Unutrašnja sloboda. Riječi koje izgovaramo s bogoslužjem. Tražimo je, bojimo se je, gubimo je i pronađemo ponovno. Ali što ona zapravo znači? Sloboda od čega? Sloboda za što? I najvažnije — je li dostupna? Unutrašnja sloboda nije nedostatak ograničenja. To je sposobnost birati reakciju na ograničenja. To je umjetnost reći «ne» tome što ne odgovara tvojoj esenciji, a «da» tome što joj odgovara. To je stanje u kojem niste robovi svojih straha, želja ili stranih mišljenja.

Što je unutrašnja sloboda

Unutrašnja sloboda nije anarhija. To nije «radim što želim» u svakom trenutku. To je više «izaberem ono što stvarno želim, a ne ono što od mene očekuju». To je umjetnost razlikovati svoje prave želje od onih navodjenih. To je sposobnost biti u kontaktu sa sobom, čak kada svijet oko nas vriše nešto drugo. Unutrašnje slobodan čovjek ne buni se zbog bune. On djeluje iz unutrašnjeg slaganja. Može se podrediti pravilima, ako ih smatra razumno. Ali nikada ne podrijeđuje iz straha.

Vanjska sloboda vs unutrašnja sloboda

Često zamišljamo ta dva pojma. Vanjska sloboda je nedostatak fizičkih ograničenja: pravo kretati se, birati posao, izraziti mišljenje. To je važno, ali to ne garantira unutrašnju slobodu. Možete biti politički zatvorenik i ostati unutrašnje slobodan. Možete biti milijarder i biti robov svojih navika. Unutrašnja sloboda je sloboda od psiholoških zavodnosti. Od straha osuđenja, potrebe za odobrenjem, stalnog uspoređivanja s drugima. Vanjski uvjeti mogu se mijenjati, ali unutrašnja sloboda je ono što ostaje s vama, ako je pronašli.

Prepreke na putu ka unutrašnjoj slobodi

Najveća prepreka je strah. Strah odbijanja, strah neuspjeha, strah biti nepoznat. Odjećemo masku kako bismo ispravno odgovarali očekivanjima. Govorimo ono što od nas očekuju. Radimo na poslovima koje ne volimo. I postepeno prestajemo slušati svoj glas. Druga prepreka je privrženost «ulogama». Odvajamo se od toga što radimo, koliko imamo novca, koje imamo mjesto. Kad te vanjske podrške propade, osjećamo prazninu. Treće je navika. Naviknemo na neslobodu, kao na staru i neugodnu odjeću. Ona grli, ali je ne uzmemo, jer se bojimo hladnoće.

Kako postići unutrašnju slobodu

Prvi korak je početi slušati se. Za to je potrebna tišina. Ne fizička, već unutrašnja. Prestati zaglušivati se zvukom novina, društvenih mreža, razgovora o drugima. Počnite voditi dnevnik. Postavljajte se pitanja: «Što stvarno osjećam? Što stvarno želim?». Ne brzite s odgovorima. Drugi korak je učiti reći «ne». Ne agresivno, već odlučno. «Ne, neću raditi ono što protiči mojim vrijednostima». Počnite s malim — odbijite neugodno poziv, nadležnost. Treći korak je prihvatiti svoju odgovornost. Unutrašnja sloboda nije samo prava, već i odgovornost za svoj izbor. Ne možete biti slobodan i prebacivati krivnju na druge.

Unutrašnja sloboda i odgovornost

Čini se paradoksalno, ali sloboda i odgovornost su nerazdvojivi. Kad ste slobodni, ne možete reći «me su prisilili». Vi ste izabrali. I vi odgovarate za posljedice. To je zastrašujuće. Lepše je biti žrtvom okolnosti. Ali upravo prihvatiti odgovornost čini vas stvarno slobodnim. Prestajete tražiti krivce i počinjete tražiti rješenja. Odgovornost ne gubi, oslobađa. Zato što razumijete: sve je u vašim rukama.

Unutrašnja sloboda i odnosi

Unutrašnje slobodan čovjek se ne boji blizine. On se ne rastopio u drugog, ali ni ne izgrađuje zidova. Može biti ranjen, jer njegova samosvojnost ne ovisi o odobrenju partnera. Može otpustiti, ako su odnosi postali toksični. On ne manipulira ni ne dopušta manipulaciju nad sobom. Unutrašnja sloboda u odnosima je umjetnost biti blizu, ne gubitavajući sebe. To je ples, gdje svatko sačuva svoj centar.

Primjeri iz života i književnosti

U književnosti unutrašnja sloboda često se pokazuje kroz likove koji se suprotstavljaju sistemu. Ne buntari, već ljudi koji očuvaju svoje dostojanstvo. Na primjer, Sokrat, koji je preferirao smrt, ali nije predao svoje uvjerenja. Ili likovi Dostojevskog, koji u zatvoru i na katorgi ostaju ljudima. U životu primjeri su ljudi koji mijenjaju profesiju u 50 godina, odlaze iz odnosa koji ih dušu, putuju sami. Oni ne traže odobrenje, traže sebe.

Završetak: sloboda kao izbor

Unutrašnja sloboda nije jednom i zauvijek dane stanje. To je izbor koji donosimo svaki dan. U svakom trenutku možemo birati: podrediti se strahu ili povjerovati se sebi. To zahtjeva muđestvo i praksu. Ali to je moguće. I to je jedina sloboda koju vam ne mogu uzeti. Zato što je unutar. I dok ju osjećate, ostajete sami.
© library.rs

Permanent link to this publication: