Пустыня Атакама на северу Чили — это najsušije nelednikovno mesto na Zemlji. U nekim njegovim predelima nije bilo kiše stotine godina. Landskap ovdje je tako negosteprijamno, crven i bezživeln, da su naučnici nazvali ga «čilijskim Marsom». Ovdje NASA i Evropsko kosmičko agencija testiraju marsohode, traže ekstremalne oblike života i pripremaju se za osvajanje Crvene planete. Da bi razumeli zašto Atakama je tako slična Marsu i što možemo naučiti o Univerzumu, ne napuštajući Zemlju.

Geografsko položaj i jedinstvenost

Atakama se proteže na 1000 km uz pacifičko obalje Čilea, između And i Obalne Kordiljere. Širina pustyne — 100-150 km. Njena jedinstvenost leži u ekstremnoj sušnosti. U gradu Calama godišnje količina padavina iznosi 5 mm, a u nekim predelima pustyne (npr. u regiji Yari) padavine nisu zabilježene od kada su ljudi počeli voditi zapise. Razlog je «efekt dvostruke sjenke»: Andi blokiraju vlažne zrakove sa istoka (iz Amazonije), a Obalne Kordiljere — sa zapada (iz Pacifičkog oceana). Takođe, hladno Peruansko tok ohlađuje zrak uz obalju, tako da se ne može iznadati i formirati oblaka. Konačno, Atakama je sušija nego Sahara i čak suhe doline Antarktike.

Landskap: marsoanski pejzaži

Crveno-oranžaste stijene, solončake, dinare, suha ravnica rijeka, vulkanski konusi — sve to podsjeća na panorame snimljene marsohodima. Posebno poznata je Dolina Mjeseca (Valle de la Luna), gdje erozija je stvorila čudnovate kamene oblike, slične mjesecnim kraterima. A Solno jezero Salar de Atacama sa svom solnom korom i lagunama naseljenim flamingoima, izgleda kao inozemski oazis. U nekim mestima zemlja sadrži minerala, poput gipsa i hematita, koje takođe pronađu na Marsu. Ništa ne iznenađuje, što režiseri biraju Atakamu za snimanje filmova o kosmosu («Kosmička odiseja 2001», «Interstelarski», serijal «Mars»).

Klima i život pod marsoanskim uslovima

Danjem temperatura se diže do +40°C, noću spada do -5°C. Ultrafioletno zračenje je visoko, atmosfera suha, a zemlja sadrži visoke koncentracije toksičnih perhlorata (poput onih na Marsu). Iako to, život je našao izlazke. Bakterije-ekstremofili žive u debljini soli i u prazninama stijena. Nađci ovih mikroorganizama inspirišu astrobiologe: ako život je uspio prilagoditi se uslovima Atakame, mogao bi postojati i pod površinom Marsa. U 2020-ima su otkriveni «mikrobni matovi» u suhim ravnicama, sposobni preživjeti zahvaljujući higroskopičnoj soli, koja apsorbira vodu iz atmosfere.

Naučne stanice i eksperimenti

Zbog marsoanskog sličnosti u Atakami se nalaze nekoliko istraživačkih stanica. ALMA (Atacama Large Millimeter Array) — najjači radioteleskop na svetu — istražuje svemir, a ne Mars. Ali za zemaljske testove marsohoda se koristi pustinja. Tako, marsohod Curiosity i Perseverance su prošli testove u Atakami (npr. 2019. godina NASA je testirala burove postavke). Evropljani ovdje testiraju sisteme pretraživanja života. Takođe, postoji projekt «Mars Desert Research Station» (iako se on nalazi u Južnoj Americi, SAD), ali u Atakami postoji analog — stanica u regiji Yari, gdje se istražuju meteoriti i modeliraju marsoansku geologiju.

Što su našli u Atakami: ključ do marsoanskog prošlosti

2003. godine u Atakami je otkriven jedinstveni predel — dolina Yari, gdje nema ničega što bi ukazivalo na mikrobičku život. To je «sterilna» zona, slična marsoanskoj. Naučnici su istražili kako organske molekule se očuvaju (ili uništavaju) pod takvim uslovima. Ispostavilo se da perhlorati razlažu organsku tvar pod uticajem ultrafioletnog zračenja, što objašnjava zašto marsohodima je tako teško pronaći trag života na Crvenoj planeti. Takođe, u solnim kupolama su pronađeni vodeni filmovi: tanki plinovi vode se održavaju u kristalima soli pri temperaturi ispod nule. To je znak gdje tražiti vodu na Marsu.

Turizam na «čilijskom Marsu»

Atakama je popularno turističko odredište. Tisuće ljudi dolaze u oazis San Pedro de Atacama, kako bi videli geyzere El Tatio (visina 4300 m), solnu pustynju, toplu vodu i poznatu Dolinu Mjeseca. Turistima je zabranjeno izlaziti iz staza kako bi se ne oštetila hрупčica ekosistema, ali za snimanje zvjezdanih neba (ovdje je jedan od najboljih uslova na svetu) dolaze astrofotografi. Mjesni vodiči s ponosom pokazuju «marsoanske» pejzaže i pričaju o naučnim ekspedicijama. 2026. godine je otvoren put «Marsoanski trak» — 50-kilometarski pešački put kroz najfotogeničnija mjesta.

Atakama i održivi razvoj

Paradox: Atakama je jedno od najsušnijih mjesta, ali upravo ovdje se nalaze ogromne zalihe litija (potrebne za baterije električnih automobila) i srebra. Dobeća naftnih iskopiva ugrožava jedinstvenu ekosistemu. Takođe, u zadnjim godinama u pustini se javljaju poplave zbog klimatskih promena (pojava koju naučnici nazivaju «araukaризacija»). Tako da «čilijski Mars» podsjeća nas da i Zemlja je hрупčica i da kolonizacija druge planete ne bi trebala voditi do uništavanja vlastite.

Budućnost istraživanja: podzemne rijeke i život

2025. godine ispod Atakame je otkriven ogroman sistem podzemnih rijeka — posledica topnjenja ledenjaka u Andima. To je promijenilo predstavljanje o vodnom balansu pustyne. Astrobiolozi sada predlažu da mogu postojati slični podzemni vodni izvori i na Marsu, hraneći moguće mikrobične oaze. 2026. godine je započet projekt «Atacama-Mars»: burovanje bunara dubine do 100 m za istraživanje dubinske života. Rezultati će pomoći u izboru mjesta za buduće marsoanske misije.

Atakama je jedinstvena laboratorija pod otvorenim nebom. Istražujući je, razumijemo ne samo prošlost Marsa, već i budućnost Zemlje pod uslovima globalnog zatopljenja. Pustinja, gdje nema kiše, uči nas da cijenimo vodu, tražimo život u najneizbežnijim mestima i pripremamo se za zvjezdane putovanja. «Čilijski Mars» je ujedno upozorenje i nadu.

Permanent link to this publication: