Carina daje dozvolu (izvorno ime - Rien à déclarer) je francuska komedija 2010. godine koja sa prvih minuta zarobljava absurdnošću događaja i nudi zradatača do kolika. To nije samo film o granici, već priča o tome kako dva susjeda koji se ne mogu izdržati jedan bez drugog, moraju ostati zajedno jer to naređuje Europa.

O čemu je zapravo film

Događaji se odvijaju na francusko-belgijskoj granici krajem 1992. godine[citation:4][citation:6]. Glavni junak je belgijski carinik Ruben Vandelvud (Benoît Poelvoorde). On je patološki mrzav prema Francuzima. Ne samo da ne voli, već izrazito je obojen francofobijom[citation:1][citation:8]. On sa posebnom energijom pretražuje vozila s francuskim plakatima, stvarajući kilometarske kolone, a noću tajno premješta carinske stolbe u dubinu francuske teritorije kako bi proširio Belgiju[citation:4].

njegov kolega-francuz na drugoj strani granice je Matijas Dukater (Danny Boon). Za razliku od Rubena, on je spokojan i dobar duša. Jedino je jedna problema: Matijas već godinu dana tajno sastaje sa mlađom sestrom Rubena - Luizom i planira joj dati prijedlog[citation:1][citation:8]. U takvoj situaciji jednostavno ne može postaviti kontakt sa budućim zetom - to je nemoguća misija.

A tu se još uvijek ulazi politika. 1993. godine zemlje Europske unije potpisuju Šengensko ugovore, koji otvaraju pasoski kontrol na granicama[citation:4][citation:6]. Statički carinski postovi su ukinuti, a umjesto njih stvaraju mobilne zajedničke belgijsko-francuske birge. Ruben i Matijas su prisiljeni postati partneri i patrolirati granicu u jednoj vozilu[citation:1][citation:5]. Imaju pred sebi zadatak da pređu granicu i popričnu polosu, učestvujući u sumnjivim operacijama za uhapsenje narkokontabandista i paralelno otkrivajući koji od njih je više nacionalista.

Tko je snimao i tko je igrao

Film je snimio Danny Boon - poznati francuski komik, autor superpopularne komedije «Bobro poržalovat» (2008)[citation:3][citation:4]. Scenarij je napisao zajedno sa svojom ženom Yael Boon[citation:4]. To je njihov drugi zajednički projekt, i oni su ići istim putem: ponovo su uzeli za osnovu oštri društveni konflikt i pretvorili ga u komediju pozicija.

Glavnu ulogu belgijskog francofoba Benoît Poelvoorde je odigrao tako izrazito, da su scenarij napisali posebno za njega[citation:6][citation:10]. njegov lik je karikaturalan nacionalista koji svaku malu stvar pretvara u priliku za demonstraciju nadmoći svoje nacije. Danny Boon, s druge strane, je odigrao privlačnog francuskog prostaka koji gleda na belgijskog susjeda sa snažnom smješkom[citation:9].

Interesantan fakt: snimanje se odvijalo na pravom belgijsko-francuskom carinskom postu, i prvi put u povijesti kinematografije, organizirana je pres konferencija za film još prije početka snimanja - velike su bile očekivanja javnosti[citation:1]. Budžet filma je iznosio 22 milijuna eura - dvostruko više nego u prethodnom filmu Buna[citation:1].

Što očekivati od gledanja

Humor u filmu je zasniven na tipičnoj francuskoj samosmijerci i šalovanju susjeda. Belgijanci u ovoj komediji su prikazani kao zaostali provincijali koji boguju svoju zemlju i sumnjaše prema svemu francuskom[citation:3]. Francuzi se predstavljaju kao vječno nezadovoljni i smatrajući se boljima od svih[citation:7]. Film je pun groteskih scena: na primjer, Ruben na potpunom ozbiljno dokazuje da belgijske vafle nisu hrana, već predmet nacionalne slavе.

Paralelno sa komičnom linijom razvija se i romanтиčka. Odnosi Matijasa i Luize se drže u tajnosti od Rubena, i kada se istina otkrije, situacija se nagreva do granice[citation:1][citation:9].

I, naravno, detektivna komponenta: u graničnoj zoni djeluje grupa narkokontabandista koja pokušava prebaciti veliku količinu robe. Ruben i Matijas, sasvim slučajno, postaju uključeni u operaciju za njihovo uhapsenje[citation:2][citation:6].

Glavna misao filma

Leitmotiv komedije je «granica unutar svake osobe». Tijekom filma Ruben i Matijas postepeno pronađu simpatiju jedan prema drugom, otkrivajući da su njihovi predrasudi bili samo stereotipi navučeni društvom i obitelji[citation:6][citation:7]. Kao što kaže jedan od likova, «svi ljudi su jednaki svima»[citation:6]. Ironija je da Ruben, koji uči sina mrziti Francuze, na kraju sam prekrši taj princip[citation:6].

Dakle, iako komedija ne igra po popularnosti sa «Bobro poržalovat», ona je postala toplom, duševnom i, najvažnije, doista smješnom[citation:3][citation:9]. To je odličan izbor za večer kada želiš odmoriti od ozbiljnih drama i jednostavno se smiješiti do srca.

Постоянный адрес данной публикации: