Predstavite si: vi ste prva teniski raketa svijeta, osvojili ste utakmicu na Wimbledonu, izišli ste na kort kako bi pozdravili publiku, a vaša suza čeka vas u hotelu. Ne na tribinama, ne iza kulisa, ne u posebnom mjestu za domaće životinje. Jednostavno čeka. Za Arinu Soboljenko, koja putuje sa svim svijetom sa svim svom kavaler-kinz-čarlsom po imenu Ash, ova stvar postaje glavna bolna Wimbledona. «Mi je boli ostavljati ga samog u kući, jer se stvarno jako privija i pati, ostajući sam», — priznaje teniskica. Ali organizatori najstarijeg teniskog turnira svijeta ostaju nepokoleni. Suton na Wimbledon ne dopuštaju. I ovaj zakon ima barem tri čvrste razloge koji se korijenjuju duboko u prošlosti.
Wimbledon nije samo turnir. To je hram tenisa, gdje svaka tradicija je sveta. I zabranu domaćih životinja smatramo jednom od najstarijih. Gotovo pola vijeka, All England Lawn Tennis and Croquet Club drži strično pravilo: nema suza na teritoriju. Ovo pravilo se odnosi na sve — igrače, gledatelje, goste i čak i novinare. Turnir koji je do 2023. godine zabranjivao igračima nositi bojano ili crno donje rublje, ostaje nepokolen u pitanju pravila. I zabranu suza je samo jedno od čvorova ove konzervativne petlje.
Međutim, u zadnjih godina ovaj zakon je postao pod metom. sveočno počelo s «Roland Garros» — Otvorenim prvenstvom Francuske, gdje su organizatori ne samo dopustili igračima da nose suze, već su stvorili za njih stvarni servis: posebni vođari, sitters i čak i službene akreditacije za životinje. Mira Andreeva, koja je osvojila «Roland Garros» 2026., slavila je pobjedu na korту zajedno sa suzom — i te slike su proletele cijeli svijet. Nakon toga mnogi su očekivali da će i Wimbledon usporiti. Ne očekivali su.
Zašto pa organizatori Wimbledona tvrdo drže se ovog pravila, unatoč molbama igrača i kritici najvećih teniskih legenda, uključujući 18-kratnu prvakinju Martinu Navratilovu, koja je nazvala objašnjenja Wimbledona «izgovorom»? Odpovjet leži u tri faktora.
Prva i najvažnija razlog je trava. Wimbledon je jedini turnir Velikog šлемa koji se održava na travnom pokrivenju. I ova trava nije samo travnjak. To je pažljivo održavano, izmjereno do milimetra pokrivenje koje zahtijeva cjelogodišnji održavanje. Sutonje noge mogu oštetiti ne samo korte, već i okolna polja, uključujući slavni Holm Henman, gdje gledatelji sjede na travi tijekom utakmica. Organizatori se brinu da bi jedina suza mogla ostaviti trag koji će biti primjetan na idealnoj zelenoj površini. «To nije samo korte, već i polja. To ne odgovara suzama, travi i javnim prostorima», — objasnio je novinar John Vertheim.
Drugi razlog je stroge kvarantne zakone Velike Britanije. Ujedinjeno Kraljevstvo je uvijek slavilo žestokim pristupom uvozu životinja. Čak i ako je suza došla iz zemlje s blagopolučnom epidemiološkom situacijom, procedura uvoza zahtijeva mnogo dokumenata, vakcina i ponekad čak i kvarant. Organizatori Wimbledona ne žele uzeti na sebi odgovornost za provođenje ovih pravila za desetke životinja koje bi mogli doći s igračima. Jednostavno je lakše zabraniti sve — i ne brinuti se.
Treći razlog je sam duh Wimbledona. Turnir koji je započeo 1877. godine uvijek je bio konzervativan i cеремonijalan. Beli odjevnik, kraljevska ложa, tišina tijekom izvlačenja — sve to je dio jedinstvene atmosfere. I zabranu suza je također dio te atmosfere, kao i voća sa smetanom. Direktor kluba Sally Bolton je potvrdila: pravila će ostati nepromijenjena. «Ova politika djeluje već godinama i ne bi trebala izazivati nezadovoljstvo među igračima», — rekla je.
Zabranu na Wimbledonu ne smatramo apsolutnom. Na teritorij kluba se dopuštaju službene suze — suze-povodioci, suze-pomoćnici za ljude s ograničenom pokretljivošću, za slaboslušnike, suze koje reagiraju na napade epilepsije i suze za ljude s autizmom. Za njih je posebno izgrađena zona na gornjem dijelu terase Aorangi. I iza Holma Henmana postoji posebna zona za izvodnju službenih suza s bazenom i toaletom. Ali za domaće životinje — stroga zabranja.
Ovaj kontrast je posebno izražen na pozadini «Roland Garrosa», gdje su organizatori otišli na sreću igračima i stvorili pravi raj za suze. Tamo su životinje dobivaju akreditacije, za njih se brinu profesionalni sitters, a igrači mogu vidjeti svoje četveronogi prijatelje odmah nakon utakmica. Na Wimbledonu, čak i legendarnu Martinu Navratilovu 2025. godine nisu dopustili u restoran s suzom.
Spor oko suza na Wimbledonu nije samo rasprava o domaćim životinjama. To je sudaranje dva svijeta: tradicionalnog, konzervativnog Wimbledona i modernog, fleksibilnog tenisa, gdje igrači putuju sa obiteljima i životinjama, a turniri se bore za naslov najdruštvenijeg. Arina Soboljenko, koja naziva šetnje s Ashom «svojevrsnom meditacijom», predstavlja novo generaciju teniskih igrača, za koje je život na turniru ne samo kort, već i osobno prostor, komfort i emocionalna podrška.
«To je samo malo puškasto biće koje uvijek želi objacanja i ljubavi», — kaže ona. I u tim riječima — cijela filozofija: sportaši su također ljudi, i oni trebaju podršku, čak i ako je ta podrška u vidu četiri noga i mokrog nosa. Za sada, Wimbledon nije spreman za te promjene. Ali, možda za nekoliko godina i ta tradicija će pasti — kao zabranu bojane odjeće, koja je nastala s krovom nad Centralnim korutom. Na kraju, čak i najsvetiji običaji kada god se mijenjaju. Ali za sada — nema suza.
Новые публикации: |
Популярные у читателей: |
Новинки из других стран: |
![]() |
Контакты редакции |
О проекте · Новости · Реклама |
Сербская цифровая библиотека © Все права защищены
2014-2026, LIBRARY.RS - составная часть международной библиотечной сети Либмонстр (открыть карту) Сохраняя наследие Сербии |
Россия
Беларусь
Украина
Казахстан
Молдова
Таджикистан
Эстония
Россия-2
Беларусь-2
США-Великобритания
Швеция
Сербия