Predstavite: obično građansko postupanje o oštećenoj automobili. Jedan svjedok klanje se da je vidio odgovornika da sjedi za volan pijan. Drugi — da je bio trazen kao staklo. Sudija gleda na oba, ali tko laže? Lžesvedočanstvo nije samo mračni trik iz detektivskih priča. To je svakodnevna glavobolja bilo kojeg suda. Borba protiv toga je vojna za istinu, gde je izložena suđenja ljudi i povjerenje u zakon.

Zašto ljudi laže pod prisegom

Motivi su jednostavni i stari kao svijet. Strah — želi svjedok izbjeći osvete kriminalca. Društvo ili rodbina — laže za brata, sina, najboljeg prijatelja. Novac — prodajna svjedočanstva cvjetaju u ekonomskim sporovima i razvodima s deljenjem imovine. Još postoji laž «za spasenje»: medicinska sestra sakrije da liječnik grešio, jer «on je dobar čovjek, a grešio je prvi put». I korupcija: za pet tisuća rublja neki su spremani dati bilo kakva svjedočanstva. Problem je da su sudija često ne može prepoznati laž na očima — on nije ekstrasens.

Kako sud hvata lažca: stari i novi načini

Počnimo sa osnovama. Prva linija obrane — upozorenje o kriminalnoj odgovornosti po članovima 307 i 308 UK RF. Svedoku razjasnjuju: za laž — do pet godina zatvora. To radi na mnogim, ali ne na svim. Ako strah od kazne ne pomaže, u igru ide křižni postupak. Iskusni pravnik postavlja jednake pitanja u različitom obliku, traži ponavljanje detalja, precizira vrijeme, vremenske uvjete, odjeću. U lažcu je pamćenje kratko: za sat on će se zagubiti, u koliko je ušao u zvonjenje ili koja je boja kaputa.

Drugi nivo — pisani dokazi. Sudija uspoređuje izjavljivanja s snimkama kamera, računima, razgovorima u messengerima. Sjećate se slučaja moskovskog avtopostavljača? On je doveo tri «očitujece». A snimke s domofona su pokazale da nijedan od njih nije izšao na ulicu u vrijeme nesreće. Laž se raspala u minutu.

Treći, najmoćniji nivo — ekspertize. Psihologo-lingvistička ekspertiza analizira tekst izjavljivanja na predznakove izmišljenja: izrazito detaljne, nepravilna hronologija, nedostatak jednostavnih svakodnevnih detalja (pravi svjedok sjeća se ne samo udarca, nego i mirisa kave u automobili). A poligraf? Koriste, ali samo s dobrovoljnim pristankom svjedoka, i njegove rezultati nisu osuda, već hrana za razmišljanje za sudiju.

Živi primjer iz suda

Ovo je stvarni primjer iz provincijskog grada. Sosed je optužio Petrova za krađu alata iz garaza. Svedoća Ivanova je izjavila da je vidjela Petrova s lomikom kod garaze noću. Na křižnom postupku advokat je pitao: «A kakav je bio svjet — luna ili svjetiljka?» Ivanova: «Luna». Advokat: «A u tu noć je bilo novolunje. Tamno, kao da je izbacio oči. Kako ste razgledali lomik?» Pauza. Svedoća se zarđala i rekla: «Moja susjeda me je zamolila da kažem tako». Laž se srušila. A Ivanovi je prijetio već ne građanski zahtjev, već kriminalno postupanje zbog zavodljivih izjavljivanja.

Zašto lžesvedočili često odlaze od kazne

Činilo se da su dokazi na licu mjesta — pokrenite postupak. Ali na praksi se za laž suđi rijetko. Prvo, mora se dokazati namjer. A svjedok uvijek može reći: «Nisam lažio, pogriješio sam, loše sam vidio». Drugo, odvjetnici i sudiji ne žele se zabavljati: dodatni posao, pozivi, proces. Lžesvedočanstvo u malom slučaju o borbi u očekivanju gotovo nikada ne dolazi do osude. Kao rezultat, lažci se osjećaju beskrupulozno. Prema procjenama pravnika, stvarno kazneno je manje od 5% učinjenih laži.

Kako odvjetnik se bore protiv lažnih izjavljivanja

Profesionalni odvjetnik počinje pripremati se još prije suda. Snima izjavljivanja svjedoka pod video. Traži proturječnosti u njihovim ranijim izjavljivanjima, dati polici. Zaloga za izvlačenje računa telefona, snimaka kamera, izjavljivanja neovisnih svjedoka. U sudu ne samo postavlja pitanja — izgrađuje logičku lovu. Dostavite primjer, svjedok kaže da je vidio nož u ruci optuženika s 15 metara u sumrak. Odvjetnik donosi ekspertizno zaključivanje: s takvog udaljenosti u sumrak ljudsko lice se ne može razlikovati, ne govoreći o nožu. I sud je prisiljen odbaciti te izjavljivanja.

Što se mijenja: moderne tehnologije protiv laže

Sada se u velikim procesima koristi psihofiziološka ekspertiza s poligrafom. Još postoji tehnologija analize stresa po glasu — OSA, ali njena podaci često se ne prihvaćaju zbog pogrešnosti. Zato se sve više razvija analiza digitalnog tragova: provjeravaju se li su svjedok razgovarao u messengeru o «naručenim izjavljivanjima», li su mu preveli novac pred sudom. U jednom slučaju supruga optuženika je dala lažna izjavljivanja na supruga, a njegova komunikacija je pokazala da je ljubavnik obećao joj stan za to. Tehnologije sve češće hvataju laž.

Što raditi običnom čovjeku, ako se susreti s lažu u sudu

Prvo — zabilježite sve pisano. Sastavite izjavu o falisifikaciji dokaza. Drugo — tražite da sud pozove svjedoke koji to obravnavaju. Treće — ako ste sami postali žrtva laže, podnijmite izjavu o kriminalu po članku 307 UK. Četvrto — najmite stručnog odvjetnika, koji će provesti křižni postupak. Ne očekujte da će sudija sve sam vidjeti. Sudija je čovjek, i iskusan lažac može ga obmanuti.

Borba protiv lžesvedočanstva je maraton, a ne sprint. Dok je beskrupuloznost visoka, ljudi će lažiti. Ali svaki otkriveni lažac je mala pobjeda. I najbolji način isušiti močvaru laže je učiniti tako da sud vidi sve: kamere, eksperti, křižni postupci, digitalni tragovi. I tada će dvorana suda postati mjesto gdje istina je vrijednija od koristi.

Permanent link to this publication: