Fudbaleri su racionalni ljudi, koji proračunavaju putanje udaraca, analiziraju suparnika, pratite puls. Ali kad izađu na teren, aktivira se stari mehanizam: primeti, rituali, amuleti, čudne navike. Suverizmi u fudbalu su živi kao trava na gazону. Zvijezde svjetskog razine troše sate na rituali, koji, iz gledišta zdravog razuma, ne utječu na igru. Ali utječu na glavu. A glava je glavni alat fudbalera.
Psiholozi to nazivaju „ritual kontrola“. U igri gdje slučajnost (odbijanje lopte, odluka sudije) igra veliku ulogu, čovjek treba iluziju vlasti nad kaosom. Nosjenje prvo desne cipelle, zatim lijeve, ili osjenjavanje krstom pri udarcu stvara lažno osjećaj da može utjecati na sudbinu. Uz to, rituali smanjuju anksioznost: poznati djelovi uspokojavaju mozak, odvlače od straha poraza. Suverizmi se prenose od igrača do igrača, poput virusa. Kad vidjeti kako idol nosi srećne hlače, mladi fudbaler to ponavlja.
Krištijanu Ronaldo uvijek prvo ulazi na teren. Prije utakmice skaka, povlači noge i stježe hlače. Njegov specifični ritual je obrezivanje nogu dan prije utakmice (ni uopće u dan utakmice). Legendaran vratnik „Barcelona“ Viktor Valdés je izlazio na teren, dodirujući trave oba ruku, i tek onda zauzimao mjesto u gornjim vratima. Lionele Messi pred izlaskom na teren staje na kolena i molji (on je katolic). Ali njegovo najvažnije suverizam je da nikada ne izlazi na teren s mrljama u džepu, a ako mu netko podaje loptu, on uvijek baca je nogom, a ne rukom. Zlatan Ibrahimović, poznati ateist, međutim uvijek dodiruje desnom rukom emblému kluba pri izlasku iz podtunela. Engleski napadač Peter Krouch pri svakoj utakmici 10 puta skače na mjestu i šeptava zaklinanje, koje je sam izumio.
Suverizni fudbaleri izbjegavaju određene djelove. Na primjer, nikada ne nastupaju na liniju razmjetnice kada izlaze na teren — smatra se da to donosi neuspjeh. Neki izbjegavaju reklamne štitove, drugi nikada ne prešaguju preko lopte. U Francuskoj postoji vjerovanje: ne smije se nositi novu formu do samog utakmice, mora se „probati“ na treningu. U Italiji mnogi igrači izbjegavaju brojeve 17 (neštastan u talijanskoj kulturi) i 13 (evropsko). Gabriel Batistuta nikada nije nosio 17-ji broj. Engleski Gareth Bale nije nosio 13. U Rusiji Sergej Ignashevich nikada se ne brise pred utakmicom, a Aleksandr Keržakov ne daje intervjua pred igrom.
Najpopularniji talisman su hlače. Mnogi igrači nose iste hlače nekoliko utakmica uzastopno, ako ekipa pobijedi. Na primjer, David Beckham je čuvao svoju „srećnu“ par deset godina. Francuski branitelj Loran Blan je pri svakoj utakmici za reprezentaciju cijepao ljudsku glavu vratara Fabiena Bartesa — i to je postalo nacionalni primet. Argentinski Gabriel Batistuta pred izlaskom na teren uvijek tražio da mu se nađu cipelle ne maseru, nego nekome iz tima. Španjolski Habij Alonso pred svakim udarcem po gornjim vratima uvijek tri puta dodirava nogu.
Vratari su najsuveriznija kasta. Žive sami i greške im se zapamte dugo. Slavni golman „Manchester United“ Peter Šmejhel je uvijek prije utakmice morao piti sok od rajčice i jesti spagete (i samo s određenim sosom). njegov kolega Edvin van der Sar je nosio žutu formu na sve izvanstadionarske utakmice, jer je smatrao je „srećnom“. Njemački Manujel Njuler uvijek udara ljevo nogom po lijevoj stoni gornjih vratara prije početka utakmice. Rusin Igor Akinfejev pri svakoj igri žmi ruku ne svima, nego samo izabranim partnerima. Vratari također nikada ne pređu liniju gornjih vratara do završetka zvona, čak i kad lopta dugo nije bila u igri.
Italijanska reprezentacija na svjetskim prvenstvima nikada nije stanjavala u gostinjcama s brojem 17, a avioni s brojem 17 nisu koristili u letovima. Bразilci uvijek drže u garderobi kutiju s kavom i mlijekom — na sreću. Njemački prije utakmice nose formu strogo po brojevima (od 1 do 23). Engleski nikada ne brisu glavu pred utakmicom — smatra se da strижka oduzima moć. Argentinci dovode na teren malu figuru Djevice Marije. U Rusiji fudbaleri često stavljaju novčići „za sreću“ ili ikone u cipelle.
Istraživanja pokazuju: rituali stvarno povišavaju samopouzdanje i smanjuju razine kortizola. U eksperimentu fudbalerima su rekli da imaju „srećnu“ loptu. Oni koji su vjerovali, udarali su preciznije. Suverizmi nisu razlog pobjede, nego trigger, koji nastavlja mozak na uspjeh. Ali ovisnost o ritualima je štetna: ako se stvari iz rituala prekinu (npr., zaboraviti hlače), igrač može psihološki propasti. I tada primeta će raditi obrnuto. Zato treneri ne bore se s suverizmom, ako on ne šteti režimu.
Prije fudbaleri su nosili amulete, plivali kroz lijevo rameno, grijezili trave. Danas rituali su postali više tehnološki: neki igrači provjeravaju što njihova obitelj gleda utakmicu na TV u određenoj poziciji. Drugi nose naушnice s određenim playlistom prije utakmice, regulirajući „valove sreće“. Ali osnova ostaje ista: fudbaler vjeruje da od njega ovisi nešto veće nego njegova tehnika i fizička forma. I ta vjera, iako iracionalna, čini ih snažnijima.
Suverizmi su mост između antičkog žrtvovanja i moderne sporta. Fudbaleri, poput gladiatora, traže podršku od nadprirodnog, jer su stakes previše visoke. Ako vaš omiljeni igrač svaki put nosi prvu cipellu prije lijeve, nemojte se smješiti. Možda je to upravo zbog toga da je zabio taj odlučujući gol.
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия