Putovanje Toma Sojera vanjskom: kako dječak iz Missisipija porobio Saharu

Kada razmišljamo o Tому Sojеру, pred očima nam se pojavljuje Missisipi, bezgranične prerije, tamne šume i mali provincijski grad, gdje svaki zid čeka svoju boju, a svaka pećina — svog istraživača. Ali malo ko zna da je Mark Twain jednom poslao svog najpoznatijeg junaka na putovanje koje je izlazilo mnogo iznad Amerike. Tom Sojer je bio van granica. I ne samo u Evropi — on je prešao Atlantik, preživio peščanu oluju, susretao se sa lavovima i vidio piramide. Njegovo zrakoplovno putovanje nad Saharom postalo je jedna od najneobičnijih i nedovoljno ocjenjenih stranica u Twenovom djelu. To putovanje nije samo avantura, već i parodija, filozofski dijalog i, naravno, sjajan primjer američkog humora.

Zrakoplov umjesto plota: kako je sve započelo

Godine 1894., nakon gotovo dva desetljeća nakon prvih avantura Toma Sojera, Mark Twain je objavio roman «Tom Sojer vanjskom» (Tom Sawyer Abroad). U središtu priče je i dalje ta ista nerozlučna trojica: Tom Sojer, Hekelberi Finn i njihov prijatelj Jim, oslobodjeni robljavac, kojeg čitatelji već poznaju iz «Avantura Hekelberi Fina». Na ovaj put heroji ne kreću niz rijeku, već prema gore — u nebo.

Sve počinje s tome što trojica odlučuje pogledati zrakoplov koji predstavlja nekakav čudovljan izumitelj u susjednom gradu. Ali naučnik se ispostavi ne samo ekcentričnim, već ludim: on otima Toma, Heka i Jima, kako bi oni postali svjedoci veličine svog izuma. Ali ubrzo izumitelj pade van boda tijekom oluje, i dječaci ostaju sami u upravljivom zrakoplovu. Tako započinje njihovo prisilno, ali zapanjujuće putovanje kroz Atlantski ocean u nepoznate zemlje.

Sahara: pesak, lavovi i američki humor

Umjesto da se sade na Europu, kao što je planirano, heroji se iznenada nađu u središtu pustine Sahare. To nije samo geografska greška — to je idealna scena za Twenovu satiru. Ovdje, između bezgraničnih peščara, Tom, Hek i Jim suočavaju se s opasnostima o kojima nisu mogli ni sanjati na obalama Missisipija. Imaju pred se peščanom olujom, susretaju se sa stajom lavova, spasavaju se od naoružanih gvozdara i patiju od žućute.

Ali Twen nije bio Twen ako bi pretvorio to putovanje u običan avanturistički roman. Cijela priča je probojena humором, ironijom i absurdom. Na primjer, kada izlaze iz šara da razmijere noge, ih odmah počinje prezirati lav, i moraju se brzo vratiti natrag. A sretanja s karavanima, mirazima i oazama predstavljaju se ne kao ozbiljna isprobavanja, već kao prilika za oštre dijaloge i šale nad europskim predstavama o Africi. Tom, naoružan komadima knjižnih znanja, pokušava objasniti događaje na naučnom načinu, ali njegove «teorije» uvijek se srušavaju o zdravi razum Heka i životnu mudrost Jima.

Filozofija na visini ptice

Jedna od glavnih osobina «Toma Sojera vanjskom» je ne toliko zaplet, već dijalozi. Twen koristi putovanje kao priliku za stalne filozofske i naučne rasprave između likova. Tom, koji je pročital mnogo knjiga, pokušava raspravljati o astronomiji, geografiji i fizici, ali njegova znanja su površna i često smješna. Hek, koji ne umije čitati, ali posjeduje prirodnu smekalku, stalno postavlja Toma u tупик jednostavnim, ali neodoljivim argumentima. A Jim, bivši robljavac, unosi u te rasprave svoju jedinstvenu perspektivu, zasnovanu na životnom iskustvu, a ne na knjižnoj mudrosti.

Ove rasprave nisu samo zabava. Kroz njih Twen šali se nad slепom vjerom u autoritete, površnim obrazovanjem i samouverenosti onih koji se smatraju znalcima, ali zapravo ne razumiju svijeta. U isto vrijeme on tvrdi vrijednost praktičnog znanja, zdravog razuma i sposobnosti samostalnog razmišljanja. U tom smislu putovanje nad Saharom postaje metaforom za sam poznajanje — nelinearno, puno neočekivanih preokreta i uvijek zahtijevajući skeptičan pogled.

Piramide, Sfinks i biblijske starine

Putovanje junaka ne ograničava se samo na Sahraru. Oni preletavaju nad Egiptom, uživaju u piramidama i Sfinksu, a zatim se sade na planini Sinaj. Za Tвena to je bio prilika ne samo zabaviti čitatelja, već i na svom načinu «prepisati» povijest Svetog kraja, koju je sam posjetio tijekom svog slavnog putovanja opisano u «Prostacima vanjskom» (The Innocents Abroad). U toj knjizi Twen je šalio nad naivnošću američkih turista, a u «Tому Sojеру vanjskom» to čini putem svojih mladih junaka. Tom, na primjer, uvjereno ukazuje na ruine «žitnice Jozefa» i «skarabeja derviša», izdavajući svoje fanteze za povijesne činjenice.

Parodija na Jula Verna i avanturistički žanr

«Tom Sojer vanjskom» je mnogo u tome parodija na avanturističke romane Jula Verna, koji su bili nevjerojatno popularni krajem XIX stoljeća. Twen uzima sve kliše žanra — zrakoplov, daleke zemlje, egzotične opasnosti — i izvija ih naizvanu. njegovi junaci ne rade velika otkrića i ne spašavaju svijet. Oni samo pokušavaju preživjeti, stalno ulazeći u nelепe situacije. Umjesto slavlja nauka i napretka vidimo komičnu nesposobnost knjižnih znanja. Umjesto herojskih podviga — panično bijeg od lavova. Twen kaže čitatelju: ne uzimajte sve to previše ozbiljno, jer pravo avantura nije ono što je opisano u knjigama, već to što se događa u glavama njegovih likova.

Značenje putovanja: zašto Tom Sojer treba u Sahari

Na prvi pogled, slanje Toma Sojera u Saharu može se činiti stranim idejom. Što bi moglo biti zajedničko između dječaka iz američke šume i afričke pustine? Ali upravo u tome kontrastu i leži snaga djela. Tom, Hek i Jim — to je američki duh, prenesen u potpuno stranu sredinu. njihova reakcija na Saharu — to je reakcija Amerike na Stari svijet: mješavina zanimanja, nedovjere, šale i iskrenog uzbuđenja. Oni ne pokušavaju podrijetno evropskim putnicima, ostaju sami — sa svim svom govorom, logikom i nepristrasnim zapanjenjem.

Putovanje van granica i u Saharu postaje za Toma Sojera isprobavanjem izdržljivosti, ali ne fizičkom, već intelektualnom i moralnom. On suočava se sa svijetom koji se ne ukida u njegove knjižne sheme, i to ga nalaže — iako ne odmah — preispiti svoje pogledi. U tom smislu «Tom Sojer vanjskom» nije samo zabavno čitanje, već važan dio evolucije jednog od najpoznatijih likova svjetske književnosti.

Završetak

Putovanje Toma Sojera vanjskom i u Saharu ostaje jedna od najnedovoljno ocjenjenih knjiga Marca Tвena. U njoj je sve ono za što volimo ovog pisca: iskromjetan humor, oštra satira, živi dijalozi i duboki razmišljanja o prirodi čovjeka. Sahara u ovoj knjizi nije samo pustinja, već isprobni poligon za američki karakter, mjesto gdje se susreću knjižna mudrost i životna smekalka, gdje se iluzije sruše o stvarnost, a prijateljstvo prolazi isprobu izdržljivosti. Tom Sojer, Hek Finn i Jim, leteći iznad bezgraničnih peščara, su, možda, najneobičniji lik u Twenovom djelu. I zaslužuju da se njih zapamte i ponovo pročitate, čak i ako nad Missisipijem već dugo ne letaju zrakoplovi.

Постоянный адрес данной публикации: