekove, razvijaju maršrote patrole. I kad dolazi znoj, oni izlaze na ulice, kako bi učinili život grada malo boljim za one koji ne mogu održati sami.

Kome pomažu volonteri u vrućini

Glavna grupa rizika je bezdomnici. Ljudi bez određenog mjesta boravka u vrućini postaju u smrtnoj lovi. Oni nemaju mogućnosti sakriti se od sunca, nemaju pristup čistoj vodi, često nemaju ni kapelu. Volonteri ih pronalaze na željeznicama, u podzemnim prolazima, na praznim prostorima i parkovima. Oni razdaju vodu, vlažne svile, nose lagano odjeće i ponuđuju pomoć u obratu u socijalne centri.

Druga velika grupa je stari ljudi koji žive sami. Mnogi od njih se u vrućini boje otvarati prozore zbog vjetra, ne izlaze na ulicu, ali ipak patte od toplote. Volonteri im pozivaju, uznaju kako im ide, nose hranu i vodu, pomažu uključiti ventilator ili dogovoriti popravak klimatizera. Ponekad jednostavno prisutnost i dobrodošlicu rješavaju više nego butila vode.

Treća grupa su ljudi s ograničenim mogućnostima, koji ne mogu samostalno izići iz kuće ili doći do trgovine. Volonteri im donose vodu, hranu, pomažu s medicinskim postupcima.

Volonteri ne zaboravljaju i na životinje. U vrućini životinje patte ne manje nego ljudi. Volonteri pomažu voditi psa, osiguravaju vodu bezdomnim životinjama, a u nekim gradovima čak organizuju mobilne kupališta za psa.

Kako je organizirana radnja volontera

Rad u vrućini zahtjeva čistu koordinaciju. Obično volonterске organizacije se dijele na nekoliko grupa. Prve se bave logistikom: sakupljaju informacije o najgorim područjima, točkama gdje često je potrebna pomoć, i raspoređuju resurse. Drugie su poljni volonteri, koji izravno izlaze na ulice. Treće rade na telefonima glavnih linija — prihvaćaju pozive od ljudi koji trebaju pomoć.

U velikim gradovima stvaraju se posebni «vrućinski štabovi», gdje službe koordinatori. Oni prate prognoze vremena, korrigiraju maršrote i brzo reagiraju na promjene. Hvala na mobilnim porukama i društvenim mrežama, volonteri mogu brzo prenijeti informacije o katastrofi, koordinirati akcije i privući dodatne snage.

Posebno pažnju posvećuju sigurnosti samih volontera. Jer oni su također izloženi riziku toplinskog udara i dehidracije. Organizatori ih podsjećaju na potrebu piti vodu svakih 20 minuta, nositi svjetlu odjeću i kapelu, raditi prekide i ne raditi samostalno.

Psihološki aspekt: emocionalno iscrpljenje i briga o sebi

Rad u vrućini je ne samo fizičko, već i psihološko isprobavanje. Volonteri vide ljudske patnje, čuju krike o pomoći, ponekad se suočavaju sa smrću. To je teško, i mnogi proživljavaju emocionalno iscrpljenje. Zato u velikim organizacijama postoje psihičari koji pomažu volonterima da se nosi sa stresom.

Iskusni volonteri preporučuju: ako osjećate da ste iscrpljeni, napravite pauzu. To nije predaje dela, već briga o sebi. Samo zdrav i pun snage čovjek može pomoći drugima. Odmor, normalan san, ispunjeno hranjenje — obavezni uslovi za volontersku radnju u vrućini.

Kako postati volonter i pomoći u znoju

Postati volonter može svatko. Za to nije potrebno posebno obrazovanje ili veliki novac. Dovoljno je želje i malo slobodnog vremena. Prvi korak je kontaktirati lokalnu volontersku organizaciju ili dobrotvorni fond koji radi u vašem gradu. Oni uvijek trebaju ruke: u razdieli vode, u sortiranju stvari, u pozivima starijim ljudima.

Ako ne možete izići na ulicu, možete pomoći udaljeno: prevesti novac na kupovinu vode, širiti informacije u društvenim mrežama, kontaktirati ljude koji trebaju pomoć, ali ne znaju gdje se obratiti.

I najvažnije — zapamtite: čak jedan sat dana može promijeniti nekoga drugog. Možda je vaša butila vode spasila nekoga od dehidracije, a vaše toplu riječ je dala mu snage preživjeti taj dan.

Završetak

Volonteri u vrućoj vremeni su nevidljivi junaci, koji čine naš svijet sigurnijim i ljudskim. Oni preuzimaju ono što državne službe ne mogu učiniti, i to sa dušom i samoodanom. I svatko od nas može postati takvim junakom. Ne treba čekati da netko počne — možete započeti sami. Pravo sada. S butilom vode, s osmijehom, s pitanjem «čim mogu pomoći?». Jer vrućina ne pita, jesmo li spremni pomoći. Ona jednostavno dolazi. I samo od nas ovisi, hoće li preživjeti oni koji su s nama.

Permanent link to this publication: