Dan pronalaska: lovina skarica koju ne znamo

22. jula u svetu neoficijalnih praznika ima čudnu i dobročudnu datumu — Dan pronalaska. Ne, to nije dan arheologa ni dan kladoiskalca. To je dan kada se sjećamo da život je beskonačni trag, i svaki dan izađemo iz kuće kako bi nešto našli. Tražimo ključeve, tražimo smisao, tražimo ljubav, tražimo sebe. Ovaj dan je prilika razmisliti o tome što zapravo tražimo, što želimo najviše pronaći i što konačno pronađemo. I moguće da će odgovori biti jednako iznenađujući kao i sami pronalasci.

Što čovjek traži: od izgubljenih stvari do izgubljenih smisla

Ako pitate bilo kojeg čovjeka što je danas tražio, vjerojatno će reći: «Telefon», «Sluhala», «Očale». Svaki dan gubimo i pronađemo predmete. To je dio našeg života. Ali postoji još jedan nivo — nematerijalan trag. Tražimo posao koji će nam donositi zadovoljstvo. Tražimo partnera koji će nas razumjeti. Tražimo mjesto u svijetu. Tražimo ideje koje će promijeniti naš život. Tražimo istinu, iako često bojimo se je pronaći. Ovaj trag nikada ne prestaje, i nema jasne karte.

Psikolozi kažu da je čovjek biće koje je uvijek nešto nesretno. Tražimo ono što nemamo, i rijetko cijenimo ono što već imamo. Ali upravo ovaj trag pokreće napredak. Da li bi ljudi ne tražili nove zemlje, ne bi otkrili Ameriku. Da li bi ne tražili nova lijeka, ne bi pobijedili mnoge bolesti. Traži je motor evolucije. Ali u svakodnevnom životu često tražimo samo potvrdu našeg pravog stava, ugodnu zonu, poznatu lice — i izgubljamo priliku pronaći nešto stvarno novo.

Što želimo pronaći najviše: iluzija i stvarnost želja

Na površini kažemo da želimo pronaći novac, uspjeh, priznanje. Ali dublje — tražimo nešto drugo. Želimo pronaći mir. Želimo pronaći čovjeka koji nas prihvati bez uvjeta. Želimo pronaći smisao koji će opravdati naše napore. Želimo pronaći sebe — verziju sebe koja bi bila cjelovita i slobodna. Ali problem je da često ne znamo kako to izgleda. Tražimo ono što ne možemo opisati riječima.

Poznat psiholozi Karl Jung mislio je da čovjek traži svoju cjelovitost, svoju «individualizaciju». Za to mu treba pronaći dijelove sebe koji je sakrio, odbio, zaboravio. I ovaj trag je najteži. On ne završava kupnjom nove stvari ili povišenjem u dužnosti. Završava tek tada kada čovjek prestane bijegati od sebe.

Interesantno, ponekad tražimo jednog, a pronađemo potpuno drugo. Čovjek koji je tražio slavu, pronađe samostalnost. Tko je tražio novac, pronađe besmislicnost. A tko je tražio mir, pronađe avanturu. I to je dio puta: mi ne uvijek znamo što nam zapravo treba, dok ne susretimo to lice u lice.

Što zapravo pronađemo: iznenađujući dar sudbine

Često pronađemo nešto što nismo tražili. Tražili smo stabilnost — a pronađemo krizis koji nas naučio fleksibilnosti. Tražili smo ljubav — a pronađemo prijateljstvo koje se pokazalo čvršćim. Tražili smo razum — a pronađemo samostalnost koja nam je pomogla uslušati se. Tražili smo odgovore — a pronađemo pitanja koja su se pokazala važnija.

Stvarna pronalazka nije uvijek ono što smo planirali. Može biti slučajna sastanak koji će promijeniti naš život. Može biti knjiga koju ste uzeli s police, ne znajući zašto. Može biti razgovor s nepoznatim u redu. ili jednostavno osvijest da ste već pronašli sve što trebate, ali to niste primjetili.

U Danu pronalaska je obično sjećati se takvih trenutaka. Možemo se pogledati na naš život i vidjeti kako su srećne slučajnosti pretvorile se u zakonitosti, kako su izgubljeni ključevi vodili do novih vrata. I to je jako važno vježbanje: razumjeti da ne pronalazimo samo stvari, nego pronalazimo sebe u tim stvarima, u tim sastancima, u tim otkrićima.

Rezultat: trag kao način života

Dan pronalaska nije o sudbini ni o magiji. To je priznanje činjenice da je cijeli naš život neprekidan trag. Tražimo, jer smo živi. Pronalazimo, jer smo otvoreni. Gubimo, jer učimo da puštamo. U ovom krugovratu se skriva naše postojanje. I možda glavna pronalazka je shvaćanje da trag ne treba prestati. Da nema krajnje točke do koje treba doći, nego put na kojem treba ići.

U ovaj dan možete provesti jednostavan eksperiment: izaći na ulicu i svjesno tražiti nešto neobično. lijepi list, nepoznat cvijet, zanimljiv razgovor s prolaznikom, ideju koja će doći otkako. I vidjet ćete da svijet postaje bogatiji kad ste postavljeni na trag. Jer svijet je pun pronalaska — treba samo znati ih primjetiti.

Permanent link to this publication: