Praznik Tijela Isusa (lat. Corpus Christi — Tijelo Isusa) — jedan od glavnih i najzрелиšnijih u katoličkom kalendaru. U taj dan vernici se sjećaju na uspostavljanje tajne Euharistije — pričasti, kad kruh i vino postaju tijelo i krv Isusa. Ali za razliku od Tajne večere (koju se sjeća u Veliki četvrtak, u okviru strasti), Corpus Christi je radostan, slavni praznik. On slavi stvarno prisutstvo Isusa u svetim darovima.
U srednjem vijeku među vernicima su bila sumnje: stvarno li kruh i vino nakon riječi svećenika prestanu biti samo kruh i vino? Godine 1263. dogodilo se čudo u talijanskom gradu Bolseni: tijekom mise iz oblatke (svetog darova) je isšla krv, koja je obrisala korporal (plat). Papa Urban IV, koji je tada bio arhidiakon, je uspostavio praznik 1264. godine. A godine 1317. papa Ivan XXII je proširio ga na cijelu Crkvu. Od tada se Corpus Christi obilježava prvi četvrtak nakon Troice (praznika Svetog Trojstva). U nekim zemljama ga su prebacili na blisko nedjelju, kako bi više ljudi moglo učestvovati.
Uskrs u 2026. godini — 12. travnja. Troica (Pentekoste) — 31. svibnja. Tako da praznik Tijela Isusa pada na četvrtak, 4. lipnja 2026. godine (prvi četvrtak nakon Troice). U zemljama gdje ga su prebacili na nedjelju, će ga obilježiti 7. lipnja. U nekim regijama (npr. Poljska, Litva, Austrija, neke zemlje Njemačke) to je službeni slobodan dan.
Katolici vjeruju da u tajni Euharistije Isus Hristos je prisutan stvarno, subjektivno, a ne samo simbolično. Tijelo i krv, duša i božanstvo Spasitelja su sakriveni pod vidovima kruha i vina. Praznik Tijela Isusa ističe tu tajnu i poziva vernike na bogobojazan čast Svetim darovima. To nije žalosno sjećanje na strasti, već radostno iskazivanje vjere u Boga, koji ostaje s ljudima, koji se daje u hranu. Zato je praznik pratiti s svjetlim procesijama, cvijetima, pjevanjem.
Glavno događanje je slavna procesija sa Svim darovima (daronošicom). Vernici idu po ulicama grada ili oko crkve. Naprijed nose križ, zastave, zatim svećenik pod baldahinom (malim naslonom) drži daronošicu s svetim darovima. Za njim slijede vernici, ponekad u narodnim odjelima. Procesija zaustavlja kod četiri oltara, ukrašeni cvijetima i zelenilom, gdje se čitaju Ewangelijska i daje blagoslov Svim darovima.
Ulice se posipaju ljepestcima cvijeta, ponekad iz ljepestaka stvaraju kovrove (cvjetne kovrove) — posebno u Španiji, Italiji, Latinskoj Americi. U Belgiji, npr., procesija ide po vodi (u gradu Brugge). U Poljskoj djevojke u bijelim odjelima razbijaju cvijete. U nekim mjestima procesiju prate orkestri svirački i paljba iz pušaka (u znak radosti).
U narodu je praznik vezan za zahvalnost za usjev i početak ljeta. U taj dan svjeti venke iz trava i poljnih cvijeta. Vjeruje se da svetita zelenila štite kuću od požara, a polje od grmlja. U Njemačkoj iz grmova i cvijeta pleću "zelene arke", kroz koje ide procesija. U Austriji peku posebne kruhove i razdaju siromašnim. U Češkoj i Slovačkoj ukrašavaju kuće breskovcima. Iako ti običaji nemaju izravno odnos do dogmata, oni odražavaju narodno poštovanje Euharistije.
Liturgija u dan Tijela Isusa je slavna. Oblačeni svećenici su bijeli (boja praznika). Čitaju se iz Starog Zavjeta o manni nebesnoj, iz Ewangelijskog — o Tajnoj večeri i "Ja sam kruh života". Propovijed se posvećuje stvarnom prisutstvu Isusa. Nakon mise se izlaže Svima darovima (češće u monstraniji) i daje blagoslov. Zatim — procesija. Nakon povratka u crkvu — slavni Te Deum (hvalbeni himn). Večer se ponekad provodi adoracija (poklonjenje Darovima) do pola noći.
Španija: u Toledu, Sevillu i drugim gradovima procesije su pravi karnevali s velikim figurama, odjelima, kašnjetima. Italija: u Rimu ide šetnja od katedrale Svetog Petra do Laterana, koju vođi papa rimski. Poljska: oblačuju djecu u anđele i svete osobe, nakon mise — pirotehnika. Litva: obradani breskvi, pleteni križevi. Njemačka: iz cvijeta i stijenova izvlače bojaste kovrove na putu procesije. U nekim gradovima procesija ide na brodovima po rijeci. U Latinskoj Americi (Peru, Brazil) praznik se spaja s lokalnim ritualima: plesovi, tržnice, petarde.
U suvremenom svijetu, gdje vjera često se stavljaju u sumnju, Corpus Christi je javno iskazivanje vjere. Procesija pokazuje da Crkva ne skriva se u crkvama, već izlazi na ulice, do ljudi. Za vernike je to dan pojačanja u vjeri, prilika zasvidjeti ljubav prema Isusu. Za mnoge je to obiteljski praznik: roditelji objašnjavaju djeci značenje Euharistije, zajedno pripreme ukrašenja. U zemljama gdje kršćanstvo je u padu, praznik služi kao podsjetnik o kršćanskim korijenima Europe.
Ako ćete se 4. lipnja 2026. godine naći u katoličkoj zemlji, možete vidjeti jedinstvena zрелиšta. Preporučamo da naprijed saznate raspored procesije u konkretnom gradu (obično u 10-11 sati). Odevojte se skromno (ramena zatvorena, ne previše kratki hlačeni odjelo). Ne prekidajte put procesiji, ne fotografirajte svećenika tijekom blagoslova bez poštovanog odustanka. U zemljama s tradicijom cvjetnih kovrova (npr. Genua, Barcelona) najbolje je gledati s tribina. Budi spremni na to da mnogi kavani i muzeji budu zatvoreni do obroka.
Praznik Tijela Isusa je ne samo slavlje dogmata. To je svjetli, čuti, radostan himn Života. Kada kruh postaje Kruhom života, a vernici — tijelom Isusa. Iako za nereližijskog čovjeka to zрелиšte i tako lijepo: cvijete, pjevanje, stotine ljudi, ujedinjenih jednom vjerom.
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия