Šanghajska organizacija saradnje četvrt stoljeća: sadašnjost i perspektive

Godine 2026. Šanghajska organizacija saradnje (ŠOS) slavi 25. obljetnicu. Osnovana 2001. godine na osnovi „Šanghajske petice“ (Rusija, Kina, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan), pretvorila se u najveću regionalnu organizaciju svijeta. Danas u ŠOS uključuju 10 zemalja članica (Rusija, Kina, Indija, Pakistan, Iran, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Bjelorusija), te 4 zemlje promatračnice i 13 partnera za dijalog. Teritorija ŠOS obuhvaća oko 40% stanovništva Zemlje i 20% svjetskog BDP-a. Četvrt stoljeća — godina zrelosti. Što je uspjelo postići? Koje su izazovi i kuda se organizacija kretne dalje?

Povijest: od borbe protiv terorizma do globalne platforme

ŠOS je započela kao mehanizam rješavanja graničnih sporova između Kine i zemalja bivše Sovjetske Unije. Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, naglasak se premjestio na borbu protiv „tri sile zla“ (terorizam, separatizam, ekstremizam). Godine 2004. osnovana je Regиonalna antiteroristička struktura (RATS). Godine 2017. pristupile su Indija i Pakistan, što pojačalo geopolitički težin. Godine 2023. pristupio je Iran, a godine 2024. Bjelorusija. Danas ŠOS je platforma za rasprave o sigurnosti, ekonomiji, energetici, transportu i kulturoznom saradnji.

Ekonomski dimenzija: od projekata do stvarnih djela

Ekonomski agendu ŠOS je dugo vremena smatrala za zaostajuću. Ali u zadnjih godina pokrenuti su projekti: transportni koridor „Sever-Jug“, koji povezuje Rusiju, Iran, Indiju (putem Kaspijskog mora); gradnja gasovoda između Rusije i Kine („Sila Sibira-2“? još uvijek pregovori); inicijativa „Povijesni put“ Kine dijelom se slaže s interesima ŠOS. Stvoren je Bank za razvoj ŠOS (godine 2025? još uvijek nije radio). Ekonomski uspjesi su manji od političkih, ali postoji dinamika.

Sigurnost: uspjesi i neuspjesi

RATС je provodila stotine zajedničkih vojnih vježbi, izmjenjivala obavještajne podatke, spriječila niz terorističkih napada. Međutim, afganski problem ostaje: nakon odlaska SAD-a talibani ( zabranjeni u RF) nisu priznati, ali ŠOS je prisiljena na dijalog s njima. Granični sukobi između Indije i Kine, napetosti između Pakistana i Indije — ŠOS nije postala panaceja, ali je stvorila kanale veze. Važno je da organizacija se ne umješa u unutarnja stvarala.

Proširenje: prednosti i nedostaci

Ulazak Indije, Pakistana, Irana, Bjelorusije je učinio ŠOS više predstaviteljskom, ali i komplicirao donošenje odluka (konsenzus). Unutarnja sukobi između Indije i Kine, Rusije i Zapada (putem Bjelorusije) mogu paralizirati rad. Međutim, vođe pronalaze kompromise. Godine 2026. raspravlja se o ulasku Turcije, Azerbajdžana, Saudijske Arabe — to će učiniti ŠOS ozbiljnim konkurentom G7 i NATO.

Kulturno i humanitarno saradnje

ŠOS organizira mladinski forumi, festivali, akademski razmjeni. Stvorena je Udruženje univerziteta ŠOS, provode se sportski igre (ŠOS-2025 u Kini). Međutim, kulturna blizina naroda sudionika ostaje loša. Ruski i kineski su radni jezici, ali engleski nije u počasti.

Perspektive: globalni igrač ili regionalni klub

ŠOS može postati jedna od osnovnih podrški multipolarnog svijeta. Za to je potrebno: stvoriti zonu slobodne trgovine (još uvijek nerealno), razviti transportnu infrastrukturu, unifikovati pravne norme, pojačati ulogu u rješavanju sukoba. Konkurencija s BRIKS (gdje su isti sudionici) razrjeđuje agendu. Ali ŠOS ostaje važna platforma za sastanke vođa „ne-Zapada“.

Uloga Rusije i Kine

Rusija vidi u ŠOS suparnika NATO i EU, te platformu za promovisanje evropske integracije (EAEZ). Kina koristi ŠOS za realizaciju „Povijesnog puta“, a također za smanjivanje utjecaja SAD-a. Dvomvirit Moskve i Pekina — motor organizacije, ali male zemlje se brinu o dominaciji. Godine 2026. predsjedništvo prelazi na Kazahstan, što će dati šansu srednjim zemljama.

Izazovi: finansiranje, burokracija, vanjsko pritisak

ŠOS pati od nedostatka financijskih alata (svoj bank nije stvoren). Sekretarijat je slab. Zapadne sankcije protiv Rusije i Irana kompliciraju izračune u dolarima. Prebacivanje na nacionalne valute (rublju, juanu, rupiji, rialu) je sporo. Političko pritisak s strane SAD-a (koji ŠOS smatra ugrožom) može pojačati.

Dvadeset pet godina — godina kada organizacija treba pokazati stvarne rezultate. ŠOS je već postala priznata međunarodna subjekt. Ali za postanje „azijskog EU“ predstoji još mnogo rada. Međutim, glavna cilj je ne brziniti i ne lomiti ono što radi. A radi u ŠOS ključno: dijalog.

Permanent link to this publication: