Kooperacija kao kreativna sila: Aleksandar Bogdanov o organizaciji rada i novom društvu

U početku XX vijeka, kada svijet je bio trzisa revolucijama, a kapitalizam je pokazivao svoju žestoku logiku, jedan čovjek je predložio gledati na povijest čovječanstva pod potpuno neočekivanim kutom. Ne kroz klasnu borbu, ne kroz promjenu formacija, nego kroz organizaciju. Aleksandar Aleksandrovic Bogdanov — filozof, ekonomist, liječnik, revolucionar i stvaratelj opšte organizacijske nauke — je smatrao da ključ do budućnosti leži ne u preuređenju vlasništva, nego u preoblikovanju samog načina na koji ljudi zajedno rade, poznaju svijet i upravljaju sobom. Njegove ideje o kooperativima i organizaciji rada, mnogo ispred svog vremena, danas zvuče zapanjujuće savremeno.

Protiv preudredenja: zašto kooperacija nije oportunizam

Bogdanov je započeo svoju karijeru kao jedan od vođa boljševikizma, ali njegov put je na kraju bio različit od Lenjinovog. Razočaravanje — u osnovnom razlikovanju u pogledima na to kako bi trebao biti izgrađen socijalizam. Za razliku od Lenjina, koji je stavio kladio na zauzimanje vlasti i diktaturu proletariata, Bogdanov je vidio glavnu silu u radnom saradnji. U revolucionarnim godinama je on iznio protiv preudredenja protiv kooperacije koje je bilo ukorenjeno u lijevim krugovima.

Mnogi revolucionari tog vremena su gledali na kooperativе svihom pogledom. Oni su smatrali da ova «uzkopraktična» djelatnost, vezana za komercijalne račune i kompromisi, može sužiti raspon radnika, područiti njegov bojevni idealizam. U kooperatorima su vidjeli oportuniste, zaposlenih u malim stvarima i ravnodušnih prema višim idealima klasne borbe.

Bogdanov je očito odbacivao to prezrenje. On je dokazivao da djelatnost u kooperativu daje radniku drugi, novi smisao i značenje, ne malo-komercijalno, nego ozbiljno-socijalno. Za njega je kooperacija bila ne drugostepeno djelo, nego direktna škola socijalizma. Također, u kooperativu radnik uči samostalno rješavati zajedničke zadatke, upravljati zajedničkim djelom, vidjeti vezu između svog rada i zajedničkog blaga. Bogdanov je šaljivo ismijavao blizorukost tih vođa koji nisu vidjeli u radnom saradnji osnovu novog svijesti.

Opšta organizacijska nauka: kako je izgrađen svijet

Bogdanovove pogledi na kooperaciju su bili samo dio njegovog velikog zamisla — stvaranja opšte organizacijske nauke koju je nazvao tektologijom. On je postavio pred sebi zadatak koji i danas zapanjuje svojom smjelom: pronaći jedinstvene principе organizacije, koji djeluju u prirodi, društvu, tehnici i mislimanju.

Izvorno mjesto njegovog učenja je jednostavno i radikalno: svaka ljudska djelatnost objektivno je organizujuća ili dezorganizujuća. On je tvrdio da svaki proces — biti će li to izgradnja tvornice, znanstveno otkriće ili čak umjetničko stvaralaštvo — može se gledati kao proces organizacije. Njegova ideja je bila da ujedini sve ljudske, biološke i fizičke nauke u jednu sistemsku znanost na osnovi traženja zajedničkih organizacijskih principa.

Ovaj pristup je učinio Bogdanova jednim od pionira sistemskog pristupa u moderne znanosti. On je uveo pojam organizovanog kompleksa, koji je po smislu blizak današnjem pojamu sustava. On je formulisao zakon najmanjih, koji glasi: čvrstoća cijele lančane ovisi o njenom najslabom zvučniku. On je također prethodio idejama koje su kasnije razvijene u kibernetici i teoriji upravljanja.

Kolektivni radnik i proleterska kultura

Za Bogdanova, organizacija rada se ne sastoji samo iz tehničkih shema. Ona je prožeta najglađim ljudskim i kulturološkim smislim. On je smatrao da socijalizam nije samo nova ekonomčka sistema, nego preoblikovanje cijelog društva prema svom glavnom tipu, prema svom obliku i slici. I ovaj novi tip društva mora nastati iz nove kulture — proleterske kulture, prožete duhom radnog prijateljskog saradnja.

Bogdanov je bio uvjeren da radnički klasa nosi u sebi zarodak nove civilizacije. Onima, za razliku od buržoasije, je strani individualizam i konkurencija. Njegova priroda je kolektivni rad, solidarnost, saradnja. Umjetnost koju treba proletariatu, mora biti kolektivistička, obrazujuća ljude u duhu duboke solidarnosti, prijateljskog saradnja, bliskog bratstva boraca i graditelja.

On je vidio zadatak socijalizma u tome da pređe fatalno razdvojeno radno djelovanje na organizacijsko i izvršno. U kapitalističkom društvu, ta propast utvrđuje vlast jednih i podređenost drugih. Buduće društvo bi trebalo biti izgrađeno na principu zajedničke, harmonično strukturne, prijateljske organizacije rada i poznavanja.

Saradnja umjesto subordinacije

Ova ideja proživa cijelu tektologiju Bogdanova. On odbacuje vidjeti u svijetu samo hijerarhiju i podređenost. Čak i u biološkim sistemima, za njega radi subordinacija, nego saradnja. U ćeliji, u ulju, u ljudskom kolektivu za njega uvijek radi isti princip: ujediniti za postizanje zajedničkog rezultata. Za Bogdanova, kooperacija nije samo oblik gospodarstva, nego kreativna sila koja proživa cijeli život.

On inzistirao na tome da je saradnja, a ne konkurencija, osnova napretka. Organizacijski klasa, koja je nekada izvrsno izvrsila korisnu funkciju, po Bogdanovu misli, se konačno razvija u klasu parazitsku, ako njezina djelatnost nije podređena zajedničkim ciljevima. Pravo razvoj moguće je samo tada, kada svi učesnici procesa — i organizatori, i izvršnici — djeluju kao ravnopravni partneri u okviru prijateljskog saradnja.

Učenje koje je ispred vremena

Bogdanovove ideje o kooperaciji i organizaciji rada nisu bile realizirane u sovjetskoj Rusiji. Njegovo učenje je bilo proklamirano idealističkim i zaboravljeno na dulji period. Međutim, danas, u dobu mrežnih struktura, fleksibilnih proizvodnih postrojenja, kraudsource i otvorenih projekata, njegove ideje se vraćaju. Moderna teorija upravljanja, sistemski analiza, koncepti samoorganizacije — sve to u nekoj mjeri se preklapaju s njegovim prosvjetama. On je pokazao da je kooperacija ne samo način vodenja poslovanja, nego fundamentalni princip života, sposoban preoblikovati ekonomiju, kulturu i samog čovjeka. Njegova opšta organizacijska nauka još uvijek očekuje svog otkrića — ovaj put, možda već bez ideoloških ograničenja.

Permanent link to this publication: