Legenda o Atlantidi:昨日と今日

Uvod: platonski izvor

Legenda o Atlantidi, za razliku od mnogih drugih drevnih predanja, ima četko definirano autorstvo i datum stvaranja. Prvi ju izlaže drevnogrečki filozof Platon u dva dijaloga — "Timaj" (око 360. godine prije nove ere) i "Kritij". Prema Platону, Atlantida je bila moćno otočno državo smještenu "iza Herkulesovih stupova" (Gibraltar), koja je prije 9000 godina (odnosno u vrijeme Solona, VI vijek prije nove ere) pokušala pokoriti Ateni i koja je u jedan dan i jednu noć bila pohrvljena morem u rezultatu zemljotresa i poplave. Kritično je kako Platon predstavlja priču o Atlantidi ne kao mit, nego kao pravduvno predanje (logos), preneseno kroz egipatske svećenike.

Ciljevi Platona: filozofska alegorija, ne historija

Savremena znanost smatra priču Platona isključivo kao filozofsko-političku alegoriju, ne historijski izvještaj. Cilj filozofa je bio:

Ilustracija idealnog državnog uređenja na kontrastu. Ateni u njegovoj priči su izjava idealnog grada, vođenog mudrim filozofima.

Demonstracija ciklične teorije propasti civilizacija zbog moralnog pada. Atlantida, inače visoko duhovna, je zaglavila u pohlepi i ahrapnosti, zbog čega je uništena bogovima.

Kritika savremene Platona Atinske imperije, čiji imperijski ambiciji i pomorska moć su mogli se proециrirati na lik Atlantide.

Tako je u antičnosti Atlantida bila shvaćena uglavnom kao književni i filozofski konstrukat, što svjedoči skeptično postupanje njegova učenika, Aristotela, koji ju je smatrao izmišljotinom.

Evolucija mita: od Renesanse do okultizma Novog vremena

Interes za Atlantidu je ponovo procvjetao u dobu velikih geografskih otkrića. Humanisti, odgovarajući Atlantidu Novom svijetu, su vidjeli u dijalozima Platona proročanstvo o Americi. Frančesko Lopes de Gomara, povjesničar konkviste, je nazivao ačteke potomcima Atlantida.
Međutim, ključni preokret se dogodio u XIX vijeku, kada je mit nacionaliziran i mistifikovan:

Američki kongresman Ignatius Donnelly je u knjizi "Atlantida: svijet prije potopa" (1882) predstavio Atlantidu kao znanstveni činak, praprednicu svih drevnih civilizacija i tehnologija. njegove ideje su postale osnova za pseudohistoriju.

Jelena Blavatskaja, osnivačica teosofije, je u "Tajnoj doktrini" (1888) proglasila Atlantide četvrtom "izvornoj rasu" gиганта, koji su posjedovali magične tehnologije. Ova okultna tumačenja su postala iznimno utjecajna.

Rudolf Steiner i sljedbenici antroposofije su razvili ideju o Atlantidi kao duhovnoj praprednici čovječanstva, stanovnici koje su posjedovali jasnovidenje.

Savremene "znanstvene" hipoteze i njihova kritika

U XX–XXI vijeku traženje Atlantide se premjestilo u oblast pseudohistorije i paraukologije, proizvođenje stotine hipoteza, koje, međutim, nisu prihvaćene akademskom znanstvom zbog nedostatka dokaza. Najpoznatiji lokalizacije:

Egejska hipoteza (Santorini/Krit). Najznanstvenije verzija, koja povezuje propast Atlantide s erupcijom vulkana na otoku Tira (Santorini) oko 1600. godine prije nove ere, koja je uništila minojsku civilizaciju Krita. Postoje sličnosti: visoko razvijena pomorska država, uništena u katastrofi. Međutim, kronologija (9000 godina) i geografija (Atlantika, ne Egejsko more) ne slažu se s Platonovim opisom.

Atlantski ocean (Azorski otoci, Bahami). Popularna, ali nedokaziva hipoteza, koja se oslanja na doslovno čitanje Platona. Istraživanja Bimini-roads (podvodne kamene oblikovanja kod Bahama) nisu potvrdila njihovog ljudskog porijekla.

Antarktika (hipoteza Charlesa Hapgooda). Pseudonaučna teorija o premještanju polova, zbog kojeg toplu Atlantidu je bilo moguće na Južni pol, je opovrgnuta geološkim podacima.

Crno more (hipoteza Raya i Pitmana). Predlaže da je legenda povezana s probojem voda Egejskog mora u slatkovodno Crno more oko 5600. godine prije nove ere, što je izazvalo veliko poplave. Iako je to stvarno događanje, direktna veza s platonskim tekstom je umozritelna.

Kritika iz strane znanosti: Glavni argumenti povjesničara i arheologa:

Odustajanje od materijalnih dokaza. Ni jedan arheološki artefakt, jedinstveno identifikovan kao "atlantski".

Ananhozmi u Platonu. Opis vojske Atlantide (kolesnice, metalno naoružanje) odgovara IV vijeku prije nove ere, a ne hipotetičkom X tisućoljeću.

Upotreba mita u ideološkim ciljevima. Nacistički "istraživači" iz "Anenербе" su tražili Atlantidu kao praprednicu "ariskog naroda", što je diskreditiralo temu u očima znanstvenika.

Mit danas: pop-kultura i paradigma "izgubljene civilizacije"

U savremenoj kulturi Atlantida više nije konkretno mjesto, već se pretvorila u arhetipski priču, "metaforu izgubljenog zlatnog vijeka i pohlepe koja vodi do pada". Ona je probojno ušla u:

masovnu kulturu: Filmovi ("Atlantida: Zatvoreni svijet" Disneya, "Putovanje na tajnoviti otok"), stripovi, video igre.

Esoteriku i New Age: Nastavljaju se spekulacije o "visokim tehnologijama Atlantida" (kristali, letni aparati), "nasljednicima Atlantida" (plejadeciji) i njezinoj vezi s drugim mitičnim zemljama (Lemurija, Mu).

Nacionalne mitologije: U nekim zemljama (npr. u Britaniji — hipoteza o Atlantidi kao keltskom šelfu Doggerland, koji je potonuo u more) mit se prilagođava za jačanje nacionalne identiteta.

Završetak: zašto mit živi?

Legenda o Atlantidi pokazuje iznimnu životnost tijekom dva i pol tisućljetja. Njenu silu čini sintetičnost i praznina, koja omogućuje projekciju različitih smisla: od političke utopije do okultnog otkrića, od znanstvene hipoteze do slike ekološke katastrofe. Ona odgovara na dubinsku potrebu čovjeka za legendom o velikim predcima, koji su posjedovali izgubljeni znanja, i služi kao upozorenje o hрупnosti bilo koje, čak i najmoćnije, civilizacije pred lice prirode ili vlastitih grešaka.

Tako je Atlantida danas nije arheološka zagadka, već kulturalni i psihološki fenomen. Njezino traženje je više nego traženje konkretnog potonulog otoka, već refleksija naših vječnih pitanja o porijeklu, napretku i konačnoj sudbini ljudskih društava. Dok su ta pitanja aktualna, mit o Atlantidi će nastaviti sa životom, svaki put pronađući novo iskustvo u skladu s duhom vremena.

Permanent link to this publication: