To nije samo uključeno promatranje. Metod predlaže dugotrajnu radu (desetci sastanaka) s grupom aktivista društvenog pokreta (npr. radnika tvornice koja je okupirala tvornicu, ili učesnika ekološkog protesta).

Pručevalci nisu neutralni promatrači. Oni aktivno «intervuju», suočavajući učesnike grupe jedni s drugima, predlažući im analizirati svoje vlastite djelovanja, otkrivati njihove skrivene motive i sukobe. Cilj je sprovocirati grupu na samou analizu (self-analysis) i pomoći joj formulisati vlastitu identitetu, ciljeve i predstave o protivniku, to jest pretvoriti se iz jednostavne društvene grupe u pravu historijsku djelovanje.

Tako, sociolog postaje ne ekspert koji objašnjava djelovanje ljudi, već «posrednik» ili «režiser» koji pomaže aktorima osvojiti vlastiti glas i postati tvorcima vlastite povijesti. Znanost ovdje služi ne odvajanom znanju, već emancipaciji.

Interesantan činjenica: Jedan od najpoznatijih slučajeva primjene metoda sociološke intervencije — istraživanje Turana i njegove ekipe pokreta studenata i radnika u maju 1968. godine u Francuskoj. Turan je u tim događajima vidio ne političku revoluciju, već kulturalnu revoluciju, rođenje novog tipa društvenog sukoba, usmjerenog na kontrolu nad načinima komunikacije, obrazovanja i svakodnevnog života, to jest nad «istoričnosti».

Diagnoza suvremennosti: programa i tržište

Turen analizira suvremeno društvo kao pol borbe dva glavna «logike» ili «aparata», koja su potiskuju stvaranje Subjekta:

Logika Tržišta (ekonomski modernizacija): Globalni kapitalizam, koji sve svodi na proizvod, potrošača i ekonomsku efikasnost. On uništava kolektivne identitete i društvene veze.

Logika Program (tehnokratska racionalnost): Vlast eksperta, birokrata, menedžera i algoritama, koji žele vladati svim sferama života (od obrazovanja do zdravstva) po kriterijima produktivnosti i kontrole.

Te dvije logike, često sukobljavajući se međusobno, tvore sistem dominacije koji isključuje čovjeka iz centra vlastitog života. Protiv njih, prema Turenu, stoji samo zahtjev biti Subjektom — to jest bićem sposobnim kombinirati racionalnost alatomskih djelovanja s zaštitom vlastite osobne i kolektivne slobode i identiteta.

「Sociologija nakon sociologije」u globalnom kontekstu

Projekt Turana je odgovor na izazove s kojima se sociologija suočila na kraju 20. stoljeća:

Kriza marksizma i teorija temeljenih na pojamu「društvo」.

Porast postmoderne s njezinim relativizmom i odbijanjem「velikih narativa」. Turan odbija postmodernistički raspad smisla, ali prihvaća njegovu kritiku totalizirajućih teorija. Njegov subjekt je pokušaj izgradnje novog narativa, ali ne totalnog, već osobnog i kolektivnog ujedno.

Individualizacija i fragmentacija: Turan predlaže koncepciju koja omogućuje analizu društva, ne odbijajući te procese, već stavljajući u njihovu središte borbu za subjektivnost.

Primjer utjecaja: Ideje Turana o društvenim pokretima kao glavnim aktorima historijskih promjena su imale ogroman utjecaj na proučavanje「novih društvenih pokreta」(ekološki, feministički, anti-globalistički). Njegov naglasak na kulturalnim sukobima i identitetima je predvodio「kulturalni okret」u socijalnim naukama.

Kritika i nasljeđe

Projekt Turana su kritikovali zbog:

Prekomjernog normativizma i moralizatorstva: Sociologija stvara rizik pretvoriti se u filozofiju ili propovijed o tome kako treba biti「dobri subjekt」.

Nedostatka jasnosti pojamа「Subjekt」: On balansira između filozofske abstrakcije i psihološkog pojamа, što komplicira njegovu operacionalizaciju u empirijskim istraživanjima.

Elitizam metoda:「Sociološka intervencija」je jako resursna zahtjevna i primjenjiva samo na male, aktivne grupe, što ograničava njeno korištenje.

Završetak:

Alen Turan u svojoj koncepciji「sociologije nakon sociologije」je izvršio radikalni epistemološki prekidanje. On je predložio preći:

Od proučavanja struktura do proučavanja djelovanja.

Od analize integracije do analize sukoba kao stvarajuće sile.

Od figure pojedinca, determiniranog društvom, do figure Subjekta, borbe za vlastito samoodređenje.

Od uloge sociologa kao neutralnog učenika do uloge posrednika i učesnika u procesu društvenog stvaranja.

Projekt njegov — to nije samo nova teorija, već poziv za humanizaciju socijalnih nauka, njihov povratak na službu ljudskoj slobodi. U svijetu gdje globalne snage tržišta i tehnokracije izgledaju besmogućim, Turan podsjeća da je povijest još uvijek u tijeku, a stvara se u svakodnevnim sukobima, gdje ljudi mogu — i moraju — odštiti svoje pravo biti ne gredama, već autorima vlastite života.「Sociologija nakon sociologije」je sociologija nade, usredotočena na krhko, ali nerušivo ljudsko strastanje za slobodom i priznanjem.

Постоянный адрес данной публикации: