«Sloboda. Ravnost. Bratstvo» protiv svastike: kako francuski moto postao oružje otpora

Godine 1940. Francuska je pala za šest tjedana. Njemački tenkovi su prošli po Elysejskim poljima, a na kula Parisa umjesto plava-bijela-crvenih zastava su izvijali zastave sa svastikom. Izgledalo je da zajedno s republikom je pao i njen veliki moto — «Sloboda. Ravnost. Bratstvo». Okupanti su učinili sve da isprazne te riječi iz sjećanja Francuza. Ali su grešili. Tijekom Drugog svjetskog rata taj moto, rođen u plamenu revolucije 1789. godine, je dobio novu, tragičnu i herojsku život. On je prestao biti samo deklaracijom — on je postao zastavom borbe, simbolom nade i parolom za one koji nisu se predali.

Moto koji su poništavali, ali nisu mogli uništiti

「Sloboda. Ravnost. Bratstvo」(Liberté, Égalité, Fraternité) nisu samo lijepa riječ. To su tri grada na kojima stoji Francuska Republika. Moto je rođen u plamenu Velike francuske revolucije, bio je potvrđen u Deklaraciji prava ljudi i građana 1789. godine i postao je službeni moto republike 1792. godine. Međutim, njegova povijest je znala i periodе zabunjenja. Moto je poništavano tijekom Drugog carstva i drugih vremena otvorenog otpora. Ali najtežim isprobom za njega je postala njemačko-fašistička okupacija Francuske 1940–1944. godina. Okupanti su izvrsno razumjeli snagu ovih tri riječi. Nisu mogli dopustiti da Francuzi sjećaju na slobodu, ravnost i bratstvo dok su sami noseći robovstvo, neravnost i mržnju.

「Jedan narod, jedan reich, jedan führer」protiv「Sloboda, Ravnost, Bratstvo」

Simbolično suprotstavljanje dvije svijesti je jasno izrazilo se na granici između Francuske i Njemačke. Kao je kazao poznati povjesničar Anatolij Utkin, kada je Winston Churchill posjetio granicu na Rajni, vidio je zadivljujući kontrast. S francuske strane je visio veliki plakat s natpisom「Sloboda, ravnost, bratstvo」。S njemačke strane — drugi plakat:「Jedan narod, jedan reich, jedan führer」。Ova dva motto su stajala jedan naprotiv drugog, kao dva neprimirna svijeta. Jedan — svijet ljudskog dostojanstva, drugi — svijet potpunog podređenja. Francuski moto je postao izazov nacističke ideologije, podsjetnik o tome da čak i pod okupacijom duh slobode ne umire.

Bratstvo kao zadnji bastion

Godine okupacije prva dva riječi mottoa —「Sloboda」i「Ravnost」— su, zapravo, ukradene Francuzima. Nijemci su oteli slobodu, poprali ravnost, uspostavivši režim rasnog nadmoćstva. Ali bilo je jedno riječ koje su nisu mogli zabraniti. To je riječ「Bratstvo」。Slavna francuska sudionica otpora, Luci Obra, jedna od herojki podzemne borbe, je rekla:「Nijemci su nam ukradli slobodu i ravnost, ali nisu mogli zabraniti bratstvo」。U tim riječima je svu esencu francuskog otpora. Kad je država pala, a zakoni su prestali djelovati, bratstvo — solidarnost, zajednička pomoć, spremnost izricati život radi drugog — je postao taj sastavni element koji je skreno naciju. Podzemnici su spašavali Židove, prenosili begunce preko granice, širili nezakonite novine. I radili su to ne zbog nagrade, već jer su se smatrali braćom.

Fraza Obra je postala ne samo lijepa metafora, već i uputstvo za akciju za tisuće Francuza koji su, rizikujući život, sakrivali izbjeglice, prenosili izvještaje i sudjelovali u diverzijama. Bratstvo je tijekom okupacije postalo oblik otpora koji su okupanti nisu mogli potisnuti. Oni su mogli areštavati, mučiti i strijeljati, ali nisu mogli zabraniti ljudima pomoć jedan drugom.

Moto na barikadama i u podzemlju

Gerilsko pokret u Francuskoj, poput mnogih drugih okupiranih zemalja, je postao jedan od najjačih izrazaja antifašističke borbe. Tijekom rata moto「Sloboda. Ravnost. Bratstvo」je prestao biti samo službenim moto republike. On je postao živ simbol koji je ujedinio ljude najrazličitijih političkih smjera — od komunističara do konzervativaca. Svi ih je jedino cilj povezivalo: isći fašiste i vratiti republičke vrijednosti.

Ne znakom je da je 14. srpnja 1942. godine u New Yorku izašao broj podzemnog mjesečnika「 otpor」sa člankom pod nazivom「Liberté, Egalité, Fraternité: Fighting France and the Jewish Problem」。U najvećem dijelu rata, za oceanom, francuski patrioti su podsjetili svijetu da njihova borba je borba za te iste vrijednosti koje su nekada inspirirale cijelu Europu.

Od okupacije do oslobađenja: vraćanje mottoa

Kada je u kolovozu 1944. godine savezničke trupe ušle u Paris, a general Šarl de Goll je prošao po Elysejskim poljima, moto「Sloboda. Ravnost. Bratstvo」je bio vraćen na fasade državnih zgrada. Ali sada je zvao drugačije. On je bio iskorenjen. Za njim su stajali godine okupacije, mučenja u gestapu, strijeljanja zarobljenika i herojskih podviga sudionika otpora. Moto koji je tijekom Treće republike često bio shvaćan kao formalnost, sada je dobio pravi, krvavi smisao.

Nakon rata je definitivno uspostavljena ideja da su tri riječi nerazdvojive. Sloboda bez ravnosti je povlastica, ravnost bez slobode je robovstvo. A bratstvo je ono što ih povezuje u zajednicu, činjenje republike ne samo političkim sustavom, već zajednicom solidarnih ljudi.

Savremeni smisao: učionici rata

Danas, kad govorimo「Sloboda. Ravnost. Bratstvo」，često ne razmišljamo o tome koji je put prošli ti riječi. One su bile svjedoke revolucija i restauracija, carstva i republike. Ali baš tijekom Drugog svjetskog rata su prošli probu na čvrstoću i izdržali. Ovaj moto, formuliran slobodoljubnim francuskim narodom tijekom borbe s absolićizmom, danas dobiva novi smisao u kontekstu međunarodnih odnosa. On nas podsjetuje da su sloboda, ravnost i bratstvo ne samo francuske vrijednosti. To su opšte ljudske vrijednosti, za koje su borili ljudi diljem svijeta protiv zajedničkog neprijatelja — fašizma.

Završetak

Moto「Sloboda. Ravnost. Bratstvo」je preživio Drugi svjetski rat ne kao muzejni eksponat, već kao živo oružje. Bio je na plakatima otpora, na zidovima zatvora, na zadnjim stranicama proщalnih pisama ubijenih patriota. On je bio ono što je pomoćno za preživjeti kad je sve ostalo izgubljeno. I danas, u svijetu gdje znovno zvuku pozivi za mržnju i podjelom, ta tri riječi ostaju najjačim protivnikom. Jer one nas podsjetuju: čak i u najtamnijim vremenima čovjek je sposoban sačuvati ljudsko dostojanstvo — ako se sjeća slobode, vjeruje u ravnost i ne preda bratstvo.

Permanent link to this publication: