Staroć — to nije samo godine. To je društveni konstrukat koji u različitim periodima i kulturom je ispunjavao potpuno različit značenje. Gdje su starije osobe poštovale kao čuvarice mudrosti, gdje su ih izгонjavali iz zajednice kada su prestali biti korisni. Odnos prema starijim ljudima je ogledalo, u kojem se odražava ne toliko sam život, nego vrijednosti društva.

Stari svijet: mudrost ili teret

U starijim kulturom starost je bila perceivana dvosmisleno. U Egiptu, Indiji, Kini i Grčkoj su stariki bili poštovani. njihov iskustvo se smatralo neocjenjivim, njihovim savetima se slusalo. U Bibliji se kaže: «Stajte pred ljudima srijednjim» — formula poštovanja. Međutim, u Sparti se stariki koji nisu mogli boriti nisu poštovani. U Rimu je starost dala političku vlast, ali filozof Seneka je pisao: «Staroć je neizliječiva bolest». Sustojale su i poštovanje, i prezrenje.

Srednji vijek i Renesansa: između svetosti i šale

U kršćanskoj Europi se starost često vezivala za približavanje Bogu. Stariji monaši, samostalci, starci su bili autoritetni. Međutim, u narodnoj kulturi su starije žene često prikazivane kao vještice. Renesansa je donijela kult mladosti, ljepote i uma. Starost je postala perceivana kao pad, gubitak snage. Stariji ljudi u umjetnosti i književnosti su često izgledali kao komične figure ili tragični likovi.

Nova vrijeme: starost kao problem

Industrijska revolucija je učinila starost «problemom». U agrarnim zajednicama su stariji bili dio obitelji i gospodarstva. U gradovima, na tvornicama, od ljudi se zahtjevala brzina i fizička snaga. Stariji su bili perceivani kao teret. U 19. vijeku su nastali prvi domovi za starije — ne kao mjesta poštovanja, već izolacije. Međutim, u književnosti i filozofiji su zvučali glasovi zaštite starosti. Lev Tolstoj je tražio smisao u starjenju. Čehov je pisao o dostojanstvu.

XX vijek: borba za prava i samotnost

XX vijek je postao vijekom borbe za prava starijih. Pojavile su se penzije, društvene jamstva, medicinska pomoć. Međutim, u isto vrijeme je porastao samotnost. Urbana život, razdvajanje generacija, brzi tempus promjena su učinili starije «stranima». U kulturi je nastao kult mladosti. Reklama, film, moda — sve je bilo obrnjeno prema mladima. Starost je postala nešto što treba izbjeći, sakriti, obojati.

Staroć danas: izazov i preosmišljanje

U 21. vijeku počinjemo preosmišljavati starost. Dužina života raste, i postaje više starijih. Društvo više ne može zanemariti njih. Pojavljuju se novi termini: «aktivno dugovječnost», «bonus godina», «srebrna ekonomija». Međutim, odnos ostaje dvosmišljen. S jedne strane, poštujemo iskustvo, s druge strane, bojimo se starosti, odmičemo je u budućnost, raspravljamo o vječnim vrijednostima.

Odnos prema starijim ljudima u kulturi uvijek je odražavao odnos prema smrti i smislu života. Društvo koje česti starije, česti je i svoje vlastito prošlosti. Društvo koje ih odbacuje, odbacuje i svoju neizbježnu sudbinu. Svaka epoha je stvorila vlastiti obraz starijeg: mudraca, šućara, tirana, žrtve. Danas stvaramo novi obraz. Možda konačno — obraz čovjeka koji nije završen, već se nalazi u drugom vremenu.

Permanent link to this publication: