Dan pronalaska: lovit zaklada kojih ne znamo

22. srpnja u svijetu neoficialnih blagdana postoji čudna i dobra datuma — Dan pronalaska. Ne, to nije dan arheologa ni dan lovca za skarбom. To je dan kad se sjećamo da život je beskonačni traženje, i svaki jutro izađemo iz doma kako bišo pronašli nešto. Tražimo ključeve, tražimo smisao, tražimo ljubav, tražimo sebe. Ovaj dan je prilika za razmislu o tome što zapravo tražimo, što želimo pronaći najviše, i što na kraju pronađemo. I moguće su odgovori nisu manje zapanjujući nego sami nađuci.

Što čovjek traži: od izgubljenih stvari do izgubljenih smisla

Ako pitate bilo tko da kaže što je danas tražio, vrlo vjerojatno će reći: «Telefon», «Sluhalači», «Oči». Svakodnevno gubimo i pronađemo predmete. To je dio našeg života. Ali postoji još jedan nivo — nematerijalno traženje. Tražimo posao koji će donositi zadovoljstvo. Tražimo partnera koji će nas razumjeti. Tražimo svoje mjesto u svijetu. Tražimo ideje koje će promijeniti naš život. Tražimo istinu, iako često bojimo se je pronaći. Ovo traženje nikada ne prestaje, i nema jasne karte.

Psikolozi kažu da je čovjek biće koje uvijek nešto neovisno. Tražimo to što nemamo, a rijetko cijenimo ono što već imamo. Ali upravo ovo traženje pokreće progres. Da bi ljudi nisu tražili nove zemlje, nismo bi otvorili Ameriku. Da bi ne tražili nova lijeka, nismo bi pobijedili mnoge bolesti. Traženje je motor evolucije. Međutim, u svakodnevnom životu često tražimo samo potvrdu našeg ispravnosti, udobno područje, poznatu osobu — i gubimo priliku pronaći nešto istinito novo.

Što želimo pronaći najviše: iluzija i stvarnost želja

Na površini kažemo da želimo pronaći novac, uspjeh, priznanje. Ali dublje — tražimo nešto drugo. Želimo pronaći mir. Želimo pronaći čovjeka koji nas prihvati bez uslova. Želimo pronaći smisao koji će opravdati naši napor. Želimo pronaći sebe — verziju sebe koja bi bila cjelovita i slobodna. Ali problem je u tome da često ne znamo kako to izgleda. Tražimo ono što ne možemo opisati riječima.

Poznatij psiholog Carl Jung je mislio da čovjek traži svoju cjelovitost, svoju «individuaciju». Za to mu treba pronaći one dijelove sebe koje je skrio, odriječio, zaboravio. A to traženje je najteže. Ne završava niti s kupovinom nove stvari ni s povisivanjem u dužnosti. Završava tek tada kada čovjek prestane bježati od sebe.

Interesantno, ponekad tražimo jednog, a pronađemo u potpunosti drugo. Čovjek koji je tražio slavu pronađe samotnost. Onaj koji je tražio novac pronađe besmislenost. A onaj koji je tražio mir pronađe avanturu. I to je dio puta: neznajemo uvijek ono što zapravo trebamo, dok ne upali u lice u lice.

Što čovjek zapravo pronađe: neočekivani dar sudbine

Često pronađemo nešto što nismo tražili. Tražili smo stabilnost — a pronašli smo krizu koja nas učinila fleksibilnijima. Tražili smo ljubav — a pronašli smo prijateljstvo koje se ispostavilo jačim. Tražili smo razum — a pronašli smo samotu koja nam je pomogla uslušiti se. Tražili smo odgovore — a pronašli smo pitanja koja su se ispostavila važnija.

Prava pronalazka nije uvijek ono što smo planirali. Može biti slučajna susret, koji mijenja život. Može biti knjiga koju ste uzeli s police, ne znajući zašto. Može biti razgovor s nepoznanikom u redu. ili jednostavno osvjetljenje da ste već pronašli sve što trebate, ali to niste primjetili.

U Danu pronalaska obično se sjećamo takvih trenutaka. Možemo se okrenuti prema svom životu i vidjeti kako su sasvim slučajnosti postale zakonitostima, kako su izgubljeni ključevi vodili do novih vrata. I to je jako važno vježbanje: razumjeti da ne pronađemo samo stvari, nego se pronađemo u tim stvarima, tim susretima, tim otkrićima.

Završetak: traženje kao način živjeti

Dan pronalaska nije o sreći ni o magiji. To je priznanje činjenice da je cijeli naš život neprekidno iskavanje. Tražimo jer smo živi. Pronađemo jer smo otvoreni. Gubimo jer učećemo da odustajemo. U ovom krugovratu leži naše egzistencija. I, možda, najveća pronalazka je razumjeti da traženje ne bi trebalo prestati. Da ne postoji nikakvo krajnje mjesto do kojeg treba doći, nego put koji treba hodati.

U taj dan možete provesti jednostavan eksperiment: izići na ulicu i svjesno tražiti nešto neobično. lijepu list, nepoznatu biljku, zanimljiv razgovor s prolaznikom, ideju koja će doći neznajano. I vidjet ćete da svijet postaje bogatiji kad ste načuti na traženje. Jer svijet je pun pronalaska — treba samo znati ih primjetiti.

Permanent link to this publication: