Kooperacija kao kreativna snaga: Aleksandar Bogdanov o organizaciji rada i novom društvu

U početku XX stoljeća, kada svijet je bio trzećan revolucijama, a kapitalizam je demonstrirao svoju žestoku logiku, jedan čovjek je predložio pogledati na povijest čovječanstva pod potpuno neočekivanim kutom. Ne kroz klasnu borbu, ne kroz promjenu formacija, već kroz organizaciju. Aleksandar Aleksejevič Bogdanov — filozof, ekonomist, liječnik, revolucionar i stvaratelj općeg organizacijskog znanosti — je vjerovao da ključ za budućnost leži ne u preuredjivanju vlasništva, već u preoblikovanju samog načina na koji ljudi zajedno rade, poznaju svijet i upravljaju sobom. njegove ideje o kooperativima i organizaciji rada, mnogo ispred svog vremena, danas zvuče zapanjujuće savremeno.

Protiv preudredenja: zašto kooperacija nije oportunizam

Bogdanov je započeo svoju karijeru kao jedan od vođa boljševisma, ali njegov put je na kraju bio različit od Lenjinovog. Razočaranje — u fundamentalnom razlikovanju u pogledima na to kako bi se socijalizam trebao graditi. Za razliku od Lenjina, koji je uložio na zauzimanje vlasti i diktaturu proletariata, Bogdanov je vidio glavnu snagu u radnom suradnji. U revolucionarnim godinama je iznio protiv preudredenja protiv kooperacije koje je bilo ukorenjeno u lijevim krugovima.

Mnogi revolucionari tog vremena su gledali na kooperativе svihom pogledom. Oni su smatrali da ta «uzkopraktična» rad, vezan za komercijalne račune i kompromisi, može sužiti raspon radnika, podrijetno njegovog borbenog idealizma. U kooperancima su vidjeli oportuniste, zauzete malim stvarima i ravnodušne prema višim idealima klasne borbe.

Bogdanov je očito odbacivao to prezrenje. On je dokazivao da posao u kooperativu daje radniku drugi, novi smisao i značenje, ne malo-komercijalno, već ozbiljno-socijalno. Za njega je kooperacija bila ne drugostepeno djelo, već izravna škola socijalizma. Samo u kooperativu radnik uči samostalno rješavati zajedničke zadatke, upravljati zajedničkim djelom, vidjeti vezu između svog rada i zajedničkog blaga. Bogdanov je šaljivo smijao se prema krupnim voditeljima koji nisu vidjeli u radnom suradnji temelj novog svijesti.

Opća organizacijska znanost: kako je izgrađen svijet

Bogdanovove pogledi na kooperaciju su bili samo dio njegovog velikog zamisa — stvaranja općeg organizacijskog znanosti, koju je nazvao tektologijom. On je postavio pred sebi zadatak koji i danas zapanjuje svojom smjelom: pronaći jedinstvene principе organizacije, koji djeluju u prirodi, društvu, tehnici i misljenju.

Izvorni punkt njegovog učenja je jednostavan i radikalan: svaka ljudska aktivnost objektivno je organizujuća ili dezorganizujuća. On je tvrdio da svaki proces — biti će li to izgradnja tvornice, znanstveno otkriće ili čak umjetničko stvaralaštvo — može se smatrati procesom organizacije. njegova ideja je bila da ujedini sve ljudske, biološke i fizičke znanosti u jedinstvenu sistem znanja na osnovi traženja zajedničkih organizacijskih principa.

Ovaj pristup je učinio Bogdanova jednim od pionira sustavskog pristupa u moderne znanosti. On je uveo pojam organiziranog kompleksa, koji je po smislu blizak današnjem pojamu sustava. On je formulirao zakon najmanjih, koji glasi: čvrstoća cijele petlje određuje njezin najslabiji čvor. On je također predhitao ideje koje su kasnije razvile u kibernetici i teoriji upravljanja.

Kolaborativni radnik i proleatarska kultura

Za Bogdanova, organizacija rada se ne sastoji samo iz tehničkih shema. Ona je probojana najglađim ljudskim i kulturološkim smislim. On je vjerovao da socijalizam nije samo nova ekonomčka sustava, već preoblikovanje cijelog društva po svom glavnom tipu, po svom obliku i slici. I taj novi tip društva mora nastati iz nove kulture — proleatarske kulture, probojane duhom radnog kolegialnog suradnje.

Bogdanov je uvjeren da radnički klasa nosi u sebi zarodak nove civilizacije. Ona, za razliku od buržoazije, je strana individualizmu i konkurenciji. njegova priroda je kolektivni rad, solidarnost, suradnja. Umjetnost koju treba proleteriatu, mora biti kolektivistička, obrazujuća ljude u duhu duboke solidarnosti, kolegialnog suradnje, blizak bratstva boraca i graditelja.

On je vidio zadatak socijalizma u tome da premađe fatalno djelovanje rada na organizacijski i izvršnički. Propast u buržoaznom društvu koja zaključuje vlast jednih i podredjenost drugih. Buduće društvo treba izgraditi na principu ujednjene, harmonično strukturne, kolegialne organizacije rada i poznavanja.

Suradnja umjesto subordinacije

Ova ideja prolazi kroz cijelu tektologiju Bogdanova. On odbacuje vidjeti u svijetu samo hijerarhiju i podredjenost. Čak i u biološkim sustavima, on vidi ne subordinaciju, već suradnju. U stanici, u ulju, u ljudskom kolektivu za njega uvijek radi isti princip: ujednavanje za postizanje zajedničkog rezultata. Kooperacija za Bogdanova nije samo oblik gospodarstva, već kreativna snaga koja prolazi kroz cijeli život.

On je inzistirao na tome da je suradnja, a ne konkurencija, temelj napretka. Organizacijski klas koji je nekada izvršavao stvarnu korisnu funkciju, po misli Bogdanova, se konačno razvija u klasu parazitnu, ako se njegova djelatnost ne podređuje zajedničkim ciljevima. Stvarni razvoj je moguć samo kad svi sudionici procesa — i organizatori, i izvršitelji — djeluju kao jednako pravni partneri u okviru kolegialne suradnje.

Učenje koje je ispred vremena

Bogdanovove ideje o kooperaciji i organizaciji rada nisu bile realizirane u sovjetskoj Rusiji. njegovo učenje je bilo proglašeno idealističkim i zaboravljeno na dulji period. Međutim, danas, u dobu mrežnih struktura, fleksibilnih proizvodnih postrojenja, kraudsourcea i otvorenih projekata, njegove ideje se vraćaju. Savremene teorije upravljanja, sustavni analiz, koncepcije samoorganizacije — sve to u nekoj mjeri se preklapaju s njegovim prosvjetama. On je pokazao da je kooperacija ne samo način vodenja poslovanja, već fundamentalni princip života, sposoban preoblikovati ekonomiju, kulturu i samog čovjeka. njegova opća organizacijska znanost još uvijek čeka na otkriće — ovaj put, možda već bez ideoloških šora.

Permanent link to this publication: