Filozofija penzionera mnogo se razlikuje od onoga što je mislio u 30 ili 40 godina. To nije smirenje s neizbježnim, već svjesno prebacivanje vrijednosti. Penzioner koji je pronašao sebe više ne gonji za novcem i karijerom. On se struči za mir, tишinu i smisao. Njegova filozofija je kvintessencija prožetih godina. Hajdemo pogledati u taj svijet.
U mladosti čovjek prodaje vrijeme za novac. U starosti shvaća da vrijeme je jedina neizmjenjiva resurs. Filozofija penzionara glasi: ne troši vrijeme na one koji ti nisu potrebni. Ne izdržavaj dosadne emisije na TV. Ne druži se zbog vježnosti. Vrijeme sada pripada samo ti. Ga se ne može kupiti, ga se ne može vratiti. Zato penzioner uči odbijati, ispravljati višak, zaštititi svoje satove od pojava. To nije egoizam, već preživljavanje.
Filozofija penzionera: «To već nije moja vojna». On prestaje živjeti za kurs dolara, za politiku, za greške djece (one su odrasle). Uklanja sa sebe teret odgovornosti za cijeli svijet. To oslobađa ogroman izvor energije. Penzioner može napokon se baviti onim što je odlažao desetljećima: slikanjem, ribolovom, čitanjem. Njemu ne treba nikome ništa dokazivati. On ne spašava potonule, jer je dugo shvatio: svatko sam izabire li pluti ili potonuti.
Mudrost penzionera leži u sposobnosti prilagođavanja nedostacima svijeta i ljudi. Da, unuk nije postao odličnik. Da, vlada laže. Da, zdravlje već nije to. Ali filozofija kaže: nemoj se boriti, prими. To nije poraženje, već štednja nerva. Penzioner zna da postoji razlog za sve, i većina problema se rješava isključivanjem televizora i čašom teje.
Penzioner koji je došao do duboke starosti razmišlja o smrti ne sa strahom, već s zanimanjem. To je dio putovanja. Filozofija mu pomaže pripremiti «čantir»: pomiriti se s onima s kojima se razbjesnilo, izdati dugu, urediti stvari. On ne očekuje smrt, ali i ne boji se njezina približavanja. To mu daje mir, kojeg nema u vječno brzim mladima.
Filozofija uči: probuditi se i radovati što nisi u bolnici i ni na tom svijetu. Svaki prožeti dan je dar. Penzioner pronađe sreću u jednostavnom: u trncanju snijega pod nogama, u mirisu pirožaka, u mrljenju mačke. On ne odlaže radost na «kasnije» — jer tog «kasnije» može ne biti.
Filozofija penzionera nije unutarnost, već svjesna laganost. To je sposobnost živjeti danas, ne zatočivši se u prošlosti i ne bojeći se budućnosti. Ako ste mladi, razmislite: možda je vrijedno uzeti ovu filozofiju naoružanje već sad, a ne čekati na odlazak u penziju.
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия