Unutrašnja sloboda. Riječi koje govorimo s bogoslužjem. Tražimo je, bojimo se je, gubimo je i pronađemo ponovo. Ali što ona zapravo znači? Sloboda od čega? Sloboda za što? I najvažnije — je li dostupna? Unutrašnja sloboda nije odsustvo ograničenja. To je sposobnost birati reakciju na ograničenja. To je umijeće reći «ne» tome što ne odgovara vašoj esenciji, i «da» tome što joj odgovara. To je stanje u kojem niste robovi svojih straha, želja ili stranih mišljenja.

Što je unutrašnja sloboda

Unutrašnja sloboda nije anarhija. To nije «radim što želim» u svakom trenutku. To je više «izabiram ono što stvarno želim, a ne ono što od mene očekuju». To je umijeće razlikovati vaše istinske želje od onih što su vam navještane. To je sposobnost biti u kontaktu sa sobom, čak kada svijet oko vas vriše drugo. Unutrašnje slobodan čovjek ne buni se zbog bune. On djeluje iz unutrašnjeg suglasja. Može se pokorniti pravilima, ako ih smatra razumno. Ali nikada ne pokorni iz straha.

Vanjska sloboda vs unutrašnja sloboda

Često zamišljamo ta dva pojma. Vanjska sloboda je odsustvo fizičkih ograničenja: pravo kretanja, biranja posla, izražavanja mišljenja. To je važno, ali to ne garantira unutrašnju slobodu. Možete biti politički zatvorenik i ostati unutrašnje slobodan. Možete biti milijarder i biti robov svojih navika. Unutrašnja sloboda je sloboda od psiholoških zavisi. Od straha osuđenja, potrebe za odobrenjem, stalnog uspoređivanja s drugima. Vanjski uvjeti mogu se mijenjati, ali unutrašnja sloboda je ono što ostaje s vama, ako ju ste pronašli.

Prepreke na putu ka unutrašnjoj slobodi

Glavna prepreka je strah. Strah odbijanja, strah neuspjeha, strah biti nepoznat. Ovješćujemo se maskama kako bismo ispunili očekivanja. Govorimo ono što od nas očekuju. Radimo poslove koje ne volimo. I postepeno prestajemo čuti naš glas. Druga prepreka je privrženost «ulogama». Ovješćujemo se s tim što radimo, koliko imamo novca, koje imamo položaj. Kada te vanjske opore propade, osjećamo prazninu. Treće je navika. Habituju se na neslobodu, kao na staru i neudobnu odjeću. Ona grli, ali je ne skidamo, jer se bojimo hladnoće.

Kako dobiti unutrašnju slobodu

Prvi korak je početi slušati sebe. Za to je potrebna tišina. Ne fizička, već unutrašnja. Prestati zaglašavati sebe zvukom novina, društvenih mreža, razgovora o stranim. Počnite voditi dnevnik. Postavljajte se pitanja: «Što stvarno osjećam? Što stvarno želim?». Ne brzite s odgovorima. Drugi korak je učiti govoriti «ne». Ne agresivno, već tvrdo. «Ne, neću raditi ono što protiči mojim vrijednostima». Počnite s malog — odbijte neugodno poziv, višak posla. Treći korak je prihvatiti vašu odgovornost. Unutrašnja sloboda nije samo prava, već i odgovornost za vaš izbor. Ne možete biti slobodan i prebacivati krivnju na druge.

Unutrašnja sloboda i odgovornost

Čini se paradoksnim, ali sloboda i odgovornost su nerazdvojivi. Kada ste slobodni, ne možete reći «me su prisilili». Vi ste izabrali. I vi odgovarate za posljedice. To je strašno. Lepše je biti žrtvom okolnosti. Ali upravo prihvaćanje odgovornosti vas čini stvarno slobodnim. Vi prestajete tražiti krivce i počinjete tražiti rješenja. Odgovornost ne gubi, ona oslobađa. Jer razumijete: sve je u vašim rukama.

Unutrašnja sloboda i odnosi

Unutrašnje slobodan čovjek se ne boji bližine. On se ne rastopio u drugog, ali ni ne gradi zidove. Može biti ranjen, jer njegova samosvojnost ne ovisi o odobrenju partnera. Može otpustiti, ako su odnosi postali toksični. On ne manipulira ni ne dopušta manipulaciju nad sobom. Unutrašnja sloboda u odnosima je umijeće biti blizu, ne gubeći se. To je ples, gdje svatko održava svoj centar.

Primjeri iz života i književnosti

U književnosti unutrašnja sloboda često se pokazuje kroz likove koji se suprotstavljaju sistemu. Ne buntari, već ljudi koji održavaju svoje dostojanstvo. Na primjer, Sokrat, koji je odabrao smrt, ali nije predao svoje uvjerenja. Ili likovi Dostojevskog, koji u zatvoru i na katorgi ostaju ljudima. U životu primjeri su ljudi koji mijenjaju profesiju u 50 godina, odlaze iz odnosa koji ih dušu, putuju sami. Oni ne traže odobrenje, oni traže sebe.

Završetak: sloboda kao izbor

Unutrašnja sloboda nije trajno dane stanje. To je izbor koji činimo svaki dan. U svakom trenutku možemo izabrati: podrediti se strahu ili povjerovati se sebi. To zahtjeva hrabrost i praksu. Ali to je moguće. I to je jedina sloboda koju vam ne mogu uzmci. Jer ona je unutar vas. I dok ju osjećate, ostajete sami.

Постоянный адрес данной публикации: