«Buržoazna glupost': zašto sovietska cenzura zabranjivala 'Muha-Cokotucha' Korneja Čukovskog

Jedna od najpopularnijih dječijih pripovjetki u stihovima, koju danas svima znanu na pamet, u trenutku svog rođenja je bila pod sumnjom kod sovjetskih časnika i pedagoga. 'Muha-Cokotucha' Korneja Čukovskog, napisana 1923. godine, nije samo za prvo došla do čitatelja — ona je službeno bila zabranjena cenzurom i poddana uništavajućoj kritici od strane najviših lica. Zašto je bezobidna priča o muhi koja je pronašla novac i održala rođendanski dan izazvala tako veliku ljubav u partijskim krugovima? I kako je ovaj maleni majstorski djelo uspio preživjeti pod pritiskom ideološkog pritiska?

Prva objava i odmah skandal

1923. godine Kornej Čukovskij prvi put pročitao svoju novu pripovjetku prijateljima i poznatim. Publika je bila u očaju: ritmične stave, svjetle oblike, zvonljive rime — izgledalo je da je ovo idealno čitanje za bebe. Međutim, prvi pokušaj izdavanja 'Muhe-Cokotuhе' se susreo s nepreoverenim preprekom. Gubernski odjel za književnost i izdavaštvo (Gublit), koji je izvršavaо funkcije cenzure, kategorički je odbio dati dopuštenje za izdavanje. U dnevniku Čukovskog je sačuvana zabilješka o razgovoru s radnicom Gublita Ludmilom Bystrovom, koja je pisцу objasnila da ilustracije za pripovjetku 'neprikladne': komarik stoji previše blizu muhe, oni 'flirtuju'. 'Kao da će postojati dijete koje je tako dovoljno razvratno da blizina muhe do komara izazove kod njega frivolne misli', — s tužnom je zabilježio Čukovskij. No to je bilo samo početak.

1924. godine pripovjetka je ipak vidjela svjetlo dana — ali pod izmjenjenim nazivom 'Muhin brak' i s ispravkama. Međutim, i ovaj variant nije dao mir ideološkim stražarima. Prava kampanja protiv 'Muhe-Cokotuhе' je započela kasnije, a u njoj su učestvovali ne samo obični cenzori, već i najutjecajniji figure sovjetske pedagogike i politike.

Napad Kruščice: 'čukovština' kao ideološki neprijatelj

Glavnim optužiteljem Korneja Čukovskog postala je Nadja Konstantinovna Kruščica, supruga Lenina. Ona nije samo bila supruga vodara — ona je stajala kod izvora sovjetske sistema narodnog obrazovanja i obrazovanja. I njeno mišljenje o dječjim knjigama je imalo ogroman težinu. Kruščica je oborila Čukovskog s oštrim kritikom, nazivajući njegove pripovjetke 'glozom' i 'neštovanjem djeteta'. Ona je tvrdila da djela Čukovskog nisu samo beskorisna, već i štetna, jer oni 'ne odražavaju sovjetski život'.

U sredini partijskih kritičara i urednika je nastao čak i poseban termin — 'čukovština'. Tim riječju je označavano sve djelo pisca koje se smatralo stranim proleterijanskoj ideologiji. Kruščica i njeni pristaše su Čukovskom dali krivnju da 'Muha-Cokotucha' 'ruši vjeru djece u trijumf kolektiva', da u njoj se izražava 'sočuvanje kulaka', da ona slavi 'meščanstvo i kulakačko akumuliranje'. Ali gdje u dječjoj pripovjetci o muhi i komaru može se naći kulak? Međutim, sovjetski pedagogi su mogli čitati između redaka čak onoga što tamo nikada nije bilo.

'Buržoazni' rođendanski dan i sumnjiva svadba

Jedan od najabstrahentnijih točaka optužbe je bilo samo riječ 'rođendanski dan'. Zamjenica šefa Gublita Ludmila Bystrova je objasnila Čukovskom da rođendanski dan je 'buržoazan praznik'. U novom sovjetskom društvu, gdje je crkva bila odvojena od države, a stare tradicije su proglašene zaživjelima, bilo koje spominjanje rođendanskih dana je bilo shvaćeno kao pokušaj 'zadržavanja na površini života umirućih i umirućih oblika života'. Rođendanski dan — to nije samo dan rođenja, već praznik vezan za pravoslavni kalendar, sa svetim imenom. Zato sve što je s njim vezano automatski je bilo pod sumnjom.

Ali kritičari su otišli još dalje. Rođendanski dan u 'Muhi-Cokotuhе' završava svadbom — i to je također izazvalo žestoku reakciju. 'Književna novina' je vidjela u sretnoj svadbi Komara i Muhe 'idealizaciju meščanstva'. Jedan od kritičara je pisao: 'O čemu govore ti stave? O sili novca'. Zaista, sve počinje s tim da muha pronađe novac i ode na tržnicu — tako da je, po mišljenju ideologa, pripovjetka uči djecu 'kulakačkom akumuliranju' i slavi privatnu vlasništvo. U zemlji koja gradi komunizam, to je bilo neproforabilno.

Kolektivno pismo iz kremljanskog djetinskog vrtića

kulminacija progona je bilo kolektivno pismo objavljeno 1929. godine u časopisu 'Dошkolno vaspitanje'. Njega su potpisali 'roditelji učenicima kremljanskog djetinskog vrtića'. To nisu bili obični ljudi — oni su predstavljali elitu sovjetskog društva, i njihov glas je bio izuzetno težak. U pismu su pozivali ' boriti se protiv čukovštine' i deklarirali da su sve pripovjetke Čukovskog ne samo loše, već i štetne za djecu. Oni su optuživali autora da njegove knjige 'razvijaju suverenitet i strahove', 'slavljaju meščanstvo i kulakačko akumuliranje', 'daju nepravilna predstavljanja o svijetu životinja i insekata'.

Za Čukovskog to je bio užasni udarac. U dnevniku je pisao: 'Tako, moj 'Krokodil' je zabranjen, 'Muha-Cokotucha' je zabranjena, 'Tarakaniše' će biti zabranjeno uskoro'. Jedno po jedno njegova djela su postajala žrtvama cenzurnog pritiska, čak i 'Barmalej' i 'Aibolit'.

Politički sadržaj: komar, muha i sumnjivi nagađaji

poseban smisao situacije je dao to da su cenzori vidjeli politički sadržaj u likovima pripovjetke. Prema riječima Bystrove, Komarik je 'pretvoreni princ', a Muha je 'princessa'. To je već zvučalo kao antisovjetska propaganda: princ i princeza su simboli monarhije, tog starih svijeta koji je uništen revolucijom. I tako se ispostavilo da Čukovskij, bez da to želi, širi 'buržoazne' vrijednosti i idealizira stari sustav.

U narodu je krenuo anekdot o tome kako Čukovskij je pokušavaо objaviti 'Muha-Cokotuhу', dolazeći za odobrenjem kod svakog od vodara. Lenin je zaustavio njega: 'U Sovjetskom Savezu muha ne može ići na tržnicu!'; Staljin se razočarao što na kolhoznom polju leže novci; a Andropov, ne dajući pročitati i do prve rečenice, je prekidao: 'Što-što u vas tamo o CK?!' Ovaj anekdot, poput svakog metkog narodnog stvaralaštva, točno je odrazio absurd sovjetske cenzure koja je mogla vidjeti kontrarevoluciju čak i u bezobidnoj dječjoj pripovjetci.

'Muha-Cokotucha' preživljava i postaje klasičkom

Iako je bila zabranjena i progonjana, 'Muha-Cokotucha' je preživjela. 1927. godine pripovjetka je izšla pod suvremenim nazivom. Kasnije, s oslabljavanjem cenzurnog pritiska u 1960-ima, ona je počela izlaziti u velikim tirazima i ušla je u zlatni fon dječje književnosti. Danas je teško zamisliti da je ovu veselu, prozorenjujuću, glazbenu pripovjetku nekada smatrali 'buržoaznom glupotom' i oružjem ideološkog neprijatelja.

Povijest 'Muhe-Cokotuhе' je povijest o tome kako književnost može se suprotstaviti pritisku sustava, čak kada izgleda da su sva vrata zatvorena. Čukovskij nije prepisivao svoje pripovjetke u korist cenzure, nije izbrisivao 'sumnjivih' žuka i nije zamjenjivao 'rođendanski dan' s 'danom rođenja'. On je jednostavno nastavio pisati — za djecu, za vječnost, za one koji mogu čuti u stihovima ne politiku, već radost, fantaziju i dobroću. I danas, kada čitamo bečićima priču o muhi-čokotuhu i njezinom hrabrom spasitelju-komaru, nismo ni na trenutak sumnjava da je ova mala knjiga prošla kroz takav pekljavi put kako bi došla do naših ruku.

Постоянный адрес данной публикации: