A. I. Gercen i Engleska: „Slobodna ruska tribina“ na obalama Temze

Uvod: „London – jedino mjesto“

Za Aleksandra Ivanoviča Gercena (1812.-1870.), revolucionarnog demokrata, filozofa i publicista, Engleska nije bila samo zemlja emigracije, već jedinstvena povijesna i intelektualna laboratorija u kojoj je proveo 12 godina (1852.-1864.) – najplodonosniji period svog života. Njegov odnos prema Engleskoj bio je duboko ambivalentan: bila je i citadela mrskog mu buržoaskog svijeta, ali istovremeno utočište koje mu je osiguralo slobodu govora nedostižnu na kontinentu Europe. Engleska je postala fizičko i simbolično mjesto s kojeg je propovijedao Rusiji, stvarajući fenomen „Slobodne ruske štampe“.

Engleska kao „politički kovčeg“ i utočište

Nakon poraza revolucija 1848.-1849. u Europi, Gercen, razočaran i progonjen, našao se u političkom ćorsokaku. Engleska, sa svojim zakonom o pravu na azil i odsustvom cenzure, postala je njegovo spasenje.

Presedan: Britanska vlada, unatoč svojoj konzervativnosti, odbila je izručiti Gercena ruskim vlastima, unatoč diplomatskom pritisku. To je bilo u skladu s tradicijom pružanja azila političkim emigrantima (kao što su ranije karboni ili sudionici poljskih ustanaka).

Značaj: Ta sigurnost bila je temelj cijelog njegovog daljnjeg djelovanja. U pismu je istaknuo: „London je jedino mjesto gdje se danas može živjeti... ovdje postoji sloboda govora i na to se ne obraća pažnja“.

Kritika „svijeta trgovaca“: Gercen – analitičar engleskog društva

Gercen je pristupio Engleskoj kao pronicljiv društveni mislilac. Njegove procjene, iznesene u pismima i esejima (kasnije uključenim u „Bilo i misli“), bile su nemilosrdne.

Fetišizam vlasništva i „malograđanstvo“: U Englezima, posebno u srednjoj klasi, vidio je trijumf „malograđanstva“ (filistinism) na globalnoj razini. Za njega je Engleska bila kraljevstvo utilitarnog proračuna, kulta udobnosti i svete privatne svojine, što je, po njegovom mišljenju, ubijalo visoki idealizam i duhovni polet.

Licemjerje i farizejstvo (cant): Gercen je oštro kritizirao englesko farizejstvo – formalnu, licemjernu moralnost koja prikriva sebične interese. Iritiralo ga je spajanje vanjske respektabilnosti sa socijalnom ravnodušnošću.

Društvene kontrasti: Primjećivao je monstruozni ponor između bogatstva i siromaštva, opisujući londonske četvrti siromaštva jednako živo kao Engels u „Položaju radničke klase u Engleskoj“. Engleska politička sloboda, po Gercenu, bila je privilegija imućnih klasa.

Primjer njegove kritike: Opisujući Hyde Park kao simbol engleske slobode gdje su se mogli okupljati govornici, Gercen je odmah dodavao da je ta sloboda samo dekoracija koja ne dira u temelje društvenog poretka. Nazivao je engleski ustav „slobodom unutar neslobode“.

Engleska kao platforma za „ruski glas“: Slobodna ruska tiskara

Upravo u Londonu Gercen je ostvario svoj glavni projekt, nemoguć nigdje drugdje u svijetu.

Osnivanje Slobodne ruske tiskare (1853.): U uvjetima potpunog informacijskog vakuuma između Rusije i Europe, Gercen je stvorio kanal izravne, necenzurirane komunikacije. Prvim izdanjima bili su proglas „Jurjev dan! Jurjev dan!“ i zbirka „Polarna zvijezda“ (obnova almanaha dekabrista Riljeva).

„Zvono“ (1857.-1867.): Najpoznatije izdanje. Ove novine, koje su izlazile najprije jednom mjesečno, a zatim češće, postale su međunarodni senzacija. Tajno su se unosile u Rusiju i čitale su ih sve slojeve – od studenata i činovnika do cara Aleksandra II. i visokih dužnosnika, koji su iz njih saznali o zloupotrebama na terenu.

Uloga Engleske: Britanski zakoni štitili su tiskaru od zatvaranja. Engleska pošta i razvijeni sustav komunikacija omogućavali su uspostavu veza s kontinentom Europe i krijumčarenje tiraža u Rusiju. London je bio idealan centar za takvu djelatnost.

Zanimljiva činjenica: Uredništvo „Zvona“ i Gercenov stan na Avenue Road 92 (2) u londonskoj četvrti Paddington postali su mjesto hodočašća ruskih i europskih radikala. Tu su boravili Karl Marx, Giuseppe Mazzini, francuski socijalisti. Londonska kuća postala je prototip „štab“ ruske revolucionarne misli u inozemstvu.

Utjecaj engleskog života na Gercenove ideje: „ruski socijalizam“ i kritika Zapada

Život u Engleskoj nije samo dao Gercenu alate, već je utjecao i na sadržaj njegovih ideja.

Produbljivanje razočaranja u „zapadni“ put: Promatrajući englesko buržoasko društvo, Gercen se konačno uvjerio da je zapadni razvojni put s parlamentarizmom i kapitalizmom ćorsokak za Rusiju. Njegova poznata formulacija „S jedne i s druge strane – đubre!“ odnosila se upravo na dvije strane La Manchea: na reakcionarnu, stagnirajuću Rusiju i bešćutnu, malograđansku Europu.

„Ruski socijalizam“: Ovo razočaranje potaknulo ga je na razvoj teorije „ruskog socijalizma“, zasnovanog ne na proletarijatu i klasnoj borbi (kao kod Marksa), već na ruskoj seljačkoj zajednici (miru). Englesko iskustvo postalo mu je anti-model, od kojeg je polazeći gradio utopijski lik nekapitalističke budućnosti Rusije.

Engleski empirizam vs. njemački idealizam: Gercen, sam bivši hegelijanac, u Engleskoj je cijenio praktičnost i empirizam engleske misli. To ga je učvrstilo u poziciji realističkog skepticizma i odbacivanja apstraktnih, od života odvojenih doktrina (za što je kasnije kritizirao i Černiševskog).

Trauma i samoća: „tuga slobode“

Paradoksalno, sloboda dana od Engleske za Gercena se pretvorila u duboku osobnu krizu. Osjećao se kao usamljeni glas u pustinji. Stara Europa ga nije razumjela, a u Rusiji je njegov glas, koji je dopirao iz „zemlje neprijatelja“ (posebno nakon početka Krimskog rata), izazivao pomiješane osjećaje. Njegov poznati članak „Vixerunt!“ („Oni su završili!“) bio je krik očaja čovjeka slobodnog da govori sve, ali nesposobnog biti saslušan onako kako je želio.

Zaključak: London kao „Cape Canaveral“ ruske slobodne misli

Engleska za Gercena nije bila predmet slijepog divljenja (kao za anglofile), već složen, kontradiktoran instrument povijesnog djelovanja. Pružila mu je tri ključna resursa:

Fizičku sigurnost (pravo na azil).

Tehnološku i pravnu mogućnost za bez presedana izdavački projekt.

Konkretnu društvenu podlogu za konačno oblikovanje njegove kritike zapadnog kapitalizma i teorije „ruskog socijalizma“.

Gercen je koristio London kao startnu platformu za pokretanje „Zvona“ – prvog u povijesti redovnog necenzuriranog ruskog medija, koji je desetljeće bio savjest i tribina za cijelu misleću Rusiju. Njegov odnos s Engleskom je priča o produktivnoj upotrebi tuđeg okruženja za strogo nacionalne ciljeve. Dokazao je da se čak i duboko kritizirajući zemlju boravka može učiniti njezinim teritorijem služenja svojoj domovini, pretvarajući „citadelu buržoazije“ u tvrđavu slobodne ruske riječi. U tome je jedinstvenost i veličina njegove londonske epopeje.

Permanent link to this publication: