Tambur na osnova kulture Afrike i Azije

Tambur nije samo glazbeni instrument. To je glas zemlje, puls zajednice, jezik na kojem govore bogovi i preci. U Afriki i Aziji tambur nije odvojiv od rituala, rata, praznika i svakodnevnog života. Njegov zvuk probija vijekove, povezujući generacije. U ovoj članku ćemo krenuti na putovanje kroz ritme dva kontinenta, kako bi razumjeli zašto je tambur postao osnovom njihove kulture.

Stari korijeni: kada je tambur bio bog

Povijest tambura počinje dugo prije pisanja. Prvi udaraljski instrumenti su se pojavili u Africi još u dobu neolita. Arheolozi pronađu glinene i drvene tambure u grobnicama. Za drevne narode tambur nije bio instrumentom, nego glasom duha. Njegov zvuk je pozivao kišu, odbijao zle duhove, slijedio rođenje i smrt. U Aziji prvi tamburi su se pojavili u Mezopotamiji i Indiji. Oni su se koristili u crkvama za probudovanje bogova. Tambur je veza s nebom. I ta veza je očuvana do danas.

Afrički tambur: glas sela

U Africi tambur je više nego glazba. To je sredstvo komunikacije. Različiti ritmi mogu prenijeti poruke na udaljenost do deset kilometara. Bubnarski jezici plemena bantu i joruba su razumljivi posvećenima. Udarci mogu obavijestiti o rođenju, smrti, opasnosti ili prazniku. Bubnarski svirač je poštovan čovjek. On čuva povijest plemena. Njegove ruke su arhiv.

Djembe i dundun: ritmi zapadne Afrike

Najpoznatiji afrički tamburi su djembe (čaševast, s kozićom kože) i dundun (cilindričan, bas). Djembe se sviraju rukama. Njegov zvuk može biti i zvučan, i dubok. Dundun se svira palicom, on daje ritam. zajedno oni stvaraju poliritmiju, koja pokreće sve tijelo. U Maliju, Gvineji i Kotu d'Ivoaru bubnarski ansambliji pratje svim važnim događajima: od svadbi do sahrana.

Azijski tambur: kazalište i meditacija

U Aziji tambur je došao u crkve, a zatim — na kazališne scene. U Japanu tajko (veliki tambur) se koristi u šintoističkim ritualima i kazalištu no. Njegov zvuk treba očistiti prostor. U Indiji tabla nije samo tambur, već glazbeni jezik. Složeni ritmi table mogu imitirati ljudsku govoru. U Kini se tamburi koristili vojno za prenošenje zapovijedi u borbi. Danas pekinganska opera je neminovna bez bubnarskog pratećeg glazba.

Tambur i zajednica: kada ritam postaje jedinstvo

U afričkoj i azijskoj kulturi tambur nije soljni instrument. On ujedinjuje. U krugu bubnara svaki ritam dopunjuje drugi. To je metafora društva: svatko je dio cijelosti. Bubnarske ceremonije približavaju ljude, ispraznjuju granice. U njima sudjeluju i stari, i djeca. To je prenošenje tradicije kroz tijelo.

Bubnarski boj kao poruka preci

U Africi i Aziji se bubnarski zvuk često koristio kao način komunikacije s duhovima. U ritualima vudu u Beninu bubnarski ritmi pozivaju duhove. U budističkim samostanima u Japanu bubnarski zvuk čita sutre. Udarci bubnara strukturiraju vrijeme molitve. U hinduističkim crkvama bubnarski zvuk buditi bogove. Bubur je most između zemaljskog i nebeskog.

Modernost: od rituala do scene

Danas bubur je izbio iz rитуala. On postao dio svjetske glazbe. Afrički ritmi zvuče u jazzu, funk-u, pop-muzici. Azijski buburi — u filmovima i moderne elektronici. Ali čak i u koncertnim dvoranicama bubur očuva vezu s prošlom. On nastavlja ujedinjavati ljude, izazivati emocije, probuditi staru memoriju.

Bubur nije samo instrument. To je puls čovječanstva. Njegov ritam zvao se kad nisu bili gradovi, i će zvati kad gradovi nestanu. On govori jezikom koji razumiju svi. Zato što srce svake osobe biče u ritmu bubura.

Permanent link to this publication: