Milioni dolara. Čeki koji ne mogu biti stavljeni u džep. Rekordi koji se preispisuju svake godine. Nagrade u velikom tenisu su fantastične cifre. Ali tko ih dobiva? Svi igrači kupaju se u zlatu? I zašto tenis je jedan od najskupljih sportova, kako za zvijezde, tako i za srednjake? Nalazimo računar i razumijemo odakle dolaze novci i gdje idu.
Glavni izvor je turniri. Turniri Velikog šлемa (Australian Open, Roland Garros, Wimbledon, US Open) zarade na karticama, transmissijama, sponzorama i prodaji suvenira. njihovi prihodi se izračunavaju u stotinama milijuna dolara. I dijele ih s igračima. Npr. godine 2024. ukupni nagradni fond US Open je prešao 75 milijuna dolara, a Wimbledon — 50 milijuna funta.
Sljedeći dolaze turniri serije Masters 1000 (za muškarce) i WTA 1000 (za žene). njihovi fondovi su između 7 i 12 milijuna dolara. Turniri serije 500 i 250 su manji: između 1 i 3 milijuna. I napokon, čelengeri i futjerzi — najniža liga profesionalaca — tamo fondovi mogu biti između 25 i 150 tisuća dolara za cijeli turnir.
Pored toga, Asocijacija tenisista profesionalaca (ATP) i Ženska teniska asocijacija (WTA) plaćaju bonusove za ulazak na Konačni turnir godine, a imaju i svoje fondove za podršku igračima u nižim turnirima. Svi ti novci kruže u sistemu, ali se raspodjele jako neravnoteženo.
Novak Đoković, Rafael Nadal, Roger Federer, Serena Williams — njihove nagrade za karijeru prešle su 150 milijuna dolara svaki. samo nagrade, bez računa o reklami i osobnim ugovorima. Đoković je do 2025. godine zaradio gotovo 185 milijuna samo nagradama. Mjesec po mjesecu je dobivao čekove na 3-4 milijuna za pobjedu na turniru Velikog šлемa. Plus bonusi od ATP za prvo mjesto u ranglisti.
Primjer raspodjele na Velikom šlemu: pobjednik dobiva oko 3 milijuna dolara. Finalist — 1,5 milijuna. Polufinalisti — po 800 tisuća. Četvrtfinalisti — 400-500 tisuća. Dakle, za dvije tjedne rada mogu zaraditi toliko, koliko srednji liječnik ne bi dobio za cijeli život. Ali to je samo za top-8.
Pored toga, top igrači dobivaju početne bonusove od turnira za učešće. Skriveni ugovori koji ne uključuju u zvanični nagradni fond. Npr. Novak Đoković mogao bi dobiti milijun dolara samo za to što je izšao na kort u Dubaju. Takve bonusove plaćaju organizatori kako bi privukli zvijezde i sakupili kartice.
Sada se spustimo sa neba na zemlju. Igrač na 80. mjestu muškog ili ženskog rangiranja. On je već profesionalac, ali još nije zvijezda. Godišnje zarade nagradama iznose od 200 do 800 tisuća dolara. Izgleda mnogo? Ali isključite poreze (do 40-50% ovisno o zemlji boravka). Isključite troškove na trenera (od 50 do 150 tisuća godišnje), fizioterapeuta, masera, menadžera, putovanja, hotela, hrane. Isključite ono što turniri, gdje izlazi u prvom krugu, donose kopinke. U konačnici čista profita može biti nula ili čak negativna.
Npr. igrač na 80. mjestu godišnje zarade 500 tisuća. Poreze — 200 tisuća. Trener — 120 tisuća. Fizio — 50 tisuća. Letovi i hoteli — 80 tisuća. Ostaje 50 tisuća. To je manje od plaće uredskog menadžera u New Yorku. I pri tome rizik ozljede — u bilo koji trenutak dohodak će padeći na nulu. Zato mnogi teniseri iz druge stotine kombinuju igru s poslodavštvom (komentari, epizodična reklama, prodaja obuća kroz društvene mreže) ili žive na novac roditelja/sponsora.
Najopasniji razmak je između 150 i 300 mjesta. Tamo nagrade su minimalne, a troškovi gotovo isti kao kod srednjaka. Mnogi talenatni dječaci baca tenis na tom stadiju, jer ne mogu se nadaleko nastaviti.
Pitanje o jednakosti nagrada u muškom i ženskom tenisu je davno bilo eksplozivno. Danas na turnirima Velikog šлемa nagrade za muškarce i žene su jednake. To je osvojeno dugom borбом. Na Wimbledonu, na primjer, jednakost je nastala 2007. godine. Na Australian Open — 2001.
Ali na ostalim turnirima situacija je drugačija. Na turnirima ATP i WTA iste kategorije (npr. 1000) nagrade za muškarce često su veće. Jer muški tenis donosi više novca od transmissija i reklame. To nije pravda, već tržište. Aktivisti traže ujednačenje, ali organizatori se oštraju.
S druge strane, u ženskom tenisu je dubina sastava veća, a zvijezde (Sobolenko, Gauff, Rybakina) privlače publiku ne manje nego muškarci. I postoje primjeri kada su žene dobile više na pojedinim turnirima (npr. Konačni šampionat WTA s velikim bonusima). Uopće, kretanje ka jednakosti postoji, ali do konačnog pariteta još je daleko.
Spisak troškova profesionalnog tenisista je zastrašujući. Trener: najbolji specijalista uzima od 3 do 10 tisuća dolara tjedno plus procenat od nagrada. Fizioterapeut: 1-3 tisuća tjedno. Massež: 1-2 tisuća. Menadžer: obično 10-15 posto od nagrada i reklama. Agent za opremu: provizija od ugovora sa Nike, Adidas, Wilson i slično.
Letovi: business klasa (da bi se ispalio i da ne bi uništio leđa) — od 2 do 10 tisuća dolara za karticu preko okeana. Hoteli: 150-500 dolara po noći ovisno o gradu. Hrana: posebna, često s osobnim kuharom na turnirima. Aренда terena za trening van turnira: 50-200 dolara po satu. Zaštitu: od ozljeda i gubitka prihoda — tisuće dolara mjesečno.
Konačni rezultat: kako bi održao tim od 2-3 osoba i putovao po svijetu, potrebno je najmanje 15-20 tisuća dolara mjesečno. To se pokriva samo kod stabilnih izlaza u 3-4 kruga na turnirima ATP/WTA. Zato mnogi igrači štede: letuju ekonomskom klasom, dijele hotel s drugima, treniraju u jeftinim klubovima. To utiče na rezultate.
Nagrade su samo vrh leda. Glavni novci za zvijezde su reklamski ugovori. Roger Federer je zaradio više od 1 milijardu dolara tijekom karijere, od kojih samo 130 milijuna — nagrade. Ostalo — Nike, Rolex, Lindt, Uniqlo i slično. Serena Williams — više od 350 milijuna, od kojih nagrade oko 95. Čak i prvi igrač rang liste može imati ugovor s lokalnom kompanijom na 50-100 tisuća dolara godišnje, što znatno olakšava život.
Pored toga, postoje bonusi od sponzora za postignuća: npr. za pobjedu na turniru Velikog šлемa tvrtka-proizvođač raketa plaća dodatan bonus. Za prvo mjesto u ranglisti — još bonus. Za izlazak u finale Konačnog turnira — također. Ove iznose mogu biti jednake nagradama.
Važna razlika: nagrade se porezuju u zemlji održavanja turnira (npr. veoma visoki, npr. u Francuskoj do 45%). A reklamski ugovori se mogu optimizirati kroz offshore, ako se ispravno izgradi poslovna struktura. To rade menadžeri i pravnici. Zvijezdani igrači se registriraju kao IP ili kompanije i plaćaju manje.
Teniseri plaćaju poreze po mjestu održavanja turnira. To se naziva „porez u izvoru“. Npr. osvojio 500 tisuća dolara u New Yorku — plaćaj oko 40% poreza u SAD-u. U Francuskoj — do 45%. U Velikoj Britaniji — do 45% plus nacionalno zdravstveno osiguranje. U Australiji — oko 35%. U Montecarlo (gde mnogi žive) nema poreza, ali to ne oslobađa od plaćanja u zemljama održavanja turnira.
Igrači koji žive u Monaku (Đoković, Vavrinca, mnogi drugi) spašavaju na porezima s reklamskih ugovora i prihoda od ulaganja, ali nagrade se porezuju svejedno. Zato profesionalni teniser mora imati odličnog buhačara koji podnosi izvješća u deset zemalja godišnje. A ako greška — kazne i problemi s poreznim službom.
Neke zemlje (npr. Bjelorusija) imaju sporazume o izbjegavanju dvostrukog poreza, ali to nije panaceja. U konačnici, od 30 do 50 posto nagrada ide državi. Za srednjake to je bolno, za zvijezde — neprijatno.
ITF (Međunarodna federacija tenisa) upravlja fjučerzima i čelengerima. Tamo nagrade su malene. Pobjednik fjučerza za 25 tisuća dolara dobiva oko 4 tisuća dolara na ruku. Godišnji put kroz takve turnire može pokriti samo troškove putovanja. ITF također odgovara za turnire Velikog šлемa, ali tamo su novci veći.
ATP i WTA su glavni turniri. Tamo nagrade su veće. Ali unutar tura postoji velika razlika. Turniri ATP 250: fond oko 600 tisuća eura, pobjednik dobiva oko 100 tisuća. ATP 500: fond 2-2,5 milijuna, pobjednik oko 400 tisuća. ATP Masters 1000: fond 7-9 milijuna, pobjednik oko 1,2 milijuna. U WTA je slična gradijacija, ali iznose su malo manji (5-20 posto).
Specijalna stavka — Konačni turniri (ATP Finals i WTA Finals). Tamo fondovi su ogromni: 2024. godine pobjednik ATP Finals je dobio više od 4,8 milijuna dolara za pet pobjeda. A onaj koji nije izgubio ni jedan meč — još više. To je već uspoređivo s prihodima od Velikog šлемa, pri tome što traje samo tjedan.
Stotine mladih talenata zaglavljaju na fjučerzima i čelengerima. Oni zarade 1-2 tisuća dolara tjedno, a troše 3-4. Razliku pokrivaju roditelji, sponzori ili kredite. To dovodi do toga da mnogi teniseri baca tenis, tako i ne otvarajući se potpuno. Tenis gubi potencijalne zvijezde.
ATP i WTA pokušavaju boriti se s krizom. Stvorjen je fond pomoći igračima nizovih kategorija (do 250 tisuća dolara godišnje na osobu). Uvedene su garantirane minimalne isplate za igrače koji izgube u kvalifikacijama. Povisene su nagrade na čelengerima. Ali problem ostaje oštar. U tenisu postoji ogroman razmak između top-50 i ostalih.
Primjer: 2024. godine više od polovine igrača u top-200 su imali negativan bilans prihoda od nagrada oduzimajući troškove, ne računajući ugovore. Dakle, većina tenisista živi na sponzorskim novcima i podršci obitelji. To ne može trajati beskonačno. Sistem treba biti reformiran, inače talenti će otići u drugi sport ili nogomet.
Što će biti za 10 godina? Nagrade će nastaviti rasti. Turniri Velikog šлемa će prelaziti 100-milijunsku oznaku. Pobjednici će dobivati 4-5 milijuna dolara. Proširene će se programe podrške nizovima.
© library.rs
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия