Prekid iz osnovne škole u gimnaziju nije samo promjena učionice. To je promjena cijelog svijeta. Djetе, koje je znalo svaku ružicu na podu u školi, najednom se nalazi u neznаном zdanju, gdje je sve strano: hodnici, učitelji, klasičari i čak zvoncevi. To se još pojačava novim nivoom odgovornosti i, možda, potrebnim samostalnim putovanjem u školu. Da bi ovaj prekid prošao ne kao stres, već kao avantura, treba pomoći djetetu da se prilagodi u tri ključne sferе: društvenoj (kako pronaći prijatelje), disciplinskoj (kako se odnositi do zahtjeva) i transportnoj (kako sigurno se kreći kroz grad).
Glavni strah djeteta koji prelazi u novi razred je samotnost. Strah da ga neće prihvatiti, da će sjediti na zadnjoj klasi i ne razgovarati sa nikome. Da bi to izbjegli, važno je dati djetetu ne samo savete, već praktične alate.
Počnite s razgovorom o tome da svi dječaci u novom razredu su u isti situaciji. Čak i ako su oni već poznati jedan drugom, svatko od njih isto tako prolazi kroz stres, želi biti omiljen i boji se da bude izbačen. Objasnite djetetu da prijateljstvo započinje s malim koracima: smješiti se, pozdraviti, pitati kako je prošlo lato, ili ponuditi pomoć ako netko nešto uhapsio. Ne treba odmah pokušavati postati «dušom društva» — dovoljno je pronaći jedan-dva ljudi s kojima će se osjećati ugodno.
Dobro bi bilo da djetе ide u gimnaziju s nekim «socijalnim kozom». To može biti hobij, koji može ponuditi drugima (npr. igrati se u šah, crtati, pričati zanimljive činjenice). Možete unaprijed razmisliti što bi djetе mogao reći o sebi prve dane: «Volim skupljati konstruktore», «Bio sam u pohodu s ocem», «Mi se sviđaju filmovi o kosmosu». To će mu pomoći brže pronaći zajednički jezik sa klasičarima.
Takođе je važno naučiti djetе ne bojati se prvog koraka. Prijavi se do stola gdje sjedi netko jedan, i pitaš: «Možemo sjediti?」 — to je normalno. Pozvati susjeda na klasi da idu zajedno u restoran — to je takođе normalno. Objasnite da čak i ako netko odgovori odbijanjem, to nije katastrofa: možda je osoba samo stidljiva ili ima loše raspoloženje. Važno nije to uzeti na sebi.
Djetе, koje je naviklo na jednog učitelja koji je znao sve njegove osobine, u gimnaziji sreće mnogo učitelja, a svatko priziva svoje zahteve. Netko zahtjeva strogu odjeću, netko zahtjeva pravilne bilježnice, netko traži tišinu na satu, a netko aktivnost. Za djetе to može postati izvor stresa, ako ih prihvata kao osobnu napad.
Objasnite djetetu da su zahtjevi učitelja ne o njemu, već o zajedničkom redu koji pomaže svima učiti. Učitelj nije neprijatelj, već pomoćnik koji želi da učenici dobiju znanja. Ako djetе ne razumije zašto treba raditi tako, a ne drugačije, može pitanje poslije sata ili tijekom prilaska. Glavno nije sporići na satu i ne uzimati primjedbe osobno.
Veoma je važno naučiti djetе razlikovati «pravedne» i «nespravedne» zahteve. Pravedni su oni koji se odnose jednako na sve: npr. ne spozdavati, ne razgovarati na satu, izvršavati zadatake. Nespavedi su kada se zahtjevi mijenjaju od učitelja do učitelja ili kada se djetе ističe između ostalih. U prvom slučaju djetе treba samo prihvatiti pravila igre. U drugom slučaju, djetе ima pravo obratiti se klasnom voditelju ili roditeljima.
Takođе je korisno unaprijed upoznati s pravilima škole. Ako djetе zna da se u gimnaziji treba pozdravljati s učiteljima pri susretu, nositi zamjensku obuću i ne sprintati po hodnicima, ne će se osjećati nesigurno zbog toga što prekrši nešto što nije znao.
Za mnoge djece prekid u gimnaziju poklapa se s prvim iskustvom samostalnih putovanja u školu. To je važan etap koji zahtjeva pripremu i strpljenje. Ne treba očekivati da će djetе odmah osvajati rutu i osjećati se sigurno.
Počnite s tim da vozite rutu zajedno nekoliko puta: u različitim vrijemena dana, u radnom danu i u vikendu. Pokažite gdje izlaziti, gdje preći cestu, kako koristiti turniket, kako plaćati vožnju. Objasnite kako se ponašati u transportu: ne šurnuti, ne govoriti glupo, dati mjesto starijim osobama.
Napišite na papiru ili u telefonu šemu rute: broj autobusa, ime postaje, orijentiri. Pokažite kako koristiti navigaciju, ako je moguće. Ali najvažnije — naučite djetе ne paničariti, ako pogriješe postaju ili sjede na nepravilan transport. Objasnite da u tom slučaju može izići na sljedećoj postaji, preći na drugu stranu i voziti natrag, ili pozvati roditelje.
Važan je moment: prođite s djetem «scenarij dana». Što raditi ako završi voznji karta? Što raditi ako izgubi telefon? Što raditi ako se osjeća loše u transportu? Ove scenarije bolje razgovarati unaprijed, tako da u stvarnoj situaciji djetе ne izgubi smjer.
Takođе vrijedi razgovarati o tome tko djetе može pozvati u teškoj situaciji. Zapišite na vidnom mjestu brojeve roditelja i bliskih rodbina. Ako djetе ide u gimnaziju s nekim iz klasičara, dogovorite da se mogu držati zajedno i pomoći jedan drugom.
Najvažnije u ovom periodu je vaše mirno raspoloženje i uvjerenost. Ako sami ste nervozni, djetе to osjeća. Pokušavajte govoriti o gimnaziji kao o novom etapu, ne kao o problemu. Hvalite djetе za svaki malen korak: za to da je sam pripremio raničnik, za to da nije zaboravio zamjensku odjeću, za to da se nije izgubio na putu kući.
U prvih tjedana ne preterazujte djetе dodatnim sekcijama i timovima. Ono treba vrijeme da se navikne na novi ritam i nove napore. Ako se žali na umor ili loše raspoloženje, nemojte ga otkazivati na «lijenost». Vjerojatno je to znak da mu treba više odmora i podrške.
I na kraju, zapamtite: prilagodba na novu školu i samostalna putovanja je proces koji može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Dajte djetу vrijeme i nemojte tražiti brzih uspjeha. Ako se osjeća da ste na njegovom stranu, on će se nositi sa svim teškoćama.
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия