Zašto neki ljudi vole kučke, a drugi psove

Vječni sporet: kučarci protiv psaraca. Neki smatraju kučke ponosnim i neovisnim, drugi — egoističnim i hladnim. Psarci govore o poslužnosti, a protivnici — o neželjenoj ovisnosti. Zašto se ljudi dijele na dva redovi? Odpovor leži u psihologiji, životnom stilu i čak i u genima.

Razlika u karakteru vlasnika

Istraživanja pokazuju: ljubitelji psova su više ekstravertni, energični i voljuju timski duh. Oni uživaju u tome što njihov pas gleda u oči, izvodi naredbe i donosi cipela. Za njih je važna i hijerarhija i priznanje. Ljubitelji kućaka su češće introverti, cijene osobno prostor i tišinu. Imaju radost što kućka dolazi kad želi, sama. To je u skladu s njihovom potrebu za neovisnošću.

Historijski i kulturalni korijeni

U prošlosti su kućke počitali (Egipat) ili spalili (Srednjovjekovje). Psove su koristili za lov i čuvanje. Kulturalni stereotipi su se utvrdili: „psa — prijatelj čovjeka“, a kućku — загадno stvaranje, hodajući sam po sebi. U Rusiji je tradicionalno kućku držali za ulovljanje miševa (pragmatizam), psa — za čuvanje doma. U gradskoj sredini su se preferencije pomaknule: kućka je ugodnija u malogabaritnoj stanici, pas zahtijeva izvodnju. Što je čovjek aktivniji, to češće bira psa.

Evolucija potreba

Čovjek treba bezuslovni donator ljubavi? Pas će biti bolji — uvijek je sretan. Ako je čovjek sam nervozan, mužđerica psa mu može biti teška. On će izabrati kućku, koja neće skočiti na grud u 6 sati ujutro. Stari ljudi češće biraju kućke, jer s njima ima manje problema. Porodice s malim djecom — pas (igrački pas). Samostalci — češće kućke, kako bi se ne osjećali izbačeni, ali i ne biti previše vezani.

Biokemija ljubavi: oksi توسин vs adrenalin

Pri interakciji s psom kod čovjeka se oslobađaju oksitosin i dopamin — hormoni privlačnosti i uzajamnosti. Pas gleda u oči, uzbuđuje igru, donosi loptu. Pri glaganju kućke rastaje i nivo oksitosina, ali manje. Zato promatranje kućke smanjuje krvni pritisak i smanjuje anksioznost više ravno. Neki ljudi voljuju ispuštanje adrenalina od igre s psom (dognalac, borba). Drugi preferiraju mirujuće mrlutanje. Tako hemija mozga određuje izbor.

Dječiji iskustvo i traume

Ako je u djetinjstvu na čovjeka napala kućka, on će ih cijeli život bojati i držati kućku. Ako je kućka počarapala, — strah pred kućkama. Pozitivno iskustvo je također važno: dobra bakaina kućka, koja je spavala na koljenima, može utvrditi ljubav prema kućkama zauvijek. A vjeran pas, koji je čekao kod škole, — prema psima. Također igra ulogu alergija: ako je dječak alergičan na vlasove psa, on će „voljeti“ kućke (ili obrnuto). Ali često alergičari jednostavno ne drže domaćine, ali simpatije mogu biti na strani hipoalergenih vrsta.

Rodni i dobični nuanse

U protivnom na stereotipe, muškarci i žene biraju slično često psove i kućke. Ali žene češće izvještavaju o snažnoj privlačnosti prema kućkama (kao prema „dječacima“), a muškarci — prema psima (kao prema „partnerima po timu“). Djeca do 7 godina češće traže psa (igrački domaćin). Podrasli mogu birati kućke, kako bi istakli svoju neovisnost od roditelja. Odrasli nakon 50 godina skloni kućkama (manje problema).

Promjena preferencija s dobom

Čovjek može u mladosti obožavati psa, ali s rođenjem djeteta ili povlačenjem u mirovinu poljubiti kućke. Promjena životnog stila je važan faktor. Ako ste preselili u stan bez lifta, teške torbe s hranom i dnevne šetnje u 7 sati ujutro postaju problem. Zato držite kućku. Ili obrnuto, preselili ste u privatni dom — uzmete ovčarku. Postoje i psa-kućka obitelji: neki ljudi voljuju oba, ali češće s malim iskrivljenjem u jednu stranu.

Mitovi o „kučarcima“ i „psarcima“

Rasprostranjen mit: ljubitelji kućaka su žene s povisjenom samosebnom ocjenom i hladnim karakterom. To nije istina. Drugi mit: psarci su svi aktivni sportaši-ekstraverti, koji ne mogu na duboku refleksiju. Također nije istina. Tipovi osobnosti su raznovrsni. Postoje introverti koji drže psa kako bi kroz njega komunicirali s ljudima (gurajući po parku). Postoje društveni kučarci, koji u kući voljuju biti u tишinu.

Što je zajedničko između kućaka i psova

I oni, i oni su izvor bezuslovne ljubavi i smanjenja stresa. I oni, i oni zahtijevaju brigu i odgovornost. I oni, i oni mogu spasiti život (kućke budu uzbuditi kod požara, psi pronađu izgubljene). U konačnici, izbor između kućke i psa je izbor između stila života, a ne između dobra i zla. Idealan variant za neke je držati i toga, i drugog. Ali budi pripremljen za sukobe i za to, da će pas jesti kućki hranu.

Permanent link to this publication: