Agnija Barto o ružici: skromni cvijet u pjesmi za djecu i ne samo

Kada govorimo o Agniji Ljevovni Barto, pred očima nam odmah staje upoznatih s djetinjstva redci: «Naša Taja svišće plače», «Ide bučko, kacajući» ili «Zajčić je izbacio gospodarica». Njezve pjesme to cijela svemira, u kojoj žive igračke, djeca, životinje i narav. Među mnogim oblicima, koji naseljavaju ovu svemiru, postoji jedan skromni, ali jako važan — ružica. Barto nije napisala poseban ciklus o ružicama, ali ovaj cvijet se pojavljuje u njezvim pjesmama nekoliko puta, i svaki put — s određenom smislovnom nabavkom. Ružica u Barto nije samo element pejzaža, nego simbol koji govori o slobodi, izboru, ljepoti jednostavnih stvari i o tome, da pravo ne prodaje se.

«Bjege ružice po polju»: pjesma koja postaje malim manifestom

Najpoznatija pjesma Agnije Barto, u kojoj ružica igra glavnu ulogu, je «Bjege ružice po polju». Ona ulazi u zbirak «Misli, misli...», kojeg Barto je adresirao čitateljima-dječacima, ali kojeg ona sama nazivala «filozofskom lirikom». I zaista, na prvi pogled jednostavna pjesma o buketu ružica se ispostavlja mnogo dubljom nego što izgleda.

Ovo je njegov puni tekst:

Bjege ružice po polju,
Krasići se na očima,
A ja stoje kao ukopan,
I oči ne odvedu.
Bjege ružice po polju,
Ne skrivaju se u travi...
A ja s buketom štrbaju,
S cvijetovima po Moskvi.

Gledam — koji-koji tatar
Začuo se sladko:
— Dobro buket, dobro!
Koliko prodaješ?
I tatar kaže
Pokupna riječ:
— Dogovorili smo? Dobro?
Ne ruplju dajem, nego dva.

A ja odgovaram mu,
Ja govorim: — Ne, ne,
Ružice ja ne prodajem,
Domovom nosem buket.
I do vidjenja, tatar,
Dogovorili smo? Dobro?

U prvim redcima vidimo neobičan tretman: ružice kod Barto ne samo rastu — one «bjege». Ovo olicetvoravanje daje cvijetovima živost, samostalnost, gotovo ljudsku energiju. One «krasiće se na očima», one ne skrivaju se, one su slobodne. A lirski junak — djed — zadivljen tom slikom. On stoje «kao ukopan», ne može odvesti pogled. A zatim on postaje dio tog svijeta: on ide po Moskvi s buketom ružica. Grad i narav se susreću, i ružice postaju u rukama djece, koja ih nose kroz glavninu.

Ali priča se ne završava ovdje. Pojavljuje se «tatar» — tipičan gradski lik, koji vidi u buketu ne ljepotu, nego robu. On ponudi novac, pokušava kupiti ružice, čak trguje: «Ne ruplju dajem, nego dva». Za njega to je samo stvar koju može nabaviti. Ali djed odgovara tvrdim odbijom: «Ružice ja ne prodajem, domovom nosem buket». U tom odbijanju je cijela filozofija. Barto pokazuje da postoji stvari koje nemaju cijenu. Ružice nisu rob, to je radost, to je sjećanje na polje, to je komad slobode koji djed donio u grad. I on nije spreman to zamijeniti novcem.

Kritičari su primijetili da ova pjesma istražuje temu sukoba prirode i gradskog života. Ružice, koje simboliziraju prirodnu ljepotu i čistotu, «bjege po polju», ukazuju na njihovu slobodu i neovisnost od bulevarskog buka grada. A djed, koji nosi taj buket po Moskvi, postaje mост između dva svijeta. On je čuvar te ljepote, i ne dopušta da bude oštećena korisnim ponudama.

Ružica kao simbol jednostavnosti i slobode

U pjesmi «Bjege ružice po polju» ružica služi kao simbol svega stvarnog, nemišljenog, slobodnog. Ona ne traži skrbi, ne skriva se, ne pretvara se. Ona jednostavno postoji. A djed, koji to razumije, postaje mudrijeg nego odrasli tatar, koji vidi samo cijenu. Barto u ovoj pjesmi iznosi važan za djetsku književnost pitanje: što je prava vrijednost? I odgovara na to jednostavno i jasno: to što je napravljeno s dušom, što donosi radost, što je vezano za narav i slobodu — ne prodaje se.

Zanimljivo je da je Barto ovu pjesmu stavila u dio koji je sama smatrala filozofskim. Naslovi pjesama u tom zbirku — «Svijest», «Samostalnost», «Ravnosjeća», «O čovječanstvu» — govore za sebe. Barto se nije bojala govoriti s djecom o složenim stvarima, i ružica u ovom redu postaje ne samo cvijet, nego moralni orijentir.

Drugi pjesme Barto, gdje se pojavljuje ružica

«Bjege ružice po polju» nije jedina pjesma, u kojoj Barto se obraca prema ovom obliku. U zbirku «Prevozi s djetske» postoji pjesma «Grdi vaza», u kojoj ružica se pojavljuje u nezačašćenom kontekstu. U njoj vaza, puna ponosnosti, žali se da je u nju stavili ružice: «Ja nisam za takve stvari stvorena cvijet!». Ona izjavljuje da voli levkoe i zaslužuje ruže. Ali učenik postavlja joj logično pitanje: «Skromne ružice, znači nisu za vas?». I vaza dobija dostojan odgovor: «Strani običaji imaju i vaze!».

U ovoj pjesmi ružica ponovo služi kao simbol skromnosti i istine ljepote, koja ne treba pažnju u pažnju. Gрдi vaza, koja se smatra aristokratkom, otkriva se kao posramljena. Ružica, koju ona smatra nedostojnom, zapravo je iznad te glupote. Barto ponovo govori o tome, da prava vrijednost nije u vanjskom bljesku, već u jednostavnosti i prirodnosti.

U pjesmi «Botanička bolesna» ružica ne pojavljuje se direktno, ali cijeli zaplet se graniči oko školskog učionika botanike. Djeca su sretna što učiteljica je bolesna, i učionik je otkazan, ali zatim ih muči savjest. Ova pjesma je o drugom, ali ona pokazuje da Barto generalno često se obracala prema temi narave i biljaka u kontekstu djetskog iskustva. I ružica, kao najpoznatiji poljski cvijet, prirodno se uključuje u taj red.

Ružica u pjesmi Barto: izvodi

U Agniji Barto nema posebne pjesme koja bi se zvao samo «Ružica». Ali obraz ovog cvijeta ide kroz njezinu poeziju kao proksimna tema. Ružica u Barto je uvijek o slobodi, o izboru, o umu vidjeti ljepotu u jednostavnim i ne prodavati je za novac. To je cvijet koji se suprotstavlja gradskoj burbi, korosti i ponosnosti. On je glas narave, koji čuje čuću djetsko srce.

Barto nije bio impresionist, ona nije pisala dugačke opise narave. Njezve pjesme su uvijek priča, uvijek dijalog, uvijek mala priča s moralom. I u tim pričama ružica postaje ne samo ukrašavanje, već ispravni sudionik djelovanja. Ona pomaže djetu u izboru, ona postavlja na mjesto grđi vaze, ona podsjeća odraslog o tome da ne sve se mjeri novcem.

Možda je zato što pjesme Barto o ružicama tako se zapamte. U njima nema pafosa, nema složenih metafora. Postoji jednostavnost, koja je glavna moć. Kakva i sama ružica.

Permanent link to this publication: