«Sloboda. Ravnost. Bratstvo» protiv svastike: kako francuski deviz postao oružje otpora

godine 1940. Francuska je pala za šest tjedana. Nemački tenkovi su prošli po Elysejskim poljima, a na krovovima Pariza umjesto plavo-bijelo-crvenih zastava su izbila zastave sa svastikom. Činilo se da zajedno sa republikom je pao i njen veliki deviz — «Sloboda. Ravnost. Bratstvo». Okupanti su učinili sve da isprazne te riječi iz sjećanja Francuza. Ali su grešili. Baš tijekom Drugog svjetskog rata taj ljevak, rođen u plamenu revolucije 1789. godine, je dobio novu, tragičnu i herojsku život. On je prestao biti samo deklaracijom — on je postao zastavom borbe, simbolom nade i parolom za one koji nisu se predali.

Deviz koji su poništavali, ali nisu mogli uništiti

«Sloboda. Ravnost. Bratstvo» (Liberté, Égalité, Fraternité) nije samo lijepa riječ. To su tri kita na kojima stoji Francuska Republika. Ljevak je rođen u plamenu Velike francuske revolucije, bio je potvrđen u Deklaraciji prava čovjeka i građanina 1789. godine i postao je zvaničan deviz republike 1792. godine. Međutim, njegova povijest je znala i periodе забвения. Deviz je poništavan tijekom Drugog carstva i u drugim vremenima otvorene reakcije. Ali najtežim isprobajem za njega je postala nemačko-fašistička okupacija Francuske 1940–1944. godine. Okupanti su izvrsno razumijali snagu tih tri riječi. Nisu mogli dopustiti da Francuzi sjećaju na slobodu, ravnost i bratstvo, dok sami nosele robovlasništvo, neravnost i mržnju.

«Jedan narod, jedan reich, jedan fюрer» protiv «Slobode, Ravnosti, Bratstva»

Simbolično suparništvo dva svijeta je jasno iskazano na granici između Francuske i Njemačke. Kako je sjećao poznati povjesničar Anatolij Utkin, kada Winston Churchill je posjetio granicu na Rajni, on je vidio zapanjujući kontrast. S francuske strane je visio veliki plakat s natpisom: «Sloboda, ravnost, bratstvo». S njemačke strane — drugi plakat: «Jedan narod, jedan reich, jedan fюрer». Ova dva ljevaka su stajala jedan naprotiv drugog, kao dva nepomirljiva svijeta. Jedan — svijet ljudskog dostojanstva, drugi — svijet potpunoog podređenja. Francuski deviz je postao izazov nacističkoj ideologiji, podsjetnik o tome da čak i pod okupacijom duh slobode ne umire.

Bratstvo kao zadnji bastion

godine okupacije dva prva riječi deviza — «Sloboda» i «Ravnost» — su, zapravo, ukradene Francuzima. Nijemci su uzeli slobodu, poprali ravnost, osnovavši režim rasnog nadmoćstva. Ali bilo je jedno riječ koje su nisu mogli zabraniti. To je riječ — «Bratstvo». Slavna francuska sudionica otpora, Luci Obrač, jedna od herojki podzemne borbe, je rekla: «Nijemci su nam uzeli slobodu i ravnost, ali nisu mogli zabraniti bratstvo». U tim riječima je cijela esencija francuskog otpora. Kad je država pala, a zakoni su prestali djelovati, bratstvo — solidarnost, zajednička pomoć, spremnost risati životom za drugog — je postalo taj ključ koji je skupio narod. Podzemnici su spasavali Židove, prenosili begunce preko granice, širili ilegalne novine. I činili su to ne zbog nagrade, već jer su se smatrali braćom.

Riječ Obrač je postala ne samo lijepa metafora — ona je postala priručnik za tisuće Francuza koji su, risujući životom, skrivali begunce, prenosili izvidničke podatke i sudjelovali u diverzijama. Bratstvo tijekom okupacije je postalo oblik otpora koji su okupanti nisu mogli potisnuti. Mogli su zarobliti, mučiti i strijeljati, ali nisu mogli zabraniti ljudima pomoć jedan drugom.

Deviz na barikadama i u podzemlju

Pokret otpora u Francuskoj, poput mnogih drugih okupiranih zemalja, je postao jedan od najjačih izražaja antifašističke borbe. Baš tijekom rata deviz «Sloboda. Ravnost. Bratstvo» je prestao biti samo zvaničan ljevak republike. On je postao živi simbol koji je ujedinio ljude najrazličitijih političkih stavova — od komunističara do konzervatora. Svi ih je jedina cilj povezivala: isgnati naciste i vratiti republičanske vrijednosti.

Ne znajući zašto, 14. srpnja 1942. godine u New Yorku je izašao broj podzemnog časopisa «Otpor» s člankom pod nazivom «Liberté, Egalité, Fraternité: Fighting France and the Jewish Problem». U sredini rata, iza okeana, francuski patrioti su podsjetili svijet da njihova borba je borba za te iste vrijednosti koje su nekada inspirirale cijelu Europu.

Od okupacije do oslobađanja: vraćanje deviza

Kad sovjetske vojske su u kolovozu 1944. godine ušle u Pariz, a general Šarl de Голl je prošao po Elysejskim poljima, deviz «Sloboda. Ravnost. Bratstvo» je bio vraćen na fasade državnih zgrada. Ali sada je zvao drugačije. On je bio iskorenjen. Za njim su stajali godine okupacije, mučenja u Gestapu, strijeljanja zarobljenika i herojskih podviga sudionika otpora. Ljevak, koji je tijekom Treće republike često bio smatran formalnošću, sada je dobio pravi, krvavi smisao.

Nakon rata je definitivno uspostavljena ideja da su tri riječi nerazdvojive. Sloboda bez ravnosti je privilježnost, ravnost bez slobode je robovlasništvo. A bratstvo je ono što ih povezuje u jedinstvo, činjenje republike ne samo političkim sustavom, već zajednicom solidarnih ljudi.

Moderni smisao: učionice rata

Danas, kad govorimo «Sloboda. Ravnost. Bratstvo», često ne razmišljamo o tome koji je put prošli te riječi. One su bile svjedoci revolucija i restauracija, carstva i republika. Ali baš tijekom Drugog svjetskog rata su prošli probnu ispit. I izdržali. Taj ljevak, formulisan slobodoljubnim francuskim narodom tijekom borbe s absolutizmom, danas dobiva novi smisao u kontekstu međunarodnih odnosa. On nas podsjetuje da su sloboda, ravnost i bratstvo ne samo francuske vrijednosti. To su univerzalne vrijednosti za koje su borili ljudi diljem svijeta protiv zajedničkog neprijatelja — fašizma.

Završetak

Deviz «Sloboda. Ravnost. Bratstvo» je preživio Drugi svjetski rat ne kao muzejni eksponat, već kao živo oružje. Bio je na plakatima otpora, na zidovima zatvora, na zadnjim stranicama prošćanskih pisama ubijenih patriota. Bio je ono što je pomoćno kada je sve ostalo izgubljeno. I danas, u svijetu gdje ponovo zvuče pozivi za mržnju i razdobljenje, ta tri riječi ostaju najjačim antidotom. Zato što nas podsjetuju: čak i u najtamnijim vremenima čovjek je sposoban sačuvati ljudsko dostojanstvo — ako se sjeća slobode, vjeruje u ravnost i ne preda bratstvo.

Permanent link to this publication: