Kooperacija kao kreativna sila: Aleksandar Bogdanov o organizaciji rada i novom društvu

U početku XX stoljeća, kada svijet držao revolucije i kapitalizam je pokazivao svoju žestoku logiku, jedan čovjek je predložio gledati povijest čovječanstva pod potpuno neočekivanim kutom. Ne kroz klasnu borbu, ne kroz promjenu formacija, nego kroz organizaciju. Aleksandar Aleksandrovič Bogdanov — filozof, ekonomist, liječnik, revolucionar i stvaratelj općeg organizacijskog znanosti — je vjerovao da ključ do budućnosti leži ne u preuredbi vlasništva, nego u preustrojci samog načina na koji ljudi zajedno rade, poznaju svijet i upravljaju sobom. Njegove ideje o kooperativima i organizaciji rada, mnogo ispred svog vremena, danas zvuče zapanjujuće savremeno.

Protiv preudredenja: zašto kooperacija nije opportunizam

Bogdanov je započeo svoju karijeru kao jedan od vođa boljševikizma, ali njegov put je na kraju bio različit od Lenjinovog. Razlog — u fundamentalnom razlikovanju u pogledima na to kako bi se trebao graditi socijalizam. Za razliku od Lenjina, koji je bio uzet za zauzimanje vlasti i diktaturu proletariata, Bogdanov je vidio glavnu silu u radnom suradnji. U revolucionarnim godinama je iznio protiv preudredenja protiv kooperacije koje je bilo ukorenjeno u lijevim krugovima.

Mnogi revolucionari tog vremena su gledali na kooperativе sa visoka. Oni su smatrali da ta "uzkopraktična" rad, vezan za komercijalne račune i kompromise, može sužiti raspon radnika, područiti njegov bojevni idealizam. U kooperancima su vidjeli opportuniste, zaposlenih u malim stvarima i ravnodušnih prema višim idealima klasne borbe.

Bogdanov je očito odbacivao to prezrenje. On je dokazivao da rad u kooperativu daje radniku drugi, novi smisao i značenje, ne malo-komercijalno, nego ozbiljno- društveno. Za njega je kooperacija bila ne drugorazredno djelo, nego izravna škola socijalizma. Također, u kooperativu radnik uči samostalno rješavati zajedničke zadaće, upravljati zajedničkim djelom, vidjeti vezu između svog rada i zajedničkog blaga. Bogdanov je smijao se prema blizorodnosti onih vođa koji nisu vidjeli u radnom suradnji temelj novog svijesti.

Opća organizacijska znanost: kako je uređen svijet

Bogdanovljeve pogledi na kooperaciju su bili samo dio njegovog velikog zamisa — stvaranja općeg organizacijskog znanosti, koju je nazvao tektologijom. On je postavio pred sebi zadatak koji i danas zapanjuje svojom smjelom: pronaći jedinstvene principе organizacije, koji djeluju u prirodi, društvu, tehnici i misljenju.

Izvorni punkt njegova učenja je jednostavan i radikalan: svaka ljudska djelatnost objektivno je organizujuća ili dezorganizujuća. On je tvrdio da se svaki proces — biti će li to gradnja tvornice, znanstveno otkriće ili čak umjetničko stvaralaštvo — može gledati kao proces organizacije. Njegova ideja je bila da ujedini sve ljudske, biološke i fizičke znanosti u jedinstvenu sustav znanja na osnovi traženja zajedničkih organizacijskih principa.

Ovaj pristup je učinio Bogdanova jednim od pionira sustavskog pristupa u moderne znanosti. On je uveo pojedine kompleks, koji je po smislu blizak današnjem pojmu sustava. On je formulisao zakon najmanjih, koji glasi: čvrstoća cijele petlje određuje njen najslabiji čvor. On je također predhitao ideje koje su kasnije razvijene u kibernetici i teoriji upravljanja.

Kolektivni radnik i proleatarska kultura

Za Bogdanova organizacija rada se ne sastojala samo u tehničkim shemama. Ona je bila prožeta najglađim ljudskim i kulturoznim smislim. On je vjerovao da je socijalizam ne samo nova ekonomčka sustav, nego preustrojavanje cijelog društva prema svom glavnom tipu, prema svom obliku i slici. I ovaj novi tip društva mora nastati iz nove kulture — proleatarske kulture, prožete duhom radnog prijateljskog suradnje.

Bogdanov je bio uvjeren da nosišču novog društva je radnički klasa. U odnosu na buržoaziju, onima je strani individualizam i konkurencija. njegova priroda je kolektivni rad, solidarnost, suradnja. Umjetnost koju treba proleterijatu biti kolektivistička, obrazujuća ljudi u duhu duboke solidarnosti, prijateljskog suradnje, blizak bratstva boraca i graditelja.

On je vidio zadatak socijalizma u tome da premoči fatalno razdvajanje rada na organizacijski i izvršni. U kapitalističkom društvu ta propast potvrđuje vlast jednih i podređenost drugih. Buduće društvo treba izgraditi na principu zajedničkog, harmonično uređenog, prijateljskog organizacije rada i poznavanja.

Suradnja umjesto subordinacije

Ova ideja proživa cijelu tektologiju Bogdanova. On odbija vidjeti u svijetu samo hijerarhiju i podređenost. Čak u biološkim sustavima on vidi ne subordinaciju, nego suradnju. U ćeliji, u ulju, u ljudskom kolektivu za njega uvijek radi isti princip: ujedninjenje za postizanje zajedničkog rezultata. Za Bogdanova kooperacija nije samo oblik gospodarstva, nego kreativna sila koja proživa cijeli život.

On naglašava da je suradnja, a ne konkurencija, temelj napretka. Organizacijski klasa, koja je nekada izvršavala stvarnu korisnu funkciju, po Bogdanovu misli, se konačno razvija u klasu parazitnu, ako se njegova djelatnost ne podređuje zajedničkim ciljevima. Pravo razvoj je moguć samo tada, kada svi sudionici procesa — i organizatori, i izvršni — djeluju kao jednaki partneri u okviru prijateljske suradnje.

Učenje koje je ispred vremena

Bogdanovljeve ideje o kooperaciji i organizaciji rada nisu bile realizirane u sovjetskoj Rusiji. Njegovo učenje je bilo proglašeno idealističkim i zaboravljeno na dugo vrijeme. Međutim, danas, u dobu mrežnih struktura, fleksibilnih proizvodnih postrojenja, kraudsourcea i otvorenih projekata, njegove ideje se vraćaju. Savremene teorije menadžmenta, sustavni analiz, koncepti samoorganizacije — sve to u nekom stepenu se poklapa s njegovim otkrićima. On je pokazao da je kooperacija ne samo način vodenja poslovanja, nego fundamentalni princip života, sposoban preobraziti ekonomiju, kulturu i samog čovjeka. Njegova opća organizacijska znanost još uvijek čeka svog otkrića — ovaj put, možda već bez ideoloških očitu.

Permanent link to this publication: