Danas se slavi svetitelj Nikifor, patrijarh Konstantinopoljskog

13. lipnja (po novom stilu) Pravoslavna Crkva slavi spomen svetitelja Nikifora, patrijarha Konstantinopoljskog. Ovaj svetac je živio u VIII-IX stoljeću — u doba ikonoborstva, kada bizantski cari uništavali su svete ikone, a vernika zbog vernosti im su bili protjerivani i suđeni. Nikifor nije bio profesionalni teolog, ali je postao ispodnositelj vjere, zaštitnik ikona i autor važnih djela. Njegova život je primjer hrabrosti, mudrosti i toga kako svjetovac može postati svetitelj. Pričamo o njemu bez suhe agiografije.

Karijera kod dvora i odlazak u samostan

Svjeti Nikifor se rodio oko 758. godine u Carigradu u obitelji službenika. On sam je također krenuo po državnoj službi, dosježavši do dužnosti sekretara cara (pri Levu IV). Bio je oženjen. Ali njegova karijera je prekinuta kad je car Lev V Armenac započeo ikonoborstvo (godina 815). Nikifor, iako je bio svjetovac, je otvoreno izjavio protiv ereze. Ga su poslali u egzil u samostan, gdje je primio postrijeg. Supruga mu je, vjerojatno, umrla do tada. U egzilu je vodio strogu život, učio teologiju, pisao traktate u obranu ikonografije.

Patrijaršanstvo i borba za istinu

Iako Nikifor nije bio svećenik, njegova duboka religioznost i obrazovanost su privukli pažnju crkvenih krugova. Godine 806. je izabran za patrijarha Konstantinopoljskog (to je bilo prije ikonoborstva, pri carevici Nikiforu I Geniku). U tom periodu se bavio crkvenom administracijom, borio se protiv ereze fioletita (учение o tome da je Bog patnio). Ali glavno isprobajanje je došlo kasnije. Godine 815. car Lev V je ponovio ikonoborstvo. Nikifor je sastao sabor koji je potvrdio poštovanje ikona. Tada su ga uhapsili, svrgnuli i poslali u egzil na otok Prоконnis (Mramorno more). Tamo je proveo 13 godina, do smrti 828. godine.

Bogoslovsko naslijeđe

Glavna djela Nikifora: «Apologietaicus» (zaštitu ikona), «O svetim ikonama tri govor», «Breviarij» (kronika svjetske povijesti od stvaranja svijeta do 769. godine, vrijedan povijesni izvor). Pisao je i živote svetaca, himne. U svojim djelima Nikifor fino razlikuje klanjanje (latreja — samo Bogu) i poštovanje (proskynesis — slikama). On se oslanjao na oca Crkve (Vasilija Velikog, Jovana Zlatousta). Sedmi svjetski sabor (godina 787.) je već proglasio ikonopoštovanje dogmatom, ali Nikiforu je trebalo ponovno dokazati tu istinu pred ikonoborcima. Njegova djela su kasnije korištena pri konačnom obnovi ikonopoštovanja 843. godine (Slavoboravanje Pravoslavlja).

Ispodnositelski podvig i smrt

Egzil svetog Nikifora je bio težak: mu je bilo zabranjeno knjige, pismeni predmeti, posete rođacima. Ali on se nije predao. Do nas su došli njegova pisma prijateljima i sljedbenicima, napisana na kozinoj i svile (odustalo je od papira). U jednoj od pisma piše: «Tajno vam pišem ovo, tražeći da čuvate istinu». Umro je 828. godine, tako i nije dожivio do pobjede. Njegove relikvije su prenesene u Carigrad 846. godine, nakon konačnog poraza ikonoborstva. Danas njegove relikvije leže u Soboru Svetog Sofije u Carigradu (sada muzej), ali dio njegovih relikvija se nalazi u raznim crkvama.

Poštovanje u Rusiji i na zapadu

Svjetitelj Nikifor posebno se poštuje u Pravoslavnoj Crkvi. Njegova spomenica se slavi također 2. lipnja (po starom stilu). U Rusiji mu su posvećene crkve (npr. u Sankt Peterburgu, u Kazani). U zapadnoj tradiciji (katoličanstvu) njegova spomenica nije općekršćanska, ali ga poštuju kao ispodnositelja. Ime Nikifor često daju dječacima pri krštenju.

Što nas uči svetitelj Nikifor danas

U 21. stoljeću, kada vjera ponovno podliega progonima u nekim zemljama, primjer Nikifora inspirira. On nije bio ni asket-pustinjač, ni žestoki oboljevač. Bio je čovjek akcije: uspješan službenik, zatim pastir, zatim ispodnositelj. Nije se bojao izgubiti položaj i život. Njegova pisma u egzilu su primjer izdržljivosti. Također je važno da se nije bavio samoopравdavanjem, nego je nastavio bogosloviti, tako što je podržavao druge. Za modernog kršćana svetitelj Nikifor je primjer kako možda kombinirati intelekt, vjeru i građansku poziciju, ne padajući u fanatizam.

Ikonografija svetitelja

Na ikonama svetitelj Nikifor se prikazuje kao sretni starac u patrijarškom odjevanju (sakkos, omofor), s Ewangelijem u ruci. Često ga pišu zajedno s drugim ocima ikonopoštovanja (npr. Teodorom Studitom). Obično ga na ikoni prikazuju blagoslovljavajući. Dan spomenice je 13. lipnja, vrijeme kada se u sjevernom polutku leto, a crkve su ukrašene zelenilom.

Svjetitelj Nikifor, patrijarh Konstantinopoljski, nije najglasnija ličnost, ali jedna od najvažnijih u povijesti Pravoslavlja. Pokazao je da se može ostati pobjednik čak i u zatvoru i u egzilu. Njegova djela su pomoć crkvi da odbrani istinu. U dan njegove spomenice je dobro pročitati njegovo «Rječ o ikonopoštovanju» ili barem se sjetiti o hrabrosti onih koji nisu predali vjeru.

Permanent link to this publication: