Yuri Gagarin: put do kosmosa — 108 minuta, promenivihih svijet

Yuri Aleksejevič Gagarin (1934–1968) — čovjek čiji je naziv poznat na svim kontinentima. Prvi let u kosмос je zauvijek upisao ga u povijest, pretvaravši ga iz nepoznatog pilota u mitološku liku. Ali iza trijuma stajala je titanička rad, rizik i jedinstveni karakter čovjeka koji je dovodio do savršenstva stvar svog života.

Djetinstvo i izbor puta

Yuri Gagarin je rođen 9. ožujka 1934. godine u selu Klušino Smolenske oblasti u seljačkoj obitelji. Djetinstvo je prošlo tijekom teških ratnih godina. Okupacija, uništenje, stalni glod — sve to je zakalilo njegov karakter. Nakon rata, obitelj se preselila u Gžatsk (danas Gagarin), gdje se Jurij zainteresovao za aviamodelarstvo, a zatim je upisao Saratovski industrijalni tehnički tehnikum i ujedno — u aeroklub.

1955. godine Gagarin je izvršio svog prvog samostalnog leta na avionu Jak‑18. Osnovavši s izvrsnim završetkom Prvo Čkalovsko vojnoaviacijsko učilište ljetaka u Orenburgu, postao je letač-istrebitelj. Kosmos tada se činio fantastičnim, ali je iskustvo i hladnokrvnost mladog pukovnika privukli izbornike.

Odabir i gagarinska smijeha

1959. godine u SSSR je započeo tajni nabir u prvi odred kosmonauta. Kriteriji su bili strogi: godine do 35, visina ne više od 170 cm (iz razloga zbog dimenzija broda «Vostok»), izvrstan zdravstveni stanje, idealna letačka pripravka i težina do 72 kg. Od tri tisuću kandidata je izabrano 20 ljudi, a zatim šest, koji su počeli s zadnje treninuge.

Gagarin nije bio najjači fizički. Na primjer, Herman Titov je pokazivao bolje rezultate u centrifugi i termokameri. Ali Gagarin je imao ono što nije moglo biti izmjereno — nevjerojatnu psihološku izdržljivost, veselost, skromnost i privlačnost. Na zatvorenom sjednici Državne komisije je ga odobrili za pilota prvog «Vostoka». Titova su ostavili za dublera.

Tajni let: «Krenimo!»

12. travnja 1961. godine u 9:07 sati po moskovskom vremenu (6:07 UTC) sa kosmodroma Bajkonur je startala raketa nosač «Vostok‑K» sa brodom «Vostok‑1». Gagarin se nalazio unutar sferične kapsule skoro potpuno automatski — sustav je bio dizajniran tako da isključi greške pilota. Međutim, u bilo kojem trenutku kosmonaut je mogao deblokirati omot s kodom ručnog upravljanja.

Pred startom Gagarin je rekao frazu koja je postala legendarnom: «Krenimo!». Na orbiti je proveo 108 minuta, napravivši jedan krug oko Zemlje. Maksimalna visina leta — 327 km. U vrijeme bez težešćine kosmonaut je redovno prijavljivao na Zemlju o svom stanju, pio vodu i vodio zapisnik u borbenu dnevniku.

Spust i trijumf s pristavkom «tajno»

Spusni aparат je ušao u atmosferu, ali na visini oko 7 kilometara Gagarin se katapulirao — po pravilima Međunarodne avijacijske federacije (FAI) let se smatrao samo u slučaju slijeđenja unutar broda. Da bi je rekord bio službeno registriran, ovu detalj su sakrili nekoliko desetljeća.

Gagarin je sletio na parašutu blizu sela Smelovka u Saratovskoj oblasti. Prvim ga su sretali žena lesnika i njezina unukinja. Zatim su došli vojnici.

ТАSS je izdao hitno obavijest. Svijet je izahao u očaj: čovjek je bio u kosmosu i vratio se živim. Za Sovjetski Savez je to postalo ne samo naučno-tehnološka pobjeda, već i najjača ideološka oružje tijekom hladne ratove.

Mjegovno putovanje i narodna ljubav

Samo nakon leta Gagarina su ga očekivali triumfalni putovanja po desecima zemalja. Gašali su ga kraljevi i predsjednici, darivali mu avione i zlatne ključeve od gradova. U Londonu je kraljica Elizabeta II prekršila etiket i fotografirala se s njim za ručak, nazivajući ga «ne zemaljskim čovjekom». Smijeh i jednostavnost Gagarina su rasplavili ledo hladne ratove, iako je sam on priznavao: teška dužnost posla mira ga je umoravao.

1962. godine je izabran za zastupnika Vrhovnog sovjeta SSSR-a, a 1963. godine je dobio naslov pukovnika. Međutim, za nove kosmičke letove ga su sve manje pripremali: vodstvo zemlje ga je čuvalo svog glavnog heroja.

Tragodijska smrt i verzije nesreće

27. ožujka 1968. godine Jurij Gagarin zajedno s letačem-instruktorem Vladimirom Serěginom su se slomili tijekom treninginskog leta na MiG‑15UTI u blizini sela Novosjolovo Vladimirskoj oblasti. Istraživanje je vodio general-pukovnik avijacije, budući kosmonaut Gheorgij Beregovoj. Komisija nikada nije postavila jedinstveni razlog: spominjali su složene meteorološke uvjeti, nagli manevar da bi se izbježao sudar s meteorozondom i čak i tehničku grešku pilotažu.

Naslijeđe prvog kosmonavta

Yuri Gagarin ostaje ne samo historična ličnost. 2026. godine se obilježava 65. obljetnica njegovog leta, a njegovo ime je uvečano u desetkama spomenika, bulvara, naučnih centara i čak u krateru na obratnoj strani Mjeseca. Najvažnija zaslužnost Gagarina je dokazati da je kosmos pod vošću čovjeka i otvoriti eru pilotiranih letova. Njegove 108 minute su inspirirale tisuće ljudi na Zemlji da postanu inžinjeri, znanstvenici, istraživači.

«Kružeći Zemlju na brodu-kosmici, vidio sam kako lijepa je naša planeta, — pisao je Gagarin. — Ljudi, čuvajmo i povećavajmo tu ljepotu, a ne uništavajmo je». Ova riječ danas zvuči kao zapovijest.